Zbog privilegovanih generala smo daleko od evropske demokratije

Zbog privilegovanih generala smo daleko od evropske demokratije

021_logoNastupi predsednika Tomislava Nikolića i drugih predstavnika vlasti nakon objavljivanja dosijea “Rudnica” veoma su štetni za naše društvo, a u razvijenijim demokratijama značili bi momentalnu smenu, smatra izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović.

Ona povodom istupa predsednika Srbije Tomislava Nikolića u slučaju sumnje na odgovornost generala Ljubiše Dikovića tokom ratova 90-ih kaže da je Srbija država u kojoj nijedna vlada nije vodila računa o problemima istrage ratnih zločina, a zakone otvoreno krše oni koji obećavaju bolju vladavinu prava.

“Danas su nacionalni interesi, prema tumačima nacionalnih interesa na vlasti, u stvari skrivanje odgovornih za sve što nam se desilo tokom devedesetih. Pomenula bih takođe period neposredno posle petooktobarskih promena, kada je takođe bilo loše tumačenje nacionalnih interesa demokratske vlasti, a to je da mi moramo da sarađujemo sa Haškim tribunalom i predamo optužene zbog nacionalnih interesa i ekonomskog razvoja. Ni u jednom od tih tumačenja nema mesta vladavini zakona, koja je najbitnija kada nam se dogode takvi zločini kao tada”, navodi za 021 Orlović.

Ona objašnjava da se i nekada i sada krše i ustav i zakoni.

“Ja ne govorim o uspostavljanju nekih stranih modela vladavine – mi smo te zakone doneli, a mi ih ne poštujemo. Jako je teško u razgovoru sa onima koji se protive procesuiranju ratnih zločinaca dobiti odgovor na pitanje – zbog čega ne primenjujemo sopstvene zakone, a koji se odnose na sve, pa i one koji su počinili zločine protiv sprskog naroda”, navodi Orlović.

Svesni nedavnih istupa predsednika Nikolića i reakcija drugih državnih organa povodom najave tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića da će uraditi svoj posao i istražiti svaku sumnju, pitali smo se da li je u Srbiji potpuno urušen princip demokratije i nezavisnosti pravosuđa od uticaja političara i drugih moćnika. Kako za 021 kaže predsednik Udruženja tužilaca Srbije Radovan Lazić, nismo daleko od istine.

“Svakako nije primereno da visoki državni funkcioneri komentarišu rad tužilaštva i da se mešaju u krivične postupke koji su u toku ili u postupke provera i pre pokretanja krivičnog postupka. Prema odredbama člana 282 Zakonika o krivičnom postupku javni tužilac je dužan da proveri sve  nformacije koje sazna u vezi sa krivičnim delima ili kada postoje bilo kakve sumnje da je ono počinjeno – bez obzira da li postoji krivična prijava ili ne. Svako komentarisanje njegovog postupanja može da utiče na ceo postupak i nije primereno”, kaže Lazić.

U Srbiji niko odgovoran ne snosi odgovornost

On objašnjava da je problem kod nas to što odgovorni za stanje u pravosuđu nisu nikada odgovarali za svoje poteze, čak su još uvek na visokim državnim pozicijama. Napominje da je bilo napora da se utvrdi odgovornost nekih osoba, pre svega u Državnom veću tužilaca, ali se to nije ostvarilo. Takođe naglašava da postoje neke dobre namere koje je država pokazala donošenjem Nacionalne strategije o reformi pravosuđa, u kojoj su zacrtane određene obaveze koje država mora ispuniti.

“Mislim da država ima dobru volju da stanje popravi, ali je za to potrebno mnogo vremena. Sa druge strane, čini mi se da neke stvari nisu urađene i da je jako veliki problem to što su ljudi odgovorni za neuspeh reformi praktično nisu snosili nikakvu odgovornost. Udruženje tužilaca Srbije je mnogo puta tražilo odgovornost za one koji su učestvovali u neuspelim reformama. Konkretno, za svakog od članova Državnog veća tužilaca, ali i Visokog saveta sudstva. Oni su bili nosioci procesa i po prirodi stvari su odgovorni, ali naravno da ne tvrdimo da su odgovorni svi i jednako”, kaže Lazić.

