Nova epizoda podkasta Kulture sećanja u dijalogu: „Kako o(bes)hrabriti priznavanje odgovornosti“
Akademska istraživanja uglavnom ističu pozitivnu ulogu online aktivizma sećanja u širenju alternativnih pogleda na nasleđe rata. Aktivisti za ljudska prava, naime, sve više koriste društvene mreže za promovisanje pravde i pomirenja u postkonfliktnim situacijama kako bi se suprotstavili poricanju ratnih zločina, mobilisali javnu podršku i okupili zajednicu u otvorene razgovore o ovim temama.
Studija Društvene mreže, stereotipi i priznavanje ratnih zločina (Social Media, Stereotypes, and the Acknowledgement of War Crimes, Journal of Intervention and Statebuilding, Taylor & Francis), objavljena 2024. godine, postavlja pitanje o ulozi koju društvene mreže igraju u facilitaciji priznavanja ratnih zločina koje su počinili pripadnici sopstvene etničke grupe. Studija pokazuje da su ljudi manje voljni da na društvenim mrežama priznaju odgovornost svoje grupe za ratne zločine, osvetljava nepredviđene negativne posledice ove posredovane vidljivosti ratnih zločina, te opovrgava pretpostavke o digitalnom univerzalizmu, pokazujući da su implikacije vidljivosti zavisne od konteksta.