Žrtve u nemilosti politike i pravosuđa

Mnoge civilne žrtve ni 20 godina nakon rata nisu dočekale pravdu. Većina ih je tužila Republiku Srpsku (RS) za naknadu nematerijalne štete za bol koju su pretrpjeli. Međutim, presude nisu donesene u njihovu korist, a tamošnje pravosuđe sada im popisuje imovinu i traži isplatu sudskih troškova od nekoliko tisuća eura.

Ramiz Suljkanović čija je 12 godišnja kćerka ubijena na kućnom pragu, svoju borbu za pravdu ipak nastavlja.

A Suljkanovićeva borba s pravosuđem traje već dulji niz godina da civilne žrtva rata ostvare kakva takva prava. Suljkanović kaže da je put prema pravdi u BiH jako mukotrpan i da stalno nailaze jedino na nepravdu.

“Ja sam ogorčen situacijom u kojoj civilne žrtve rata moraju da plaćaju odštetu Republici Srpskoj zato što su je tužili što im je ubila dijete. To je mimo Daytona i svih zakonskih propisa, ali meni nije žao i nije krivo što to traži RS. Oni su i uradili genocid upravo zato da bi napravili RS, međutim, situacija je takva da to neko mora da plati. Meni nije do njihovih, već do naših zakonodavnih organa koji nisu zakonskim putem spriječili RS da to radi”, navodi on.

Nije samo nepravda, ovo je gorčina i katastrofa: Ramiz Suljkanović

Suljkanović je također tužio Republiku Srpsku za naknadu nematerijalne štete. Međutim, tu sudsku bitku je izgubio. Sada je 3.500 eura dužan platiti pravosuđu RS-a jer mu je ubijena kćer.

“Meni je veoma teško što to radi Općinski sud u Kalesiji jer su oni prebacili ingerencije na sud u Kalesiji. Oni su došli mojoj kući i popisali stvari koje će da plijene i prodaju. Nisam se bunio, iako sam imao podršku da stopiram sve. Imao sam podršku civilnih žrtava rata, mještana, ali pustio sam nek’ se to radi da vidim dokle će to tako. Nek’ nose, ako su mi već ubili dijete nek’ nose stvari i kuću”, ističe Ramiz Suljkanović.

Svako kucanje na vrata institucija za žrtve znači da ta vrata neće biti otvorena, slikovito nam prepričava Suljkanović svoja iskustva.

“Bio sam u Tužilaštvu BiH kod gospođe Gordane Tadić, bio sam kod tužiteljice Zorice Đurđević koja vodi predmet moje kćerke. Međutim, tu se istrage usmjeravaju. Organi SIPA-e (Držvna agencija za istrage i zaštitu), koji rade za istragu ratnih zločina u regionalnoj kancelariji u Tuzli, gdje je radio Jovan Ilić također usmjeravaju istrage. Znači nije im stalo da dođe do podizanja optužnica upravo zato da ne bi RS platila toliki novac kao odštetu civilnim žrtvama. Iz tog razloga bih molio političare, sve do jednoga, Radončića (Fahrudin), Izetbegovića (Bakir), Nikšića (Nermin) i Dodika (Milorad), ako treba i Ivanića (Mladen) da svi rade na tome da se civilnim žrtvama bilo koje nacionalnosti pomogne, u kontekstu da se one obeštete jer mnogo je suza proljeveno za žrtve rata”, riječi su Suljkanovića.

Svako kucanje na vrata institucija za žrtve znači da ta vrata neće biti otvorena: Ramiz Suljkanović

Obitelji civilnih žrtava rata tako još čakaju na kakvu – takvu satisfakciju.

“Nije samo nepravda, ovo je gorčina, ovo je katastrofa. Žene i majke oplakuju još i mole da nađu jednu kost svojih najmilijih. To se može da nađe. Odgovorne za ubistvo moje kćerke tužiteljica Đurđević ne može da pronađe. Ja sam joj rekao otvoreno u Tužilaštvu BiH da meni dadne samo 72 sata i ja ću naći čovjeka koji je pucao. Znači, u tom kontekstu neće da rade. Niti jednu optužnicu nije podigla lično tužiteljica Đurđević, a i drugi. Tužiteljica Đurđević upravo radi na mom predmetu tri godine. Ona kako je došla u Tužilaštvo nikakvog pomaka. Pa to je gospodo katastrofa. Dragi političari BiH izađite u susret civilnim žrtvama rata da se pravda ispuni”, ocjenjuje on.

Politika upravlja i pravosuđem

Ramiz Suljkanović je iz mjesta Rainici kod Kalesije. Njegova kćerka je kao djevojčica sedmog razreda ubijena na kućnom pragu, a izdahnula mu je na rukama.

“Došla je iz škole, bila je sedmi razred osnovne škole. Nismo očekivali da će tu biti granatiranje mada sam napravio dobre zaklone i sklonište za djecu jer sam imao još jednu kćerku i sina. Ona je sjedila nakon što je došla iz škole. Bofors je sa kote Vis kod Kalesije ispalio hitce koje je kraj nje eksplodiralo tako da je izrešetana i umrla je na mojim rukama jer sam se zatekao na tom mjestu. Goranu Salihoviću sam podnio dvanaest zahtjeva i niti na jedan mi nije odgovorio. Ako i glavna tužiteljica Gordana Tadić nastavi tako, onda čestitam i nek to bude na čast BiH”, kaže Suljkanović.

Politika je ta koja upravlja svim procesima pa i onima u pravosuđu, uvjeren je Suljkanović.

“Nije stalo ni Srbima ni Bošnjacima ni Hrvatima da kažu gdje su grobnice. Nije stalo da kažu ko je ubio iako se zna. Lično sam dostavio Tužilaštvu za svoju kćerku nekoliko imena od kojih je moguće da je jedan izvšilac. Međutim, neće da se tadi. Istrage se usmjeravaju u pogrešnom pravcu da se ne dođe do istine. Mislim da ovo sad ne vodi ničemu”, ističe on.

No Suljkanović ide dalje, prema svim instancama kako bi pronašao krivca za smrt svoje kćeri, ali i krivce za brojne civilne žrtve rata.

“Ja bih želio da učestvujem u mnogo čemu, da se otkriju zločini. Ja znam neke informacije i spreman sam ih ustupiti. I ja sam imao priliku u ratu da ubijam, ali nisam htio. Iako su ubili moje dijete, ja sam isto mogao to činiti, ali nisam i ne bih nikada to mogao. Vjerujem da će svi oni koji su činili zločine odgovarati”, zaključuje Ramiz Suljkanović.

Preuzeto sa portala Slobodna Evropa