Za pitanje odgovornosti i generalno stava povodom istupa predsednika, kao poslednjeg primera uticaja političara na sistem pravosuđa, naišli smo nanespremnost Državnog veća tužilaca da uradi upravo ono što im kolega Lazić kaže – da brane ugled i čast tužilaca, kao poslednja i najviša instanca ovih društvenih činilaca.

Vratimo se na ratne zločine i odgovornost države. Prema rečima Sandre Orlović, čiji Fond za humanitarno pravo godinama radi na slučajevima utvrđivanja istine o nestalim licima, vladavina prava u našoj državi je u protekle dve decenije potpuno urušena, a upravo ona će biti ključna u narednim pregovorima sa Evropskom unijom.

“Kako građani ponovo da veruju institucijama i primeni zakona jednako prema svima? Kako da znaju da naše pravosuđe funkcioniše bez korupcije i bez uticaja nekih moćnika na njih? Predstavnici vlasti su, takođe, prilično kontradiktorni u onome što govore kada je reč o procesu pomirenja među narodima u bivšoj Jugoslaviji. Nekoliko puta smo od predstavnika vlasti čuli da su posvećeni izgradnji regionalnog pomirenja među narodima koji su prošli ratove devedesetih, ali se na tome ipak ne radi koliko se o tome priča”, navodi Orlović u razgovoru za 021.

Ona objašnjava da je nacionalni interes o kojem govori predsednik Nikolić izgubio poentu jer se ne radi o iskrenom interesu za dobro države, već običnom ličnom interesu da se prikrije istina.

“Sasvim je jednostavno. Ako vi opstruišete utvrđivanje istine o nestalim osobama, ako direktno utičete na rad institucija kojima je nadležnost utvrđivanje odgovornosti za najteže zločine koji su počinjeni tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, onda te vaše izjave o pomirenju i posvećenosti padaju u vodu i više nemaju smisla. Danas, dvadesetak godina od kraja rata, od političara moramo da tražimo drugačiji odnos prema zločinima iz tog perioda. Konkretno, u ovoj situaciji bi trebalo da očekujemo od predsednika, premijera i svih drugih učesnika u vlasti da pozovu sve pojedince koji znaju šta se dogodilo i gde su zakopana tela hiljade ljudi koji se dugo godina vode kao nestali. To bi bio pravi čin patriotizma, a mi takve izjave u Srbiji od političara još uvek nismo čuli”, smatra Orlovićeva.

Kako kaže, mi čujemo izjave predsednika republike koji kaže tužiocu za ratne zločine da više ne treba da traži nikakve odgovorne za masovne grobnice po Srbiji, “jer to nije u skladu sa nekim nacionalnim interesima”.

U Tužilaštvu za ratne zločine zahvaljuju na inicijativi Radija 021 da istraži negativne uticaje komentara političara na rad organa. Međutim, kako kažu, nisu u mogućnosti da daju komentar na celu situaciju jer bi takav potez digao još veću prašinu i postavio Tužilaštvo u veoma loš položaj.

Autocenzure ima među sudijama i tužiocima

O lošem položaju pravosuđa nedavno je govorio i sam ministar pravde, Nikola Selaković. On je potvrdio nešto što znamo – da je sudstvo u nezavidnom položaju, da nam treba brza, ali veoma efikasna reforma, kao i da će se na njoj aktivno raditi, kako strategija o pravosuđu i predviđa. Radovan Lazić iz Udruženja tužilaca Srbije tvrdi da je jedno veliko pitanje uvek u senci, a to je autocenzura koja vlada u pravosuđu, što Selaković ne spominje.

“U Velikoj meri je Selaković u pravu kada govori o aktuelnim problemima u pravosuđu. Koreni ovih problema jesu u društveno-ekonomskoj situaciji, a pogotovo u neuspeloj reformi pravosuđa, gde je izvršeno razrešenje trećine sudija i zamenika javnih tužilaca bez ikakvih obrazloženja i utvrđivanja odgovornosti. Takvo stanje je u velikoj meri posejalo strah u javno tužilaštvo, a rekao bih čak i u sudovima. Kada nemate nikakvu garanciju da nećete snositi posledice ako budete radili časno i kako treba, javlja se velika mogućnost autocenzure među sudijama i tužiocima”, navodi Lazić.

