Žrtve ratnog silovanja na Kosovu i dalje čekaju prvu osuđujuću presudu

Žrtve ratnog silovanja na Kosovu i dalje čekaju prvu osuđujuću presudu

BalkanInsight_logoNedavno su dva Srbina sa Kosova optužena za silovanje tokom rata 1999. godine. Ove optužnice podsetile su na činjenicu da kosovski sudovi dve decenije nikoga nisu osudili za ratno seksualno nasilje.Prištinski zvaničnici su početkom ovog meseca pozdravili optužnicu kojom se Zoran Vukotić, bivši srpski policajac sa Kosova, tereti da je za vreme rata silovao šesnastogodišnju devojčicu.

Bio je pripadnik rezervnog sastava policije u Vučitrnu, dok je za vreme rata bio stražar u zatvoru. Od maja do početka juna 1999. godine, Vukotić je učestvovao u nezakonitom zatvaranju velikog broja albanskih civila u obližnji zatvor Smrekovnica.

U ovom periodu, logoraši su bili izloženi nehumanom postupanju, mučenju i prebijanju za koje je Vukotić lično odgovoran.

On je u maju 2018. godine osuđen na šest i po godina zatvora zbog maltretiranja i mučenja civila koji su bili zatvoreni u Smrekovnici. Apelacioni sud je ovu presudu potvrdio u aprilu naredne godine.

Ali ovaj slučaj nije uključivao optužbu za silovanje. Kosovsko tužilaštvo je u međuvremenu došlo do saznanja da je Vukotić navodno silovao 16-godišnju devojčicu na području Mitrovice.

Drita Hajdari, šefica Odeljenja za ratne zločine Specijalnog tužilaštva Kosova i tužiteljka u ovom slučaju, kaže da je „Vukotić sa namerom nasilno maltretirao žrtvu”.

Ona je takođe rekla da je žrtva ovaj slučaj sama prijavila Tužilaštvu. „Ona je poznavala počinioca, iako je on negirao optužbe. Tražili smo od suda da zaštiti njen identitet, pa će se tokom suđenja koristiti samo njen nadimak “, istakla je Hajdari za BIRN.

Ona objašnjava da je ovaj slučaj kompleksan i upozorava na probleme koji se javljaju kada je u pitanju seksualno nasilje. „Žrtva je veoma krhka, tako da sam morala da je intervjuišem na određenom mestu i u prisustvu psihologa“, kaže ona.

Osuđene oslobađaju u žalbenom postupku

Kada su za procesuiranje ratnih zločina na Kosovu bile odgovorne Misije UN-a i EU, nije doneta nijedna pravosnažna osuđujuća presuda za seksualno nasilje.

Osnovni sud u Mitrovici je 2013. godine u prvostepenom postupku osudio Jovicu Dejanovića, bivšeg srpskog policajca, na 12, a Đorđa Bojkovića na 10 godina zatvora, zbog silovanja tinejdžerke u aprilu 1999. godine.

Ali Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu i 2014. godine oslobodio obojicu.

Žrtva u ovom predmetu je bila Vasfije Krasnići-Gudman, jedna od retkih žrtava ratnog seksualnog nasilja na Kosovu koja se suprotstavila društvenoj stigmatizaciji i javno progovorila o silovanju.

Krasnići-Gudman za BIRN kaže da je optimista i smatra da će Vukotić biti osuđen.

„Jedan od neuspeha (misija UN-a i EU-a) je i moj slučaj. Ipak, mislim da ovaj slučaj daje nadu i motiv za vraćanje pravde“, naglašava ona.

„Na osnovu onoga što mi je rečeno, čekamo još slučajeva i ja pozivam druge žrtve da istupe i zatraže pravdu”, dodala je Krasnići-Gudman.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pokrenuto je nekoliko slučajeva u kojima su optužbe, pored drugih ratnih zločina, uključivale i silovanje.

Navodi o odgovornosti za seksualno nasilje bili su deo optužnica Haškog tribunala protiv šest visokih zvaničnika režima Slobodana Miloševića – potpredsednika Vlade Jugoslavije Nikole Šainovića, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova (MUP) Srbije Vlastimira Đorđevića, načelnika srpskog MUP-a Sretena Lukića, komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije (VJ) Nebojše Pavkovića, načelnika Generalštaba VJ Dragoljuba Ojdanića i komandanta Prištinskog korpusa VJ Vladimira Lazarevića.

Pavković je osuđen, a MKSJ je zaključio da je on, s obzirom na čin i komandna ovlašćenja, mogao da spreči seksualno nasilje u selu Beleg u opštini Dečani, kao i u Ćirezu u opštini Glogovac. Međutim, MSKJ ga je oslobodio odgovornosti za nesprečavanje tri incidenta u Prištini.

