Objavljen broj žrtava 549. brigade VJ na Kosovu

Vojni napadi 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije (VJ) na osam kosovskih sela u kojima je 1999. godine ubijeno 885 ljudi, sada su opsežno dokumentovani, ali njen komandant možda nikada neće biti procesuiran u Srbiji.

Ibiša Morinu još progone sećanja na 26. mart 1999. godine, dan kada su srpske snage napale njegovo selo Landovicu na Kosovu.

“Pucnjava je započela sa svih strana. Moja porodica i ja smo se sakrili u porodičnom domu Gašijevih. Ne znam da li se pucalo iz policijskog ili vojnog tenka, ali bilo je užasno”, ispričao je Morina.

“U jednom trenutku granata je pogodila moju ćerku Njomzu, koja je bila u predsoblju. Deca su počela da vrište i iskaču kroz prozore kuće. Tada je moja žena videla da su nam ubili ćerku. Počela je da vrišti. Rekao sam joj samo: ‘Smiri se, sačekaj. Ionako će nas sve pobiti’”, nastavio je on.

Rekao je da su svi civili u kući, njih više od 60, potrčali ka šumi. Dok su bežali, našli su se pod žestokom vatrom, i 12 žitelja sela je ubijeno, uključujući devetoro dece.

“Ostavili smo tela za sobom. Kasnije sam čuo da su vojnici došli da pokupe tela i utovare ih u kamion”, kazao je Morina.

Većina stanovnika napustilo je Landovicu i sklonište potražilo na području oko Prizrena.

Narednog dana, srpski vojnici su aktivirali eksploziv postavljen na seosku džamiju i uništili njen minaret.

Napad se dogodio u jeku rata između jugoslovenskih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koja se borila za nezavisnost od Beograda.

Fond za humanitarno pravo iz Beograda u sredu je predstavio dosije koji sadrži opsežnu dokumentaciju o ovom napadu i sedam drugih vojnih ofanziva na kosovska sela koje je u martu i aprilu 1999. godine izvršila 549. motorizovana brigada VJ, a u kojima je poginulo ukupno 885 osoba.

Vojska je u to vreme saopštila da je razlog napada 26. marta bilo to što je prethodnog dana OVK ubila dvojicu vojnika i ranila još dvojicu.

U zvaničnom vojnom izveštaju sa lica mesta kaže se da su vojnici ušli u lokalnu prodavnicu da kupe slatkiše. Kada su pokušali da se vrate, na njih je otvorena vatra. Dvojica preživelih su podigla uzbunu.

Zločini nekažnjeni u Srbiji

Prema tvrdnjama Fonda za humanitarno pravo, neki od onih koji bi trebalo da odgovaraju za napade ostali su nekažnjeni.

“Štab jedinice nalazio se u Prizrenu, a na njenom čelu bio je Božidar Delić. Oni su počinili osam najmasovnijih zločina, a za njih do sada u Srbiji niko nije procesuiran”, rekla je direktorka Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović.

Orlovićeva je kazala da je njena organizacija sakupila sve podatke u vezi sa ovim slučajem, uključujući transkripte iz Haškog tribunala, forenzičke izveštaje i svedočenja.

Napadi brigade imali su jasan modus operandi, napomenula je ona.

“U ranim jutarnjim satima 549. motorizovana brigada bi granatirala sela naseljena pretežno Albancima, nakon čega bi pripadnici MUP-a i 549. motorizovane brigade ulazili u selo, okupljali kosovske Albance, razdvajali žene od muškaraca, potom žene, decu i starije muškarce proterivali u Albaniju, palili albanske kuće, a ostale muškarce ubijali”, navela je Orlovićeva.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izrekao je petorici visokih vojnih i državnih zvaničnika prvostepenu presudu za ratne zločine u koje je bila umešana 549. brigada.

Bivši general VJ Dragoljub Ojdanić, bivši načelnik Generalštaba VJ Nebojša Pavković, bivši komandant Prištinskog korpusa VJ Vladimir Lazarević, bivši ministar unutrašnjih poslova Sreten Lukić i bivši policijski general Vlastimir Đorđević osuđeni su 2009. prvostepenom presudom za ubistva, deportacije i nečovečno postupanje prema kosovskim Albancima počinjene 1999. godine.

