Zahtev za uvođenje javnih rasprava preko Interneta
Koalicija za pristup pravdi se pridružuje inicijativi “Zakon je naš” kojom se traži uvođenje eketronskih javnih rasprava o nacrtima zakona i opštim podzakonskim aktima.
Koalicija za pristup pravdi se pridružuje inicijativi “Zakon je naš” kojom se traži uvođenje eketronskih javnih rasprava o nacrtima zakona i opštim podzakonskim aktima.
Sudsko veće Višeg suda u Nišu, kojim je predsedavala sudija Dijana Janković, izreklo je 3.08.2012. godine osuđujuću presudu okrivljenim pripadnicima Vojske Jugoslavije – oficirima Zlatanu Mančiću i Radetu Radojeviću, i redovnim vojnicima, Danilu Tešiću i Mišelu Seregiju, za krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen na Kosovu u aprilu 1999. godine. Okrivljeni nisu prisustvovali objavljivanju presude. Predsednica veća je pročitala zatvorske kazne, ali obrazloženje presude nije, smatrajući da „to nije potrebno jer okrivljeni nisu prisutni i da ne bi nepotrebno zamarala prisutne“.
Fond za humanitarno pravo je 11. februara 2011. godine pokrenuo inicijativu za razrešenje sudije Ustavnog suda Republike Srbije Tomislava Stojkovića zbog sumnje da je umešan u otmicu advokata Teki Bokshija, Albanca sa Kosova. U inicijativi, podnetoj tadašnjem predsedniku Republike Srbije Borisu Tadiću, tadašnjoj predsednici Narodne Skupštine Slavici Đukić-Dejanović, tadašnjoj ministarki pravde Snežani Malović, ministru unutrašnjih poslova Ivici Dačiću i Opštoj sednici Vrhovnog kasacionog suda Srbije, FHP je zatražio razrešenje sudije Stojkovića i utvrđivanje njegove krivične odgovornosti.
Sudsko veće Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, kojim je predsedavala sudija Olivera Anđelković, izreklo je 26.06.2012. godine osuđujuću presudu četrnaestorici optuženih zbog toga što su tokom oktobra i novembra 1991. godine, naređivali ili izvršavali napad na civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti u selu Lovas, na teritoriji Republike Hrvatske, vršili nečovečno postupanje, mučenje i povrede telesnog integriteta i ubistva civilnih lica, što je imalo za posledicu ubistvo 40, a lakše i teže ranjavanje 11 hrvatskih civila.
U toku izborne kampanje u Srbiji, 3.05.2012. godine, uhapšena su petorica Albanaca iz opštine Bujanovac – Elhami Salihu, Mustafa Limani, Sherif Abdiri, Nedir Sefedini i Sevdaij Emurlah, koje su maskirani pripadnici Žandarmerije istog dana dovezli u sedište MUP-a Republike Srbije u Beogradu.Uhapšeni su imali lisice na rukama, vezane na leđima. U toku popodneva, ministar policije, Ivica Dačić je na konferenciji za štampu u Vranju novinarima pokazao policijska dokumenta o ubistvima srpskih civila i pripadnika MUP Srbije od strane Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe (OVPBM). Izneo je podatak da je tokom 2000. i 2001. godine, u napadima OVPBM, stradalo 18 policajaca i vojnika, a 43 civila Srba je kidnapovano. Istog dana, tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević je obavestio javnost da je reč o istrazi koja je po zakonu tajna[1], dok su neki mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, izneli da se sumnja da su uhapšeni bili pripadnici OVPBM koji su 2001. godine učestvovali u otmici dvojice srpskih mladića, čija su tela pronađena u blizini logora OVPBM kod sela Donja Breznica na Kosovu.
Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u veću kojim je predsedavao sudija Dragan Mirković, 19.06.2012. godine, izreklo je osuđujuću presudu četvorici optuženih za ratni zločin počinjen nad hrvatskim civilima na teritoriji opštine Beli Manastir, u periodu od avgusta do kraja 1991. godine. Optuženi Zoran Vukšić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, optuženi Slobodan Strigić na 10 godina, optuženi Branko Hrnjak na 5 godina i optuženi Velimir Bertić na 1 godinu i 6 meseci zatvora.
Prvi osnovni sud u Beogradu doneo je presudu kojom je obavezao Republiku Srbiju da isplati odštetu u iznosu od 1,3 miliona dinara petorici Albanaca sa Kosova, zbog nezakonitog pritvora, od osam do 17 meseci, i zlostavljanja od strane pripadnika MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije (VJ). FHP smatra da sudovi Republike Srbije nastavljaju sa praksom dosuđivanja ponižavajućih i nepravičnih novčanih kompenzacija za kršenje ljudskih prava u prošlosti. FHP će uložiti sudu žalbu, a od nove Vlade će tražiti da postavi standard pravične naknade za kršenje ljudskih prava u prošlosti kojim će biti ukinuta de facto diskriminacija nesrpskih žrtava.
U četvrtak, 31. maja 2012. godine, Ćamil Durmišević svedočio je pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u postupku za naknadu štete protiv Republike Srbije koji je Fond za humanitarno pravo pokrenuo 20.11.2007. godine u ime Enesa Bogilovića i Mušana Džeba, bivših logoraša logora Šljivovica i Mitrovo Polje.
Nakon izjave da je Vukovar srpski grad, novoizabrani predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić je napravio još jednu tešku grešku. U intervjuu RTCG, 31.05.2012. godine, rekao je da u Srebrenici nije izvršen genocid, čime je naneo veliku štetu Republici Srbiji, koja priznaje i poštuje presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i presudu Međunarodnog suda pravde da je u Srebrenici Vojska Republike Srpske izvršila genocid nad bosanskim Muslimanima.
Prema podacima FHP-a[1], u periodu od 1.01.1999. godine do 21.05.2001. godine, kada je proglašena amnestija za bivše borce Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB), na području Preševa, Medveđe i Bujanovca stradalo je najmanje 40 državljana Srbije i Crne Gore. U pomenutim opštinama, u vreme NATO bombardovanja, pod nerazjašnjenim okolnostima ubijeno je 11 Albanaca. U vreme trajanja unutrašnjeg oružanog sukoba, između snaga VJ/MUP Republike Srbije i OVPMB, u periodu od 26.01.2000. do 31.08.2001. godine, nestalo je dvoje civila srpske nacionalnosti na teritoriji opštine Bujanovac, čija sudbina još uvek nije rasvetljena, kao i dvoje civila srpske nacionalnosti na teritoriji opštine Gnjilane/Gjilan, Kosovo, čija su tela nađena u Donjoj Breznici. Takođe je ubijeno najmanje sedam civila albanske nacionalnosti, kao i komandant OVPMB, potpisnik sporazuma o prekidu vatre od 15.03.2001. i Deklaracije o demilitarizaciji OVPMB od 21.05.2001. godine.