Bez vjere nema pomirenja u regionu

Bez vjere nema pomirenja u regionu

BEOGRAD – Uloga religije u procesu pomirenja u regionu je veoma značajna, možda čak i presudna, poručeno je danas sa tribine „Suočavanje sa prošlošću i regionalni procesi tranzicione pravde iz ugla ženskih aktivista“ održane u beogradskom Medija centru.

Kako je istaknuto, u svim vjerskim zajednicama je prisutna određena vrsta selektivnosti što utiče na stav prema prošlosti i procesu suočavanja sa prošlošću.

“Prisutna je jedna vrsta empatije prema žrtvama sopstvenog etniciteta, dok se žrtve druge strane umanjuju, poriču ili stavljaju u kontekstu određenih mitova”, rekao je moderator skupa Nikola Knežević, iz Centra za istraživanje religije, politike i društva u Beogradu.

On je ocijenio da vjerske zajednice i dalje ostaju ključni faktor naglašavanja nacionalnog identiteta, što se, kako je rekao, vidi kroz njihovu ideologizaciju ili politizaciju.

Knežević je istakao da vjerske zajednice izražavaju podršku pomirenju, ali i da imaju različite stavove prema događajima tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.

“Još uvijek živimo u nekoj vrsti zamrznutog konflikta i imamo neku vrstu eskalacije nacionalističkih izjava. Ovo je i dalje aktuelna tema na kojoj trebamo i dalje raditi”, rekao je Knežević.

Marijana Toma iz Fonda za humanitarno pravo je govoreći o mehanizmima tranzicione pravde izdvojila suđenja za ratne zločine kao jedini mehanizam koji postoji u Srbiji, bez obzira, kako je istakla, kako ona teku.

Najviše energije je, dodala je, uloženo u ovaj aspekt, ali i da pored ambicioznog otvaranja prvog slučaja 2004. godine pred Vijećem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u slučaju „Ovčara“, broj optuženih zadnjih godina ima tendenciju opadanja.

„Posljednjih nekoliko godina taj broj rapidno pada. Imamo ne više od deset osoba po godini koje su optužene za ratne zločine“, saopštila je predstavnica Fonda i dodala je da je do sada nešto više od 150 onih u Srbiji kojima se sudi za ratne zločine.

Ona je kao posebnu zamjerku u radu Tužilaštva za ratne zločine Srbije izdvojila podatak da se samo pet od 150 optuženih za ratne zločine od 2003. do 2013. nalazi na srednjim ili više rangiranim pozicijama u komandovanju.

„Tužilaštvo za ratne zločine diže optužnice protiv direktnih počinilaca, među njihovom tužilačkom politikom nisu obuhvaćeni svi oni koji su se nalazili na odgovornim komandnim položajima u vojsci i policiji i koji su izdavali naređenja za činjneje ratnih zločina“, ocijenila je predstavnica Fonda za humanitarno pravo.

Ona je ukazala da je Tužlaštvo za ratne zločine odbilo da primeni institut komandne odgovornosti koji je regulisan u Haškom tribunalu, braneći se tim da to krivično djelo ne postoji u Krivičnom zakonu Srbije.

„Time su potpuno amnestirani svi oni koji su organizovali i slali one koji su činili sistematsko kršenje ljudskih prava. Čitav onaj sistem još uvijek nije demontiran i čitav sistem kršenja ljudskih prava je u našem tužilaštvu sveden na slučajeve pojedinačnih incidenata“, kazala je ona.

Marijana Toma je izdvojila da srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine nije reagovalo na krivične prijave koje je Fond podnio potiv članova 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske koji se terete da su učestvovali u ubistvu oko hiljadu srebreničkih žrtava.

Na skupu je takođe konstatovano da se u Srbiji, na državnom nivu, na utvđivanju onoga šta se desilo u prošlosti kao prvog nivoa tranzicione pravde ništa ne radi.

Reperacija žrtava, nadoknada štete u Srbiji je ocijenjena kao veoma loša, kao jedan od razloga za to je zakon kojim se status žrtve rata može dobiti samo sa tjelesnim oštećenem većim od 50 posto.

„Svi građani kojima su povrede nanijeli pripadnici vojske i policije Srbije ne mogu dobiti status civilne žrtve rata. Iz ovog zakona su isključeni Bošnjaci u Sandžaku koji su od 1991.-1995. stradali“, zaključeno je na skupu.

Ivana Bortulović iz Centra za istraživaje religije – BOŠ je iznijela stav da nema mjesta da su sukobi nepomirljivi i da je nasilna sekularizacija koja je tokom 50 godina sprovođenja u bivšoj Jugoslaviji jedan od uzroka sukoba.

„Velika je greša neiskoristiti kapacitete koje religija posjeduje u izgradnji mira, tolerantnog, kulturnog i otvorenog društva“, rekla je Ivana Bortulović.

Ona je poručila da bi sa naučnom istinom postojali potencijali za stvarno pomirenje.

U okviru tribine predstavljena je i knjiga „Uloga Religije u pomirenju i tranzicionoj pravdi“, koju su priredili dr. Nikola Knežević i dr. Zlatiborka Popov-Momčinović.

Share