On napominje da istrage često opstruišu i sami mediji, iznošenjem neproverenih informacija i stavljanjem na stub srama osobe koje uopšte nisu za nešto procesuirane ili se njihov slučaj tek nalazi u procesu istrage.

Sandra Orlović iz Fonda za humanitarno pravo kaže da će država morati da odluči koliko je spremna za promene pri ulasku u Evropsku uniju, jer se u normalnim evropskim državama drugačije postupa prema nezavisnim organima, pre svega Tužilaštvu, ombudsmanu i povereniku. Ona zaključuje da EU nije zadovoljna ovim što vidi u Srbiji i da stiže jasna poruka da će stvari morati da se menjaju ako želimo da postanemo deo evropskog društva.

“Dolaze vrlo konretne zamerke, a potom i preporuke kako institucije treba da se postave prema nezavisnim organima. U svim razvijenim evropskim zemljama, poput skandinavskih, ombudsman uživa neverovatan ugled, takav da je dovoljno da u medijima kažu da su naišli na konkretan problem i odmah se sutradan reaguje. Kod nas smo svedoci da se ombudsman omalovažava na najsramniji način”, navodi Orlovićeva.

U razvijem državama, kaže ona, uticanje i pretnje članovima tužilaštva znače neminovnu smenu i politički skandal o kojem će sve brujati. “Mi to trenutno u Srbiji, nažalost, ne vidimo”, zaključuje ona.

Kako jedan general da bude kriv?

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević prošle godine je naredio sprovođenje istrage protiv generala Dragana Živanovića zbog sumnje da je umešan u ratni zločin na Kosovu i Metohiji tokom 99. godine. Reč je o bivšem komandantu 125. motorizovane brigade, koji je pod istragom zbog sumnje da je od 1. aprila do 15. maja 1999. u selima Ćuška, Pavljan, Ljubenić i Zahač izvršio ratni zločin protiv civilnog stanovništva. On se sumnjiči da nije preduzeo nikakve mere i da je propustio da spreči ubistva najmanje 118 albanskih civila, teško telesno povređivanje 13 civila, uništavanje 40 kuća, pljačku imovine i proterivanja, kao i oduzimanje i uništavanje njihovih ličnih dokumenata.

Sandra Orlović iz Fonda za humanitarno pravo kaže da je taj slučaj dokaz da generali i te kako mogu da budu pod istragom.

“Mi smo u proteklih deset godina često kritikovali domaće institucije koje se bave procesuiranjem da se ustručavaju da otvore neke ‘osetljive slučajeve’. Mislim na slučajeve koji bi sasvim sigurno izazvali burne reakcije javnosti i političkih aktera. Prošle godine je pokretanje istrage protiv vojnog generala za zločine u opštini Peć ’99. godine, a država je pritom demantovala samu sebe. Država je deset godina demantovala da postoji osnov za pokretanje postupka po komandnoj odgovornosti, ali videli smo da je komandna odgovornost bila veoma bitna. U pogledu slučaja generala Dikovića ključna je njegova trenutna angažovanost za načelnika generalštaba. Ta pozicija se koristi od strane predstavnika vlasti kao alibi da general Diković nije mogao da počini nikakve zločine i nije mogao da bude odgovoran po komandnoj odgovornosti, jer je on, zaboga, danas načelnik generalštaba“, ističe Orlovićeva.

Kako objašnjava, to u demokratskim državama ne sme da se koristi kao argument. “Svako tumači kako je njemu trenutno u političkom interesu”, smatra ona.

Ovaj tekst proizveden je uz podršku Evropske unije u okviru programa “Jačanje medijske slobode u Srbiji” kojim rukovodi Delegcija EU u Srbiji, a implementira EPTISA Servicios de Ingenieria. Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Evropske unije. (Gorica Nikolin)

Share