Predmet Haradinaj i drugi (IT-04-84)

Ramush Haradinaj

Datum rođenja: 3. jul 1968. u mestu Glođane/Gllogjan na Kosovu

Optužnica Prvobitna optužnica: 4. mart 2005; obelodanjena 10. marta 2005; druga
izmenjena optužnica: 25. oktobar 2006; redigovana druga izmenjena optužnica: 12. januar 2007; treća izmenjena optužnica: 5. septembar 2007; četvrta izmenjena optužnica; 15. oktobar 2007.

Datum predaje: 9. mart 2005.

Prebačen na MKSJ: 9. mart 2005.

Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 14. mart 2005, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice; 1. marta 2007, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice Presuda Pretresnog veća 3. april 2008, oslobođen optužbi i pušten na slobodu

Idriz Balaj

Datum rođenja: 23. avgust 1971. u Iglarevu/Gllarevë, opština Klina/Klinë, na Kosovu

Optužnica Prvobitna optužnica: 4. mart 2005, obelodanjena 10. marta 2005; izmenjena optužnica: 25. oktobar 2006; redigovana druga izmenjena optužnica: 12. januar 2007; treća izmenjena optužnica: 5. septembar 2007; četvrta izmenjena optužnica; 15. oktobar 2007.

Datum predaje: 9. mart 2005.

Prebačen na MKSJ: 9. mart 2005.

Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 14. marta 2005, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice; 1. marta 2007, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice Presuda Pretresnog veća 3. april 2008, oslobođen optužbi i pušten na slobodu

Lahri Brahimaj

Datum rođenja: 26. januar 1970. u Jablanici/Jabllanicë, opšina Đakovica/Gjakovë na Kosovu

Optužnica Prvobitna optužnica: 4. mart 2005, obelodanjena 10. marta 2005; a izmenjena optužnica: 25. oktobar 2006; redigovana druga izmenjena optužnica: 12. januar 2007; treća izmenjena optužnica: 5. septembar 2007; četvrta izmenjena optužnica; 15. oktobar 2007.

Datum predaje: 9. mart 2005.

Prebačen na MKSJ: 9. mart 2005.

Prvo i daljnja stupanja pred Sud: 14. marta 2005, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice; 1. marta 2007, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice Presuda Pretresnog veća 3. april 2008, osuđen na 6 godina zatvora

Tranksripte suđenja možete preuzeti ovde

OPTUŽNICA I OPTUŽBE
Prvobitna optužnica protiv Ramusha Haradinaja, Idriza Balaja i Lahija Brahimaja potvrđena je 4. marta 2005, a obelodanjena 10. marta 2005. Dana 26. aprila 2006, Tužilaštvo je podnelo izmenjenu optužnicu, a 25. oktobra 2006.Pretresno veće ju je potvrdilo kao važeću optužnicu u predmetu. Nakon što je pronašlo greške u toj optužnici, Tužilaštvo je 10. novembra 2006. podnelo redigovanu drugu izmenjenu optužnicu, koja je potvrđena 12. januara 2007.

Dana 29. maja 2007. i 6. juna 2007, Tužilaštvo je obavestilo Pretresno veće da je izvršena identifikacija ostataka dve žrtve koje su u optužnici bile navedene kao žrtve nepoznatog identiteta i stoga je zatražilo dopuštenje da izmeni redigovane drugu izmenjenu optužnicu. Dana 5. septembra 2007, dato je odobrenje I Pretresno veće je potvrdilo treću izmenjenu optužnicu kao operativnu optužnicu u ovom predmetu. Dana 7. septembra 2007, Tužilaštvo je podnelo treću izmenjenu optužnicu.

Dana 27. septembra 2007, Tužilaštvo je obavestilo Pretresno veće da su identifikovani ostaci još jedne žrtve koja je u optužnici navedena kao osoba nepoznatog identiteta i stoga je 28. septembra 2007. zatražilo dopuštenje da izmeni treću izmenjenu optužnicu. Dana 15. oktobra 2007, Tužilaštvo je dobilo dopuštenje i četvrta izmenjena optužnica je potvrđena kao važeća optužnica. Dana 16. oktobra 2007, Tužilaštvo je podnelo četvrtu izmenjenu optužnicu.

