Dosije: Logori za Hrvate na teritoriji Srbije
Nakon tromesečne opsade grada, Jugoslovenska narodna armija (JNA) je zauzela Vukovar 18. novembra 1991. godine uz pomoć srpske Teritorijalne odbrane (TO) i dobrovoljačkih jedinica. Po zauzimanju grada, JNA je zarobila veliki broj pripadnika hrvatskih snaga i civila, među kojima je bilo ranjenika, žena, maloletnika i starijih osoba.
JNA je zarobljene prebacila na teritoriju Vojvodine gde je, već u septembru 1991. godine, bilo formirano nekoliko logora za ratne zarobljenike sa teritorije Hrvatske.
Prema istraživanju Fonda za humanitarno pravo (FHP), najveći logor formiran u Srbiji bio je u Kazneno-popravnom domu (KPD) Sremska Mitrovica. Pored ovog logora postojali su i logori u banatskim selima Begejci i Stajićevo, zatim u kasarni JNA u Aleksincu i Kazneno-popravnom domu u Nišu. U Srbiji su postojali i manji prolazni logori i centri u kojima su zatočenici boravili nekoliko dana, da bi zatim bili prebačeni u neke od većih logora. Iako je takvih mesta bilo više, u ovom dosijeu su izdvojeni objekti u Šidu, nastavni centar Vojne policije u Bubanj Potoku i kasarna JNA u Paragovu.
Svi logori, izuzev Niša koji je bio u zoni odgovornosti 3. Vojne oblasti (VO) JNA, bili su u zoni odgovornosti 1. VO JNA. Obezbeđenje logora su vršili pripadnici Vojne policije JNA. Na mesta komandanata logora postavljani su oficiri JNA, međutim stvarnu kontrolu nad logorima imala je Uprava bezbednosti Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (UB SSNO).