Nasljeđe Haškog tribunala: Presude najodgovornijima, na redu domaći sudovi

Haški tribinal ispunio je svoj najveći cilj, pokazao je da ne postoji nekažnjivost, te dokazao razmjere zločina koji su se dogodili na ovim prostorima. Pomirenje i prihvatanje činjenica je stvar svake zemlje ponaosob, što bi podrazumijevalo i potpuno drugačiji politički diskurs koji je nespreman da se suoči sa istinom. Ovo su neki od glavnih zaključaka iznesenih na konferenciji o naslijeđu Haškog tribunala koja se održava u Sarajevu

Politička klima još je značajna barijera djelotvornijem ostvarivanju pravde, obaveze se preuzimaju ali se ne pretaču u konkretno djelovanje, stav je koji je iznio glavni tužilac haškog Tribunala Serž Bramerc ocjenjujući šta Tribunal ostavlja kao nasljeđe.

Božović o krivičnoj prijavi FHP: Radio sam ispravno kao čovek i komandant

Fond za humanitarno pravo podneo je krivičnu prijavu protiv trojice pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbednosti Srbije, poznate kao “Crvene beretke”, zbog ratnih zločina počinjenih u Doboju u Bosni i Hercegovini od maja do avgusta 1992. godine. Kako su naveli u FHP-u, krivična prijava podneta je protiv nekadašnjeg oficira JSO Radojice Božovića, kao i još dvojice pripadnika “Crvenih beretki” od kojih je jedan neidentifikovan, a ime drugog osumnjičenog nije poznato široj javnosti.

“Krivična prijava podneta je zbog proterivanja bošnjačkog stanovništva iz dobojskih sela, za ubistvo jednog pripadnika hrvatske vojske – Zbora narodne garde, kao i zbog mučenja i zlostavljanja zatvorenika u Okružnom zatvoru u Doboju”, rekla je za RSEIvana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.

Svjedoci zločina ‘Crvenih beretki’ u Doboju: Tukli su nas i tjerali da lajemo kao psi

Šestog maja, na Đurđevdan 1992. godine, svjedoči Dobojlija Karlo Baldi, u dobojskom prigradskom naselju Čaire pretukao ga je jedan od komandira “Crvenih beretki” Radojica Božović, protiv kojeg je Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio juče krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine Srbije. ​

“Ja sam dobio ovdje batina šestog maja na Đurđevdan od Božovića. Plav momak, povisok, mršav, niži od mene. Pošto je bio manji od mene, fizički slabiji, nije me uspio oboriti i onda me udario kundakom po rebrima. Tu se jedan ženin komšija iz Lipca zauzeo za mene. Srbin. On je dobio šamarčinu od Božovića”, sjeća se Baldi dešavanja u Doboju od maja do avgusta 1992.

Silovane i odbačene

Nesumnjivo najgora situacija u regionu je u Srbiji, u kojoj Zakon o civilnim žrtvama rata iz 1996. ne prepoznaje kategoriju silovanih žena u ratu, a po svemu sudeći, ni novi zakon neće

“… Nakon pet dana, mene i još dvije djevojke iz sale izvode trojica vojnika. Odvode nas u Bratunac, u napuštenu bošnjačku kuću. Tada za mene kao petnaestogodišnju djevojčicu slijede nepoznata bol, patnja i poniženja. Silovana sam neprekidno više puta, od strane više počinilaca. Tim gnusnim činom ranili su moje tijelo i ostavili duboki ožiljak u mojoj duši…” – Edina Karić.

Da li je Srbija slobodna zemlja za ratne zločince?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koliki je uticaj političara na suđenja ratnim zločinima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili predstavnici dve nevladine organizacije koje prate suđenja za ratne zločine – Milica Kostić, direktorka Pravnog programa Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, i Edvin Kanka Čudić, koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva.

Vučić: Suđenje za ratne zločine je skandal

Tako je predsjednik Srbije ocijenio ponavljanje suđenja nekadašnjim čelnicima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ocijenio je u četvrtak kako je ponavljanje suđenja nekadašnjim čelnicima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju “skandal par ekselans”, prenosi agencija Tanjug.

“Sudi se Simatoviću i Stanišiću zato što političke gazde [Haškog] tribunala nisu zadovoljne presudom. To je sramota za međunarodno i procesno pravo”, rekao je Vučić na konferenciji za novinare u Beogradu.

