Predmet Gotovina i drugi (IT-06-90)

Ante GOTOVINA
Datum rođenja: 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu, općina Zadar, Republika Hrvatska
Optužnica Prvobitna: 8. lipnja 2001, objelodanjena 26. srpnja 2001;
Izmijenjena optužnica: 24. veljače 2004., objelodanjena 8. ožujka 2004;
Spojena optužnica: 14. srpnja 2006; skraćena optužnica: 21. veljače 2007;
Izmijenjena spojena optužnica: 12. ožujak 2008.
Datum uhićenja: 7. prosinca 2005, u Španjolskoj
Prebačen na MKSJ: 10. prosinca 2005.
Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 12. prosinca 2005, očitovao se po svim optužbama da nije kriv; 5. prosinca 2006. očitovao se da nije kriv

Ivan ČERMAK
Datum rođenja: 19. prosinca 1949. u općini Zagreb, Hrvatska
Optužnica Prvobitna: 24. veljače 2004, objelodanjena 8. ožujka 2004;
Izmijenjena optužnica: 14. prosinca 2005;
Spojena optužnica: 14. srpnja 2006.;
Skraćena optužnica: 21. veljače 2007;
Izmijenjena spojena optužnica: 12. ožujak 2008.
Datum predaje: 11. ožujka 2004.
Prebačen na MKSJ: 11. ožujka 2004.
Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 12. ožujka 2004, očitovao se po svim optužbama da nije kriv; 5. prosinca 2006. očitovao se da nije kriv (putem video-linka)

Mladen MARKAČ
Datum rođenja: 8. svibnja 1955. u Ðurđevcu, Hrvatska
Optužnica Prvobitna: 24. veljače 2004, objelodanjena 8. ožujka 2004;
Izmijenjena optužnica: 14. prosinca 2005;
Spojena optužnica: 14. srpnja 2006;
Skraćena optužnica: 21. veljače 2007;
Izmijenjena spojena optužnica: 12. ožujak 2008.
Datum predaje: 11. ožujka 2004.
Prebačen na MKSJ: 11. ožujka 2004.
Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 12. ožujka 2004, očitovao se po svim optužbama da nije kriv; 5. prosinca 2006. očitovao se da nije kriv (putem video-linka)

Na sledećem linku možete preuzeti transkripte sa suđenja.

OPTUŽNICA I OPTUŽBE

U spojenoj optužnici, podnesenoj 24. srpnja 2006, navodi se da je od 4. kolovoza 1995. do 15. studenog 1995, Hrvatska izvela vojnu ofenzivu poznatu kao operacija “Oluja”, s ciljem vraćanja regije Krajina. Sva trojica optuženih žalili su se na odluku Raspravnog vijeća od 14. srpnja 2006. o objedinjenom zahtjevu Tužiteljstva da izmijeni optužnicu i spoji optužnice. Dana 25. listopada 2006, Žalbeno vijeće je potvrdilo odluku Raspravnog vijeća i tako spojeno optužnicu učinilo važećom optužnicom u ovom predmetu.
Na statusnoj konferenciji održanoj 9. veljače 2007, predsjedavajući je sudac naložio Tužiteljstvu da skrati optužnicu temeljem pravila 73bis, a 21. veljače izdan je pisani nalog. Slijedom toga, Tužiteljstvo je 6. marta 2007. podnijelo skraćenu spojenu optužnicu.

Dana 17. svibnja 2007, Tužiteljstvo je podnijelo zahtjev za izmjenu optužnice kako bi osiguralo dodatne konkretne pojedinosti u vezi s djelima progona, te da bi izmijenilo dio koji se odnosi na udruženi zločinački pothvat (UZP). Dana 14. veljače 2008, Raspravno je vijeće odobrilo zahtjev, a 12. ožujka 2008, Tužiteljstvo je podnijelo ispravljenu verziju izmijenjene spojene optužnice. Prije njezinog podnošenja, sudac Orie je istog dana usmeno potvrdio izmijenjenu spojenu optužnicu kao važeću optužnicu u predmetu.

U optužnici se navodi da su Ante Gotovina, Ivan Čermak, Mladen Markač i drugi, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, čiji je zajednički cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz područja Krajine silom, širenjem straha ili prijetnjama nasiljem, progonima, prisilnim preseljenjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili na druge načine.

