Osnivačica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji kaže da klima za procesuiranje ratnih zločina nikada nije bilo gora u cijeloj regiji [bivše Jugoslavije]. “Svi imaju naše žrtve i njihove ratne zločine”.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo se o tome kakva je bila uloga Miloševićevog režima u genocidu koji je pre 25 godina u julu 1995. počinjen u Srebrenici.
Sagovornici su bili Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, i Sinan Alić predsednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
“Srebrenica je ozbiljna trauma, jedna od naših najvećih kolektivnih. 25 godina je trenutak kada se trebamo okrenuti i vidjeti šta smo naučili od tada. U kakvom smo stanju bili i u kakvom smo stanju danas”, kazao je za N1 Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.
Suljagić je razgovarao sa Emelom Burdžević – Slipičević u okviru emisije “Večernji studio” povodom ovogodišnjeg obiljećavanja godišnjice genocida u Srebrenici, te radu Memorijalnog centra Potočari.
“Srebrenica je jedan od aršina kojim mnogi od nas mogu mjeriti svoje živote. U tom smislu, nije mnogo ni prošlo, kada gledate veliku sliku 25 godina nije ništa naročito. Ovo je trenutak da se osvrnemo i pogledamo gdje smo 1995. a gdje danas. Koje smo izazove prevladali od tada, svi smo se mi i mučili i patili, svi građani ove zemlje”.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je za FoNet da je čudno da je specijalizovano veće objavilo vest o tome da je optužnica protiv predsednika Kosova Hašima Tačija poslata na potvrđivanje, jer su do sada bili veoma obazrivi.
Tih dana gorjeli su ljudi u kućama, garažama, na smetljištima i stratištima po srednjoj Bosni. Tih vrelih junskih dana izvršen je najjasniji udruženi zločinački poduhvat HVO-a uz asistenciju VRS-a nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom.
“Najmlađa je djevojčica imala 11 godina, najstarija žrtva i do 70 godina. Pokušavale su evo baš u jednoj od ovih zgrada iza nas u Samoborskoj ulici da se bace kroz prozor, da izvrše samoubistvo. Bilo je zaista svih mogućih primjera nezamislivih za jedan ljudski um”, poručila je predsjednica Udruženja žrtava rata u Foči, Halida Uzunović, u petak na obilježavanju 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu.”
Voljela bih kad bih mogla da vam ispričam kako je to biti dijete, ali vi razgovarate sa osobom koja to nikada nije bila, koja nikada to nije stigla da bude – tako svoju priču počinje Dževa Avdić, tridesetogodišnja mlada žena koja je djetinjstvo provela u ratnoj Srebrenici.
Dom gdje je rođena, selo Zeleni Jadar kod Milića, u istočnoj Bosni, zajedno sa roditeljima i bratom napustila je početkom 1992. godine. Otišli su u obližnji grad, Srebrenicu. Nekoliko dana nakon njihovog odlaska, sve kuće u Zelenom Jadru su spaljene, među kojima i njena.
Nekoliko Bošnjaka je tokom rata u Vlasenici 1992. godine spašeno zahvaljujući hrabrim intervencijama pojedinih Srba koji su, uprkos rizicima, pomogli komšijama u uslovima kada su snage bosanskih Srba zatočile i ubile mnoge od njih.