Šta hoće taj Bramerc?

Rezidualni mehanizam za međunarodne sudove u Hagu nasledio je i preuzeo nezavršeni posao od tribunala za Ruandu i bivšu Jugoslaviju, među kojima je manji broj nedovršenih procesa i žalbenih postupaka, ali i 11 begunaca – osam iz Ruande i troje iz Srbije. Oni iz Ruande razbežali su se po afričkim zemljama i kriju se, ovo troje iz Srbije ne da se ne kriju, nego su skupštinski poslanici Srpske radikalne stranke, odbijaju odlazak u Hag, a država ih čuva.

Radikalska trojka bila je na tapetu nedavno održane sednice Saveta bezbednosti UN-a na kojoj su izveštaje predstavili predsednici Haškog tribunala i Rezidualnog mehanizma Karmel Ađus i Teodor Meron, kao i glavni tužilac tih tribunala Serž Bramerc. Ađus i Bramerc u svojim izveštajima oštrim tonom ukazuju na nesaradnju Srbije sa Hagom, odnosno njeno odbijanje da izruči troje radikala optuženih za nepoštovanje suda zbog ucena i drugih pritisaka na svedoke u predmetu Vojislava Šešelja. Žestoka kritika ne čudi, budući da se tako izričito (i tako uspešno) odbijanje Srbije da optužene izruči Tribunalu ne pamti još od vremena režima Slobodana Miloševića.

Stanišiću i Simatoviću suđenje od početka u Hagu

Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim čelnicima Državne bezbednosti (DB) Srbije danas pred Haškim tribunalom počinje ponovljeno suđenje po optužnici za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Proces protiv njih počinje ispočetka na osnovu odluke Žalbenog veća iz 2015. godine koje je poništiloprvostepenu oslobađajuću presudu donetu 2013. godine. Stanišić i Simatović su se, zbog početka ponovljenog suđenja, vratili 30. maja u sudski pritvor u Hagu sa privremene slobode u Srbiji, na koju su bili od decembra 2015.

Ponovljeni proces Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, pred Rezidualnim mehanizmom (pravnom i tužilačkom institucijom – naslednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, MKSJ), počinje uvodnim izlaganjem tužioca Daglasa Stringera.

Dekonstruisanje laži o ratnim stradanjima

Ideja da se bavimo uništavanjem kulturnog nasleđa potekla je od SENSE Centra za tranzicijsku pravdu iz Pule, i oslanja se na njihovu težnju da javnosti približe činjenice koje su o ratnim zločinima utvrđene pred Haškim tribunalom.

Fond za humanitarno pravo se poduhvatu priključio kao jedan od partnera prevashodno zbog toga što on doprinosi saznavanju činjenične istine o zločinima, ali i zbog toga što pruža širi pogled na ratna stradanja, koji nam je do sada uglavnom izmicao. Naime, izložba nam pokazuje da su osim sistematičnog ubijanja ljudi, isto tako sistematično i namerno rušene njihove crkve i džamije, paljene biblioteke i granatirana zajednička kulturna baština, i to uvek u funkciji progona i etničkog čišćenja – ističe u razgovoru za Danas Jelena Krstić iz Fonda za humanitarno pravo povodom izložbe “Spomenici na nišanu – Zatiranje istorije i sećanja”, koja je do 12. juna postavljena u Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD).

Dan bijelih traka: Prijedor ne odobrava spomenik ubijenoj djeci

Vlasti bosanskih Srba su na današnji dan, prije 25 godina, naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake. Dan bijelih traka, simboličan datum proglašen u znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja, obilježava se u Bosni i Hercegovini i brojnim europskim gradovima.

Novinarka Al Jazeere Nadina Maličbegović iz Prijedora javlja kako su zabilježene dvije važne stvari u Prijedoru.

„Prva važna stvar je podatak da je Gradska skupština otkazala sjednicu kako bi svi oni koji žele biti u koloni sjećanja bili to i da naprave. Druga važna stvar je da su lokalne novine Kozarski vjesnik objavile imena 102 ubijene djece“, ističe ona.

Dodaje kako i dalje roditelji ne mogu dobiti dozvolu za spomenik ubijenoj djeci, nema memorijala žrtvama, te kako među građanima vlada šutnja jer mnogi ne govore pošto misle kako bi imali problema.