U optužnici se navodi da je Ante Gotovina, zapovjednik Operativne zone Split (koja je 1993. preimenovana u Zborno područje Split) Hrvatske vojske (HV) od 9. listopada 1992. do ožujka 1996. bio vrhovni operativni zapovjednik tog dijela operacije “Oluja”. Dana 30. svibnja 1994, promaknut je u čin general-bojnika. Početkom kolovoza 1995. već je bio promaknut u čin general-pukovnika. Kao takav, Ante Gotovina je imao stvarnu kontrolu na svim jedinicama, elementima i pripadnicima HV-a koji su pripadali Zbornom području Split ili su s njim bili povezani te nad drugim snagama koje su mu bile podređene i djelovale su i/ili su bile prisutne u južnom dijelu područja Krajina tijekom operacije “Oluja”.

U optužnici se navodi da je Ivan Čermak imenovan zapovjednikom Zbornog mjesta Knin 5. kolovoza 1995. i da je na tom položaju bio do 15. studenog 1995. ili približno tog datuma. Istovremeno, također je nastupao kao predstavnik Vlade Republike Hrvatske u kontaktima s članovima međunarodne zajednice i medija koji su se odnosili na Operaciju “Oluja” na područjima izvan granica zapovjedništva Zbornog mjesta Knin. U sklopu tih objedinjenih dužnosti, Ivan Čermak je obnašao odgovorne dužnosti u raznim strukturama vlasti i imao stvarnu kontrolu nad pripadnicima postrojbi Hrvatske vojske ili elementima koji su bili pripadnici Zbornog mjesta Knin, bili mu pridodani ili djelovali u njegovom sklopu, kao i nad civilnom policijom koja je djelovala na području Zbornog mjesta i okolnim područjima.

U postrojbe Hrvatske vojske koje su pripadale Zbornom mjestu ili su djelovale u njegovom sklopu i okolnim područjima spadale su: 4. i 7. brigadu HV-a, 1. hrvatski gardijski zdrug, 113. pješačka brigada, 142. pješačka brigada, 144. pješačka brigada, 126. domobranska pukovnija, 6. domobranska pukovnija, 7. domobranska pukovnija, 134. domobranska pukovnija i mješovita satnija vojne policije (koja se sastojala od postrojbi iz 72. i 73. bojne Vojne policije). Pripadnici Zadarsko-Kninske i Kotarsko-Kninske policijske uprave (uključujući razne postaje i položaje) također su djelovali na istom području koje obuhvaća Zborno mjesto.

Kao zapovjednik Zbornog mjesta, Ivan Čermak je, između ostalog, bio odgovoran za održavanje reda i stege, nadziranje ponašanja vojnog osoblja, organiziranje dežurstava na Zbornom mjestu i za uspostavljanje suradnje i koordinacije između policijskih snaga Zbornog mjesta Knin i policijskih snaga na području s ciljem uspostavljanja i održavanja zakona i reda.

Prema optužnici, Mladen Markač je imenovan pomoćnikom ministra unutarnjih poslova 18. veljače 1994.; time je također postao zapovjednikom Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, čime je preuzeo potpunu ovlast i odgovornost za rad i funkcioniranje Specijalne policije. Kao zapovjednik Specijalne policije, Mladen Markač je imao stvarnu kontrolu nad svim pripadnicima Specijalne policije koji su sudjelovali u Operaciji “Oluja”. Također je imao stvarnu kontrolu nad svim pripadnicima raketno-topničkih postrojbi HV-a pridodanih njegovim snagama ili pod njegovim zapovjedništvom tijekom Operacije “Oluja” i operacija koje su u vezi s njom kontinuirano vršene na tom području. Poslije Operacije “Oluja”, Mladen Markač imao je čin general-pukovnika.

Ante Gotovina, Ivan Čermak, Mladen Markač optuženi su temeljem individualne kaznene odgovornosti (članak 7(1) i 7(3) Statuta Međunarodnog suda) za:

• Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju i nečovječna djela (prisilno preseljenje) (zločini protiv čovječnosti, članak 5),
• Pljačkanje javne ili privatne imovine i bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili razaranje koje nije opravdano vojnom potrebom (kršenja ratnih zakona i običaja, članak 3).
• Ubojstvo (kršenja ratnih zakona i običaja, zločini protiv čovječnosti, članci 3 i 5)
• Nečovječna djela (zločini protiv čovječnosti, članak 5)
• Okrutno postupanje (kršenja ratnih zakona i običaja, članak 3)

PREDRASPRAVNI POSTUPAK

Dana 12. ožujka 2004., Ivan Čermak i Mladen Markač podnijeli su odvojene zahtjeve za privremeno puštanje na slobodu. Raspravno je vijeće 29. travnja 2004. odbilo zahtjeve. Ivan Čermak i Mladen Markač su zatim 23. srpnja 2004. svaki podnijeli svoj drugi zahtjev za privremeno puštanje na slobodu. Raspravno je vijeće 14. rujna 2005. odbilo zahtjeve.