MKSJ je za iste zločine sudio i bivšem predsedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, ali zbog njegove smrti nije izrečena presuda.

Na suđenju Miloševiću svedočio je veliki broj zaštićenih svedoka, bivših pripadnika 549. brigade, koji su svi tvrdili da im je komandir bio Božidar Delić.

“Dobili smo naređenje da pucamo na svakoga ko se kreće ili ulazi u selo”, rekao je na suđenju Miloševiću svedok K-41.

Delić, koji je do prošle godine bio poslanik u Skupštini Republike Srbije, nikada nije negirao da je bio komandant jedinice, ali je porekao da je činio ratne zločine.

“Znam šta se dešavalo u mojoj zoni odgovornosti. Ja sam uvek bio na borbenoj liniji”, izjavio je Delić u Haškom tribunalu, tvrdeći međutim da “nije imao saznanja o masovnim ubistvima kosovskih Albanaca”.

Povodom napada na Landovicu, Božidar Delić je 2002. godine dao izjavu Komisiji SRJ za saradnju sa MKSJ-om da je napad bio reakcija na ubistvo njegovih vojnika.

“Naredio sam da se angažuju snage rezerve od jednog voda… i da komandant Borbene grupe 1 major Nikolić uputi jedan tenk”, napisao je Delić u svojoj izjavi Komisiji, objasnivši da je selo služilo kao baza za “teroriste”.

Nekadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević odlikovao je 549. motorizovanu brigadu Ordenom narodnog heroja za “herojsku odbranu zemlje”.

“Država nije davala naređenja za zločine”

Zločini koje je, prema Fondu za humanitarno pravo, počinila 549. motorizovana brigada VJ

1. Bela Crkva, mart 1999: ubijeno 65 albanskih civila

2. Celina, mart 1999: ubijen 81 albanski civil

3. Mala Kruša, mart 1999: ubijeno 115 albanskih civila

4. Velika Kruša, mart 1999: ubijena 204 albanska civila

5. Trnje, mart 1999: ubijeno 36 albanskih civila

6. Landovica, mart 1999: ubijeno 17 albanskih civila

7. Ljubižda Has, april 1999: ubijeno 15 albanskih civila

8. Meja i Korenica, april 1999: ubijena 352 albanska civila

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije reklo je da je Delić više puta bio predmet istrage.

“On je imao jednu od ključnih uloga u ratu na Kosovu i ispitali smo ga nekoliko puta. Međutim, veoma je teško procesuirati za komandnu odgovornost jer to nije bilo predviđeno srpskim zakonom do 2005. godine”, rekao je za BIRN izvor iz Tužilaštva.

Milomir Matović, koji je kao pravnik radio na nekoliko predmeta ratnih zločina pred Specijalnim sudom u Beogradu, kazao je da je to samo izgovor.

“Istina je da Srbija nije imala zakon, ali tu je Ženevska konvencija, čiji je Srbija potpisnik. Komandna odgovornost je predviđena u određenim dodatnim protokolima i članovima 86 i 87”, rekao je Matović.

“Srpsko tužilaštvo se u svojim predmetima redovno pozivalo na Ženevsku konvenciju, ali konstantno izbegava da se pozove na ove određene članove koji se tiču komandne odgovornosti”, objasnio je on.

Do sada su na srpskom sudu za ratne zločine osuđena samo trojica visokih zvaničnika.

Orlovićeva je izjavila da je to rezultat strategije Beograda da prikaže ratne zločine koje su počinili Srbi kao minorne incidente koje nije naredila država.

Poslednja tri velika slučaja u MKSJ-u protiv ratnih zapovednika – hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, trojice komandanata OVK i generala VJ Momčila Perišića – završila su se oslobađajućom presudom, sa obrazloženjem Tribunala da komandna odgovornost nije dokazana.

To bi moglo da ohrabri Beograd da izbegne potencijalno procesuiranje visokih vojnih zvaničnika navodno odgovornih za zločine kao što su napadi 549. motorizovane brigade na kosovska sela, istakla je Orlovićeva.

“Posebno sada, oslobađajuće presude Haškog tribunala mogle bi da se iskoriste kao izgovor da se ne procesuiraju osobe na visokim položajima”, zaključila je ona.

Marija Ristić
BIRN
Share