U žalbenom postupku Lazarević, Šainović i Lukić su proglašeni krivima za incidente seksualnog nasilja koje su kao deo udruženog zločinačkog poduhvata vršili vojnici u Belegu i Ćirezu.

Međutim, Ojdanić i Lazarević su oslobođeni odgovornosti za incidente seksualnog nasilja na Kosovu.

Navodi o seksualnom nasilju takođe su bili deo haških optužnica u slučaju protiv bivših komandanta Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Ramuša Haradinaja, Idriza Baljaja i Ljahija Brahimaja.

Baljaj je bio optužen za silovanje Romkinje, ali iako je sud utvrdio da se silovanje dogodilo, žrtva nije mogla da ga identifikuje kao svog napadača i on je oslobođen ove tačke optužnice.

Optužbe za seksualnom nasilju bile takođe deo sudskg procesa u Srbiji koji se vodio protiv bivših pripadnika VJ optuženih za ratne zločine, a uključujuje i 100 ubistava u pećkim selima Ćuška, Pavlan, Zahać i Lubenić počinjenih u aprilu i maju 1999. godine.

Na suđenju u Beogradu nekoliko pripadnika 177. brigade VJ, poznatije kao Šakali, je 2014. godine prvostepenom presudom osuđeno na ukupno 106 godina zatvora.

Tokom suđenja, Šehrije Baljaj, Romkinja sa Kosova, i dve Albanke, svedočile su da o napadu. Međutim, srpski Apelacioni sud je poništio ovu presudu i naložio ponovno suđenje.

„Žrtve treba da budu glasne”

Prošle nedelje su se u javnosti pojavili detalji druge optužnice za ratno silovanje – naime, mađarske vlasti su uhapsile srpskog državljanina kog traži kosovsko pravosuđe.

Naime, Opštinski sud u Budimpešti je objavio da je neimenovani muškarac optužen da je u junu 1999. godine u selu Vidanje u opštini Klina tukao i silovao trudnicu. Kosovski tužioci su potvrdili hapšenje, ali su odbili da daju više detalja o ovom slučaju.

Drita Hajdari kaže da Tužilaštvo ima specifičnu istražnu strategiju za seksualne zločine.

„Shvatila sam da bi ovakvim slučajevima trebalo da se bave tužiteljke. Takođe, moramo poboljšati zaštitu žrtava“, rekla je Hajdari.

Feride Rušiti, izvršna direktorka prištinskog Centra za rehabilitaciju žrtava torture, koji pruža medicinsku, pravnu i finansijsku podršku onima koji su preživeli ratno silovanje, tokom istražnog postupka je pomagala i žrtvi u slučaju Vukotić.

Rušiti ističe da veruje da će slučaj ohrabriti i druge da potraže pravdu.

„Ohrabrujemo žrtve da budu glasne kada govore o zločinima koje su preživele. Ti grozni zločini bi trebalo da budu propisno dokumentovani i izloženi, a počinioci kažnjeni kako ne bi bilo prostora za negiranje“, kaže Rušiti za BIRN.

Maksin Markus, direktorka Klinike za tranzicionu pravdu sa sedištem u SAD-u i bivša tužiteljka MKSJ-a, smatra da je politička podrška potrebna, ali je neophodno i da resursi budu dostupni.

„Kako bi se konačno donela pravda žrtvama na Kosovu, Tužilštvo radi na nizu slučajeva da bi sredilo nered koji je ostavila međunarodna zajednica “, ističe Markus za BIRN.

Misija EU za vladavinu prava na Kosovu, Euleks, je krajem 2018. godine kosovskom pravosuđu predala stotine neprocesuiranih predmeta ratnih zločina.

„Vreme prolazi, a postoje samo tri tužioca (Specijalnog tužilaštva) koji rade na predmetima ratnih zločina. U isto vreme, oni moraju da se bave i drugim uobičajenim, ali zahtevnim krivičnim predmetima“, dodaje ona.

Markus ističe da je Kosovu potreban tim od najmanje pet tužilaca za ratne zločine.

„To se može uraditi, iako neće svaki incident biti procesuiran, ali, ako su resursi dostupni, mnogi hoće, ”, naglašava ona.

Krasnići-Gudman smatra da bi nakon više od 20 godina, Kosovo trebalo da razvije efikasnu strategiju za procesuiranje slučajeva seksualnog nasilja.

„Vreme je da Kosovo udahne život onom delu pravosudnog sistema koji se bavi ratnim zločinima“, zaključuje ona.

Preuzeto sa portala BalkanInsight

Share