Predmet Milošević (IT-02-54)

Slobodan Milošević

Rođen 20. avgusta 1941. u Požarevcu, u Srbiji, Savezna Republika Jugoslavija. Uhapšen: 1. aprila 2001., u Beogradu od strane lokalnih vlasti. Prebačen na MKSJ: 29. jun 2001. Prvo stupanje pred Sud: 3. jula, 2001., izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice “Kosovo”. 29. oktobra 2001., izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice “Hrvatska”. 11. decembra 2001., izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice “Bosna i Hercegovina”. Preminuo u pritvoru: 11. marta 2006. Postupak okončan: 14. marta 2006.

Tranksripte suđenja možete preuzeti ovde.

 

OPTUŽNICA I OPTUŽBE

KOSOVO

Prvobitna optužnica protiv Slobodana Miloševića, Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića i Vlajka Stojiljkovića (predmet br. IT-99-37), koja se odnosila na zločine počinjene na Kosovu, potvrđena je 24. maja 1999. i obelodanjena 27. maja 1999. Ta je optužnica izmenjena 29. juna 2001.

Dana 29. oktobra 2001, Tužilaštvo je podnelo drugu izmenjenu optužnicu. Dana 5. septembra 2002, Pretresno veće je odvojilo postupak protiv Slobodana Miloševića od postupka protiv drugih optuženih.

U važećoj optužnici se navodi da je između 1. januara 1999. i 20. juna 1999, Slobodan Milošević učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) zajedno s više drugih pojedinaca, uključujući Milana Milutinovića, Nikolu Šainovića, Dragoljuba Ojdanića, Vlajka Stojiljkovića i druga znana i neznana lica. Tokom tog perioda, snage Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Srbije, postupajući po uputstvu, na podsticaj ili uz podršku UZP, sprovele su kampanju terora i nasilja uperenu protiv albanskog civilnog stanovništva na Kosovu.Navodi se da je svrha UZP bila proterivanje s Kosova znatnog dela kosovskog albanskog stanovništva u nastojanju da se obezbedi dalja srpska kontrola nad pokrajinom.

Milošević se tereti na osnovi individualne odgovornosti za zločine za koje je optužen, u skladu s članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda, te za zločine ili propuste svojih podređenih, u skladu s članom 7(3) Statuta.

Prema optužnici, tokom relevantnog perioda Slobodan Milošević je bio predsednik SRJ, predsednik Vrhovnog saveta odbrane SRJ i vrhovni komandant Vojske Jugoslavije (VJ). U skladu sa svojim položajem, imao je ovlašćenja da komanduje VJ i policijskim snagama podređenim VJ. Pored svojih ovlašćenja de jure, takođe je imao široku de facto kontrolu nad brojnim institucijama koje su bile od suštinskog značaja ili su učestvovale u vršenju krivičnih dela koja se navode u optužnici. Dalje se navodi da je približno 800.000 albanskih civila na Kosovu proterano iz pokrajine prisilnim premeštanjem nakon kojega je sledila pljačka i uništavanje njihovih domova, ili granatiranjem sela. U tom procesu mnogi su ubijeni, zlostavljani, te im je ukradena imovina i dokumeti za ličnu identifikaciju.

HRVATSKA

Prvobitna optužnica protiv Slobodana Miloševića za krivična dela počinjena u Hrvatskoj potvrđena je 8. oktobra 2001, a obelodanjena 9. oktobra 2001. Dana 23 oktobra 2002, Tužilaštvo je podnelo izmenjenu verziju optužnice za Hrvatsku. Optužnica je ponovo izmenjena 26. jula 2004. Ova druga izmenjena optužnica postala je važeća optužnica 28. jula 2004.

Prema optužnici, Slobodan Milošević je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je nastao pre 1. avugusta 1991, a trajao je najmanje do juna 1992. Među pojedincima koji su uzeli učešća u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu bili su Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Babić, Milan Martić, Goran Hadžić, Jovica Stanišić, Franko Simatović (zvani “Frenki”), Tomislav Simović, Vojislav Šešelj, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Radovan Stojičić (zvani “Badža”), Željko Ražnatović (zvani “Arkan”) i drugi poznati i nepoznati učesnici. Svrha ovog udruženog zločinačkog poduhvata bila je prisilno uklanjanje većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva približno s jedne trećine teritorije Republike Hrvatske, teritorije za koju je on planirao da postane deo nove države pod srpskom dominacijom. Ova područja obuhvatala su oblasti koje su srpske vlasti pominjale pod nazivima “Srpska autonomna oblast (SAO) Krajina”, “SAO Zapadna Slavonija” i “SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem” (za koje su srpske vlasti od 19. decembra 1991. koristile zajednički naziv “Republika Srpska Krajina” (RSK)) i “Dubrovačku republiku”. Prema navodima optužnice, tokom relevantnog perioda, Slobodan Milošević je bio predsednik Republike Srbije i u tom svojstvu vršio je efektivnu kontrolu ili je imao znatan uticaj na učesnike u udruženom zločinačkom poduhvatu te je, sam ili u dogovoru s drugima, efektivno kontrolisao ili u znatnoj meri uticao na postupke saveznog Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i kasnije Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP), Jugoslovenske narodne armije (JNA), pripadnika teritorijalne odbrane (TO) kojom su rukovodili Srbi na relevantnim teritorijama, kao i grupa srpskih dobrovoljaca.