Dana 20. rujna 2004, dvojica optuženika podnijeli su zajednički Zahtjev za dopuštenje da ulože žalbu na odluku Raspravnog vijeća. Dana 29. rujna 2004., tužiteljica je podnijela odgovor u kojem se“Tužiteljica pridružuje zahtjevu optuženih za dopuštenje da ulože žalbu na odluku Raspravnog vijeća kojom je odbijen njihov drugi Zahtjev za privremeno puštanje na slobodu.” Nakon što je tročlano Žalbeno vijeće odobrilo zahtjev za dopuštenje da se uloži žalba na pobijanu odluku od 13. listopada 2004, optuženi su podnijeli interlokutornu žalbu na odluku Raspravnog vijeća o drugom zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu – Čermak 22. listopada 2004, a Markač 26. listopada 2004.

Dana 2. prosinca 2004, Žalbeno je vijeće odobrilo privremeno puštanje Ivan Čermaka i Mladena Markača na slobodu. Dana 5. prosinca 2006, optuženici su se ponovno pojavili pred Sudom kako bi se očitovali o krivnji po novim točkama spojene optužnice. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač očitovali su se da nisu krivi.

Dana 26. siječnja 2007., Raspravno vijeće je privremeno obustavilo privremeni boravak optuženih na slobodi i naložilo im da prisustvuju statusnoj konferenciji na kojoj se raspravljalo o Čermakovom pridržavanju uvjeta njegovog privremenog puštanja na slobodu. Poslije konferencije, Mladen Markač je 10. veljače 2007. ponovno privremeno pušten na slobodu, a Ivan Čermak je ponovno privremeno pušten na slobodu 16. veljače 2007.

Dana 10. listopada 2007, Raspravno je vijeće suspendiralo privremeno puštanje na slobodu za Ivana Čermaka i Mladena Markača i naložilo dvojici optuženika da prisustvuju statusnoj konferenciji 26. listopada 2007. Dana 27. listopada 2007, obojica su ponovno privremeno pušteni na slobodu.

Dana 28. prosinca 2007., privremeno puštanje Mladena Markača na slobodu prekinuto je jer je prekršio uvjete puštanja na slobodu, a on se vratio u Pritvorsku jedinicu 30. prosinca 2007.

Dana 6. veljače 2008, Raspravno je vijeće okončalo privremeno puštanje Ivana Čermaka na slobodu i naložilo mu da se vrati u Pritvorsku jedinicu 5. ožujka, šest dana prije početka suđenja.

SUĐENJE

Suđenje je počelo 11. ožujka 2008.

Dana 5. marta 2009, Tužilaštvo je završila s izvođenjem svojih dokaza. Dana 25. maja 2009, ispitan je svedok kojeg je ponovno pozvalo Tužilaštvo.

Izvođenja dokaza Odbrane počelo je 28. maja 2009.

Izvođenja dokaza Odbrane počelo je 28. maja 2009, a službeno je završilo 27. januara 2010.
U razdoblju od 24. februara do 22. aprila 2010, svedočilo je sedam svedoka koje je pozvalo Pretresno veće.

Dana 2. i 3. juna 2010, Tužilaštvo je predočilo nove dokaze u ponovo otvorenom postupku izvođenja dokaza Tužilaštva. Nakon toga, 10. juna 2010, Odbrana Ivana Čermaka pozvala je dva svedoka u ponovo otvorenom postupku izvođenja dokaza Odbrane.
Iznošenje završnih reči zakazano je za 30. avgust – 2. septembar 2010.

ODLUKA NA TEMELJU PRAVILA 98bis

Po završetku izvođenja dokaza Tužilaštva, Pretresno veće  može odlučiti da li postoji osnova za osudu. Ako Pretresno veće smatra da Tužilaštvo nije izvelo dovoljno dokaza za određenu optužbu ili optužbe, veće te optužbe može odbaciti i doneti oslobađajuću presudu pre početka izvođenja dokaza Odbrane.
Dana 3. aprila 2009, Pretresno veće  donelo je usmenu odluku na osnovu Pravila 98bis i odbilo
zahteve za oslobađajuću presudu koje su podnele Odbrane Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Izmenjena spojena Optužnica- Gotovina i drugi – 21.02.2008.

Prvostepena presuda-Gotovina i drugi, 15.04.2011. – I deo

Prvostepena presuda-Gotovina i drugi, 15.04.2011. – II deo

Drugostepena presuda-Gotovina i Markač, 16.11.2012.

Share

0 Comments

Leave A Reply






five − 4 =