Navodi se da su Ramush Haradinaj, Idriz Balaj i Lahi Brahimaj bili saizvršioci udruženog zločinačkog poduhvata (UZP). Cilj UZP bio je da Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) uspostavi potpunu kontrolu nad svojom Operativnom zonom Dukađin, putem protivpravnog uklanjanja srpskih civila s tog područja i maltretiranjem tih civila kao i maltretiranjem civila kosovskih Albanaca, kosovskih civila romske/egipatske nacionalnosti i drugih civila koji su sarađivali ili je smatrano da sarađuju sa srpskim snagama ili da ne podržavaju OVK.

U optužnici se navodi da su posle 24. marta 1998. snage OVK pod komandom i kontrolom Ramusha Haradinaja organizovale vonju kampanju kako bi preuzele kontrolu nad područjem između sela Glođana i Dečana, a posebno nad selima Dubrava/Dubravë, Rznić, Ratiš/Ratishe i Dašinovac/Dashinoc, kako bi Srbe isterale iz sela u kojima su živeli. Takođe su nastavili s napadima na izbeglički logor u Babaloću/Baballoq kod Dečana (taj logor bio je meta sličnih napada OVK još od 1997).

U optužnici se takođe navodi da su snage OVK pod komandom i kontrolom Ramusha Haradinaja, uključujući “Crne orlove” pod direktnom komandom Idriza Balaja, maltretirale, premlaćivale i na druge načine terale srpske i romske/egipatske civile iz tih sela, a civile koji bi ostali ili odbili da napuste svoje domove su ubijale, kao i da su nastavile sa sličnim napadima na srpske i romske/egipatske civile, kao i albanske civile.

Prema optužnici, sredinom maja 1998., osnovan je improvizovani zatočenički centar u štabu OVK u Jablanici. Dok su bili u tom centru, zatočenici su dobijali vrlo malo hrane i vode, redovno su premlaćivani i podvrgavani drugim oblicima fizičkog maltretiranja i uskraćena im je medicinska pomoć za povrede. Više zatočenika u zatočeničkom objektu Jablanica umrlo je od posledica povreda ili su ubijeni po naređenju optuženih.

U optužnici se takođe navodi da su krajem avgusta i početkom septembra 1998. srpske snage privremenoponovo zauzele područje oko Glođana i da je srpski forenzički tim za uviđaje sproveo istragu na tom području. Na području Radonjićkog jezera ekshumirana su 32 tela koja su se mogla identifikovati. Tim je takođe pronašao dva tela na cesti za Dašinovac, oko 9 kilometara od Glođana.

U optužnici se optuženi terete kako sledi:

Ramush Haradinaj se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta) za:
• Progone (maltretiranje, mučenje, deportaciju ili prisilno premeštanje civila, ubistva, silovanje) (zločini protiv čovečnosti, član 5)
• Okrutno postupanje, ubistvo, mučenje, silovanje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3)

Idriz Balaj se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta) za:
• Progone (maltretiranje, deportaciju ili prisilno premeštanje civila, ubistvo, silovanje) (zločini protiv čovečnosti, član 5)
• Okrutno postupanje, ubistvo, mučenje, silovanje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3)

Lahi Brahimaj se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta) za:
• Progone (maltretiranje, deportaciju ili prisilno premeštanje civila, ubistvo, silovanje) (zločini protiv čovečnosti, član 5)
• Okrutno postupanje, ubistvo, mučenje (kršenja zakona I običaja ratovanja, član 3)

PRETPRETRESNI POSTUPAK

Dana 16. aprila 2005, Ramushu Haradinaju je odobreno privremeno puštanje na slobodu od 17. do 19. aprila 2005. kako bi mogao prisustvovati bratovoj sahrani na Kosovu.

Dana 6. juna 2005, Ramushu Haradinaju je odobreno privremeno puštanje na slobodu. Prema odluci Pretresnog veća, tokom prvog perioda od devedeset dana Ramush Haradinaj se uopšte nije smeo pojavljivati u javnosti niti učestvovati u bilo kakvoj javnoj političkoj aktivnosti.

Odgovarajući na zahtev Ramusha Haradinaja, Pretresno veće je u odluci od 12. oktobra 2005. Ramushu Haradinaju dopustilo pojavljivanje u javnosti i uključivanje u političke aktivnosti na Kosovu pod konkretno navedenim uslovima.

