Država Srbija ima obavezu prema međunarodnom pravu da istraži odgovornost zapovednika i drugih nadređenih u slučaju ubistva trojice braće Bitići (Bytyqi) 1999. godine, navodi se u pismu koje je dr Agnes Kalamard (Callamard), specijalna izvestiteljka Ujedinjenih nacija (UN) za vansudska pogubljenja, uputila nadležnima u Srbiji.
Predsednik Hrvatske, ministar branitelja i predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj obeležili su 25. godišnjicu od ubistava šest srpskih civila u selu Grubori, počinjenih tokom operacije Hrvatske vojske (HV) „Oluja“.
Ljubiša Milošević je imao 23 godine kada je početkom rata 1992. odbio da ratuje i pobjegao u Srbiju, spasivši sa sobom i dvojicu drugova Bošnjaka, kaže njegova majka u ispovijesti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i objašnjava da je njen sin izgubio život kada je vraćen u vojsku 1995. godine.
Trebala je to biti rutinska likvidacija civila, jedna od mnogih koje je te 1992. godine izveo interventni vod prijedorske policije. Učinio im se pogodan put urezan kroz stijenu na obroncima Vlašića. Litica sa oštrim kamenjem i dubokim smrtonosnim ponorom prosto ih je mamila da baš tu zaustave autobuse u kojima je bilo 200 muškaraca koje su tog 21. augusta 1992. godine izdvojili iz konvoja kojim su vršili progon nesrpskog življa iz Prijedora.
Izložba “Mir sa ženskim licem” nakon što je predstavljena u Sarajevu, Banjaluci. Tuzli, Bijeljini, Bihaću i Beogradu, sada je dostupna i široj javnosti putem online postavke 20 ličnih priča. Izložba koju su organizovali Inicijativa “Mir sa ženskim licem” i Forum Civilna mirovna služba, uz pomoć Historijskog muzeja iz Sarajeva, predstavlja iskustva i životne priče žena nastale tokom i nakon rata u BiH.
Projektna menadžerica Foruma Civilna mirovna služba Sunita Dautbegović Bošnjaković kaže da je izložba posvećena svim ženama BiH koje svakodnevno rade na izgradnji mira.
RSE: Kada kažemo ‘Mir sa ženskim licem’, o kakvoj izložbi je riječ i kome je ona posvećena?
Nekadašnji komandant Birčanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a kasnije načelnik Štaba Drinskog korpusa VRS, Svetozar Andrić, protiv kojeg se u Srbiji vodi krivični postupak zbog sumnje da je izvršio ratne zločine u BiH, položio je početkom avgusta kao poslanik zakletvu u Parlamentu Srbije.
Prijavom protiv Andrića, koju je 2018. godine Tužilaštvu za ratne zločine Srbije podnijela nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP), koja se bavi tranzicionom pravdom, obuhvaćeno je i osnivanje logora Sušica u Vlasenici, u kojem su zatočenici mučeni, zlostavljani a neki i ubijeni.
Na današnji dan prije 25 godina, omogućen nam je povratak u Petrinju iz koje smo divljački protjerani 1991. godine i u koju se nismo mogli vratiti ranije zbog postojanja zločinačke tzv. Republike Srpske Krajine. Ovakvu sudbinu dijelile su stotine tisuća Hrvata i drugih, uključujući Srba koji se u tzv. Krajini radikala Martića, Babića i ostalih nisu mogli prepoznati. Uništenje tzv. RSK bilo je zato preduvjet izgradnje mirne, demokratske i tolerantne Republike Hrvatske. I više, uništenje tzv. Krajine bilo je preduvjet mirnog suživota na ovom području. Svi koji su pridonijeli uništenju te zločinačke i nasilne paradržavne tvorevine, zaslužuju poštovanje i zahvalnost građana Republike Hrvatske.
Novinari, medijske kuće, udruženja građana i poneki političar, našli su se pod lupom Uprave za sprečavanje pranja novca Ministarstva finansija Srbije. Ta državna institucija zatražila je od banaka uvid u sve njihove transakcije od 1. januara 2019.
U zahtjevu se dalje navodi da se podaci traže kako bi se utvrdilo imaju li organizacije i pojedinci sa spiska veze s finansiranjem terorizma ili pranjem novca.
Ovaj potez država pravda, kako je rekao predsjednik Aleksandar Vučić, najobičnijim provjerama, koje nemaju veze s pritiskom na civilno društvo i medije.
Oni koji su na listi provjera smatraju da država zloupotrebljava institucije kako bi se obračunala sa svojim kritičarima i poručuju da se njihov rad redovno kontroliše te da svoje finansijske izvještaje redovno šalju Ministarstvu finansija.
Vojno-policijskom operacijom Oluja, koju su u avgustu 1995. godine sprovele hrvatske oružane snage, okončan je četvorogodišnji sukob na teritoriji Hrvatske. Tokom i nakon ove operacije izvršeni su rasprostranjeni i sistematski zločini nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti (raseljeno je više od 200.000 ljudi, opljačkana je njihova imovina, a više stotina njih je ubijeno). Premda su žrtve centralna tema komemoracije Oluje, one ni posle 25 godina u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata. Razlog za ovo je činjenica da nadležni državni organi ne prepoznaju kao žrtve osobe koje su nastradale van teritorije Srbije.
Na današnji dan, prije 27 godina, dašak slobode stigao je u opkoljeno Sarajevo.
Mnogima ovaj dan – 30. juli skoro da ne znači ništa. Ali, Sarajlijama, te 1993. godine, on je bio sve. Naš grad je do ovog datuma, bio premoren od ratne igre. Gušio se, bio je zarobljenik i plijen agresora. A, onda je dašak slobode, dospio kroz tunel. On je vratio vjeru i snagu građanima iscrpljenog Sarajeva. Ljude je ohrabrio i umirio. Doista je izgledao kao fantazija u vremenu stradanja i ništavila. Bio je slamka spasa za opkoljenje i izgladnjele Sarajlije. Nada i život i za mlađe i starije.
Tunel spasa, upravo danas slavi 27. godišnjicu svog postojanja. Prokopan je tokom opsade 1993. godine ispod aerodromske piste, kada je grad bio u bespomoćnom okruženju, bez struje, vode i plina. Tunel je bio tad jedini izlaz iz opkoljenog Sarajeva. Spajao je naselja Butmir i Dobrinju. Imao je izuzetan strateški značaj za odbranu zemlje, a i veliku važnost zbog neophodnih potrepština poput hrane, lijekova, medicinskog materijala, cigareta, poslije i struje, nafte, telekomunikacija, kao i naoružanja. Služio je i za prevoz ranjenika, prelaženje državnih dužnosnika…