Dana 14. oktobra 2005, nakon što je Tužilaštvo podnelo zahtev, Pretresno veće je naložilo da se odloži izvršenje odluke od 12. oktobra 2005.

Dana 16. decembra 2005, Žalbeno veće je donelo odluku da se odloži izvršenje odluke Pretresnog veća od 12. oktobra 2005. kojom bi se Ramushu Haradinaju dopustilo “da se pojavljuje u javnosti i da se uključi u javne političke aktivnosti”. To je značilo da će uslovi navedeni u Odluci o privremenom puštanju na slobodu Ramusha Haradinaja biti na snazi sve dok Žalbeno veće ne donese svoju konačnu odluku.

Dana 10. marta 2006, Žalbeno veće je većinom glasova donelo Odluku o modifikovanim uslovima privremenog puštanja Ramusha Haradinaja na slobodu kojom je odbilo zahtev Tužilaštva da se ukine odluka Pretresnog veća od 12. oktobra 2005. i dopustilo Ramushu Haradinaju da se pojavljuje u javnosti i da se uključi u političke aktivnosti.

Ramush Haradinaj vratio se u Pritvorsku jedinicu UN 26. februara 2007. radi početka suđenja.

SUĐENJE

Suđenje Ramushu Haradinaju, Idrizu Balaju i Lahiju Brahimaju počelo je 5. marta 2007. Pretresno veće je objavilo da je optužba završila s izvođenjem svojih dokaza 26. novembra 2007.

Od 3. oktobra do 7. oktobra 2007, Ramush Haradinaj je privremeno pušten na slobodu kako bi mogao prisustvovati pogrebu bliskog člana porodice.

Dana 29. novembra 2007, odbrambeni timovi sve trojice optuženih izvestili su da nitko od njih neće izvoditi dokaze. Nakon toga, Pretresno veće je zakazalo iznošenje završnih reči u periodu od 21. do 23. januara 2007.

Ramushu Haradinaju i Lahiju Brahimaju odobreno je privremeno puštanje na slobodu od 21. decembra 2007. do 4. januara 2008.

Završne reči održane su od 21. do 23. januara 2008.

PRESUDA PRETRESNOG VEĆA
Presuda je izrečena 3. aprila 2008. Pre iznošenja zaključaka, Pretresno veće je naglasilo sledeće: ”Tokom suđenja Veće je saslušalo gotovo stotinu svedoka. Međutim, Veće se suočilo sa znatnim poteškoćama u pribavljanju iskaza velikog broja tih svedoka. Mnogi od njih naveli su strah kao značajan razlog za svoje nepojavljivanje pred Većem kako bi dali iskaz. Veće je s tim u vezi steklo snažan utisak da se suđenje odvijalo u atmosferi u kojoj se svedoci nisu osećali bezbedno i to zbog celog niza faktora koji se iznose u presudi. Osim toga, i strane u postupku složile su se da je na Kosovu postojala nestabilna bezbednosna situacija koja je bila naročito nepovoljna po svedoke. S obzirom na poteškoće u nastojanju da se dobiju iskazi, za 34 svedoka odobrene su određene zaštitne mere.”

Razmotrivši dokaze koji su predočeni u vezi s pojedinačnim tačkama optužnice, Veće je utvrdilo da su veliki broj krivičnih dela o kojima se iznose navodi izvršili vojnici OVK ili osobe povezane s OVK. Ta krivična dela obuhvatala su, konkretno, zlostavljanje osoba zatočenih u objektu u Jablanici. Veće je konstatovalo da su vojnici OVK, ili osobe povezane s OVK, teško pretukli svedoka 6, Nenada Remištara, Pala Krasniqija, Skendera Kuqija, svedoka 3, trojicu neidentifikovanih Crnogoraca i jednog neidentifikovanog Bosanca. Zlostavljanje tih osoba predstavljalo je okrutno postupanje i, u nekoliko slučajeva, mučenje. Veće je takođe konstatovalo da su dve od tih osoba, Skender Kuqi i Pal Krasniqi, preminule usled zlostavljanja.

Veće je konstatovalo da su vojnici OVK ispitivali i zlostavljali Novaka Stijovića i Stanišu Radoševića u blizini Glođana u Aprilu 1998. nakon što su ta dvojica zaustavljena na kontrolnom punktu OVK. Veće je takođe konstatovalo da je jedan vojnik OVK silovao svedokinju 61 u štabu OVK u Rzniću negde u leto 1998.

Zlostavljanje tih osoba predstavlja i okrutno postupanje i mučenje.

Tužilac je trojici optuženih stavio na teret 30 ubistava za koja su ostaci žrtava pronađeni na području kanala Radonjićkog jezera. Veće je, međutim, konstatovalo da se samo sedam od tih ubistava može dokazati van razumne sumnje i da su ih izvršili vojnici OVK. To su ubistva Zenuna Gashija, Nurije Krasniqi, Istrefa Krasniqija, Sanije Balaj, majke i dve sestre svedôka 4 i 19.

Pred Većem je izvedeno manje dokaza u vezi s većinom drugih ubistava o kojima se iznose navodi, a ostaci čijih žrtava su pronađeni na području kanala Radonjićkog jezera. U nekim slučajevima ništa se nije znalo o okolnostima pod kojima su žrtve nestale. Neki ostaci pronađeni na području kanala Radonjićkog jezera nisu identifikovani. Čak ni ona ubistva o kojima su Veću predočeni znatni dokazi ne mogu se dosledno pripisati OVK. Shodno tome, Veće nije moglo izvući zaključke opštije prirode na osnovu činjenice da su žrtve pronađene na području kanala Radonjićkog jezera o tome ko je izvršio ubijanja i s kojom su grupom, ako uopšte s bilo kojom, izvršioci bili povezani.

Sudsko veće je zaključilo da su vojnici OVK počinili dela okrutnog postupanja, mučenja, silovanja i ubistva kako ih terete sledeće tačke optužnice:

• Tačka 6,
• Tačka 14,
• Tačka 20,
• Tačka 22, ali samo u odnosu na ubistva Nurije i Istrefa Krasnićija i ubistvo Sanije Balaj,
• Tačka 28,
• Tačka 30,
• Tačka 32, i
• Tačke 36 i 37, ali samo u odnosu na svedoka 61.

Tužilac je teretio svu trojicu optuženih za gore navedene zločine kao učesnike u udruženom zločinačkom poduhvatu. Cilj navedenog udruženog zločinačkog poduhvata bio je učvršćivanje potpune kontrole OVK na području Dukađina protivpravnim uklanjanjem i zlostavljanjem srpskih civila, kao i zlostavljanjem albanskih, romskih i drugih civila koji su sarađivali, ili se smatralo da su sarađivali sa srpskim snagama, ili da na druge načine nisu podržavali OVK. Veće je zaključilo da je optužba iznela malo direktnih dokaza u pogledu navedenog zajedničkog zločinačkog cilja. Umesto toga, tužilac je pozvao Veće da izvede zaključak o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata na osnovu indirektnih dokaza, uglavnom dokaza o zločinima koje su počinili vojnici OVK. U zaključku, razmotrivši kako direktne tako i indirektne dokaze, Veće se nije uverilo izvan razumne sumnje da su trojica optuženih bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, kako im je stavljeno na teret.

Svim optuženima je alternativno stavljeno na teret činjenje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje mnogih od tih zločina. Samo za dve tačke optužnice Veću je izneseno dovoljno dokaza da bi se uverilo izvan razumne sumnje u individualnu krivičnu odgovornost jednog od optuženih, Lahija Brahimaja.

Tužilac je tvrdio da su 13. juna 1998. godine, ili približno tog dana, vojnici OVK uhapsili svedoka 6 nakon što su mu pretresli auto i pronašli oružje. U optužnici se tvrdilo da je svedok 6 zatim zatvoren u objektu  Jablanici gde su ga neprestano tukli vojnici OVK, uključujući i Lahija Brahimaja. Na osnovu izvedenih dokaza, Veće se uverilo da je svedok 6 bio zatvoren u objektu u Jablanici oko šest nedelja, od 13. juna 1998. godine ili približno od tog datuma. Otprilike tokom prve četiri nedelje neprestano su ga tukli vojnici OVK, nanoseći mu tešku telesnu patnju i povrede, što je ostavilo trajne fizičke posledice. Uz to, svedok 7 i svedok 16 posvedočili su da im je jedan od komandanata na imanju rekao da je svedok 6 bio osuđen ili kažnjen. Taj komandant je ljutito govorio protiv predsednika Rugove i onih koji se ne bore. Svedok 6 je i sam posvedočio da je posle puštanja primio rešenje od Nazmija Brahimaja u kome je stajalo da će svedok 6 biti krivično gonjen ukoliko ponovi istu grešku. Na osnovu ovih svedočenja Veće je bilo uvereno da su vojnici OVK zlostavljali svedoka 6 da bi ga kaznili. S tog razloga, Veće je zaključilo da je svedok 6 bio žrtva okrutnog postupanja i mučenja koje su počinili vojnici OVK ili lica povezana sa OVK.

Svedok 6 je posvedočio da je Lahi Brahimaj učestvovao u nekim od tih premlaćivanja i da je ponekad bio prisutan dok su ga drugi tukli. Svedok 6 je takodje posvedočio da je Lahi Brahimaj bio jedan od onih koji su ga optuživali da se druži sa Srbima i da za njih špijunira. Svedok 6 je u celom tom periodu od približno četiri nedelje dok je tučen imao mnogo prilika da vidi Lahija Brahimaja. Dalje, svedok 6 je posvedočio da je u toku naredne dve nedelje stalno viđao Lahija Brahimaja u objektu u Jablanici. Svedok 6 je čuo kako mu se drugi obraćaju sa Lahi ili Maxhup i saznao je da je Maxhup nadimak Lahija Brahimaja. Svedok 6 je kasnije prepoznao Lahija Brahimaja na foto-panelu Tužilaštva. Na osnovu ukupnih dokaza, Veće se dakle uverilo da je Lahi Brahimaj lično učestvovao u okrutnom postupanju i mučenju svedoka 6 i zaključilo da treba da bude osuđen za počinjenje tih zločina.

Tužilac je nadaje tvrdio da je u julu 1998. godine svedok 3 bio zatvoren u štabu OVK u Jablanici i podvrgnut teškom premlaćivanju od strane pripadnika OVK. Veće se uverilo da je svedok 3 bio izložen premlaćivanju od strane vojnika OVK ili lica povezanih sa OVK, čime mu je nanesena teška telesna patnja, kao i da su izvršioci imali nameru da mu nanesu takvu patnju. Veće je takođe uvereno da je premlaćivanje svedoka 3 imalo za cilj da se on kazni zbog prikrivanja oružja i diskriminiše zbog toga što se smatralo da ima veze sa Srbima. Iz ovih razloga Veće je uvereno izvan razumne sumnja da su vojnici OVK ili lica koja su povezana sa OVK počinila krivično delo okrutnog postupanja i mučenja svedoka 3.

Veće je zaključilo da uloga Lahija Brahimaja u saslušavanjima, i njegov položaj vlasti, potvrđuju da je imao nameru da nanese tešku telesnu patnju svedoku 3 kako bi ga kaznio zbog prikrivanja oružja i da ga diskriminiše zbog njegovih pretpostavljenih veza sa Srbima. Veće je iz tih razloga zaključilo da Lahi Brahimaj treba da bude osuđen za okrutno postupanje i mučenje po tački 32.

Što se tiče ostalih zločina izvršenih kako je navedeno u tačkama 6, 20, 30, 36 i 37 optužnice, Veće je zaključilo da tužilac nije izneo dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se utvrdila krivična odgovornost ijednog
od optuženih.

U tački 14 optužnice Idriz Balaj je bio optužen za činjenje, planiranje, podsticanje i pomaganje i podržavanje u počinjenju ubistva majke i dve sestre svedoka 4 i 19. Veće je većinom zaključilo da nema dokaza da on svesno doprineo ili olakšao počinjenje bilo kog od ubistava i posebno je ukazano na nedostatak dokaza o tome da je on znao u to vreme da su ubistva počinjena ili da će biti počinjena. Sudija Höpfel je imao suprotno mišljenje u pogledu krivične odgovornosti Idriza Balaja za pomaganje i podržavanje u počinjenju ubistva sestre “S”.

Dana 3. aprila 2008, Pretresno veće je izreklo presudu: Ramush Haradinaj i Idriz Balaj su oslobođeni optužbi pos vim tačkama optužnice. Pretresno veće je naložilo njihovo puštanje na slobodu.

Lahi Brahimaj je proglađen krivim na osnovu individualne krivične odgovornosti za:
• Okrutno postupanje I mučenje (kršenje prava I zakona ratovanja, član 3)
Kazna: Šest godina zatvora.

U kaznu mu je uračunato vreme od 1109 dana provedenih u pritvoru.

ŽALBENI POSTUPAK
Dana 1. maja 2008, Tužilaštvo je podnelo najavu žalbe na presudu Pretresnog veća.

Dana 5. maja 2008, odbranu Lahija Brahimaja je podnela najavu žalbe na presudu.

Dana 17. jula 2008., Tužilaštvo je podnijelo javnu redigovanu verziju svog žalbenog podneska.

Dana 19. jula 2008., odbrana Lahija Brahimaja podnijela je svoj žalbeni podnesak.

Dana 25. maja 2009, Brahimaju je odobreno privremeno puštanje na slobodu do pretresa u žalbenom postupku.

Pretres u žalbenom postupku održan je 28. oktobra 2009.

U prvom žalbenom osnovu, tužilaštvo je tvrdilo da je Pretresno veće pogrešilo kada je odbacilo zahteve tužilaštva za dodatno vreme kako bi preduzelo sve razumne korake da obezbedi svedočenje dva ključna svedoka i naložilo okončanje glavnog izvođenja dokaza tužilaštva pre nego što su takvi razumni koraci mogli biti preduzeti. Žalbeno veće je većinom glasova, uz protivno mišljenje sudije Robinsona, prihvatilo ovaj žalbeni osnov i naložilo delimično ponavljanje suđenja. Žalbeno veće je zaključilo da bi se, uzevši pojedinačno i van konteksta suđenja, za svaku od odluka Pretresnog veća koje se tiču svedočenja relevantnih svedoka moglo smatrati da spada u okvire diskrecionih ovlašćenja Pretresnog veća, ali da, kada se ove odluke sagledaju zajedno, i posebno u kontekstu ozbiljnog zastrašivanja svedoka koje je činilo
kontekst suđenja, postaje jasno da je Pretresno veće ozbiljno pogrešilo time što nije preduzelo adekvatne mere kako bi se obezbedilo svedočenje određenih svedoka.
Drugi žalbeni osnov tužilaštva je odbačen; treći žalbeni osnov je delimično prihvaćen, iako je potvrđeno oslobađanje Idriza Balaja krivice po odgovarajućoj tački optužnice (37).
Žalbeno veće je odbacilo Brahimajeve žalbene osnove 1 – 8 i 10 – 19. Veće je delimično prihvatilo Brahimajev deveti žalbeni osnov, ali je potvrdilo osuđujuću presudu izrečenu Brahimaju za mučenje prema tački 32 optužnice.

Dana 21. jula 2010., Žalbeno veće je izreklo presudu i ukinulo sledeće odluke Pretresnog veća:
(a) oslobađajuće presude izrečene Haradinaju i Balaju za učešće u UZP s ciljem počinjenja krivičnih dela u komandi OVK i zatvoru u Jablanici/Jabllanice na osnovu tačaka 24, 26, 28, 30, 32 i 34 optužnice;
(b) oslobađajuću presudu izrečenu Brahimaju za učešće u UZP s ciljem počinjenja krivičnih dela u komandi OVK i zatvoru u Jablanici/Jabllanice na osnovu tačaka 24, 26, 30 i 34 optužnice;
(c) oslobađajuću presudu izrečenu Haradinaju, Balaju i Brahimaju za individualnu krivičnu odgovornost na osnovu tačaka 24 i 34 optužnice; i
(d) oslobađajuću presudu izrečenu Brahimaju za individualnu krivičnu odgovornost na osnovu tačke 26 optužnice.
Žalbeno veće je naložilo da se Haradinaju, Balaju i Brahimaju ponovo sudi po ovim tačkama.

Prvostepena presuda-Haradinaj i drugi, 3.april 2008.

Drugostepena presuda-Haradinaj i drugi, 19.07.2010.

Izmenjena optužnica-Haradinaj i drugi, 04.03.2011.

Sažetak presude u ponovljenom postupku, 29.12.2012.

Share