Navodi se da su između 1. avgusta 1991. i juna 1992, srpske snage, koje su sačinjavale jedinice JNA, lokalne TO i jedinice TO iz Srbije i Crne Gore, lokalne policijske jedinice i policijske jedinice MUP Srbije i paravojne jedinice, napadale i preuzimale vlast u gradovima, selima i naseljima na gorenavedenim područjima. Nakon preuzimanja vlasti, srpske snage, u saradnji s lokalnim srpskim vlastima, uspostavile su režim progona smišljen da bi se hrvatsko i drugo nesrpsko civilno stanovništvo isteralo sa tih područja. Taj režim je uključivao istrebljivanje ili ubistvo više stotina Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti, uključujući žene i starije osobe, deportaciju i prisilno premeštanje barem 170.000 Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti i zatočenje ili zatvaranje pod nečovečnim uslovima više hiljada Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti. Nadalje, u svim relevantnim područjima, hotimično i bezobzirno se uništavala i pljačkala javna i privatna imovina, uključujući kuće, te zgrade verskih, historijskih i kulturnih institucija.

BOSNA I HERCEGOVINA

Prvobitna optužnica protiv Slobodana Miloševića za krivična dela počinjena u Bosni i Hercegovini potvrđena je 22. novembra 2001, a obelodanjena 23. novembra 2001. Dana 22. novembra 2002, Tužilaštvo je podnelo izmenjenu verziju optužnice. Dana 21. aprila 2004, ova verzija optužnice je postala važeća.

U optužnici se navodi da je Slobodan Milošević učestvovao u UZP koji je nastao pre 1. avugusta 1991, a trajao najmanje do 31. decembra 1995. Među pojedincima koji su uzeli učešća u UZP bili su Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Martić, Jovica Stanišić, Franko Simatović (zvani “Frenki”), Vojislav Šešelj, Radovan Stojičić (zvani “Badža”), Željko Ražnatović “Arkan” i drugi poznati i nepoznati učesnici. Svrha tog UZP bila je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, pre svega bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih delova teritorije Republike Bosne i Hercegovine.

Prema navodima optužnice, tokom relevantnog perioda Slobodan Milošević je bio predsednik Republike Srbije i u tom svojstvu vršio je efektivnu kontrolu ili je imao znatan uticaj na učesnike u UZP te je, sam ili u dogovoru s drugim poznatim i nepoznatim licima, efektivno kontrolisao ili u znatnoj meri uticao na postupke saveznog Predsedništva SFRJ i kasnije SRJ, MUP, JNA i kasnije VJ, armije bosanskih Srba (VRS), kao i srpskih paravojnih jedinica.

Navodi se da je od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa do 31. decembra 1995, Slobodan Milošević, delujući sam ili u dogovoru s drugim učesnicima UZP, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje široko rasprostranjenog ubijanja hiljada bosanskih Muslimana tokom i nakon preuzimanja vlasti nad teritorijama u Bosni i Hercegovini; zatočenja hiljada bosanskih Muslimana u zatočeničkim objektima u Bosni i Hercegovini u životnim uslovima sračunatim da dovedu do delimičnog fizičkog uništenja ovih grupa. Za vreme njihovog zatočenja u zatočeničkim objektima, hiljade bosanskim Muslimana su ubijene ili su im nanesene teške telesne i duševne povrede.

Kao saizvršilac UZP, Milošević se takođe teretio za istrebljenje ili ubistvo i prisilno premeštanje i deportaciju hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti. Optužbe takođe uključuju brojna dela hotimičnog i bezobzirnog uništavanja kuća, druge javne i privatne imovine bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, njihovih kulturnih i verskih ustanova, istorijskih spomenika i drugih svetih mesta i oduzimanje i pljačku imovine bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti.

Slobodan Milošević se teretio na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međunarodnog suda), i na osnovu krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3) Statuta):

SUĐENJE

Suđenje je počelo 12. februara 2002. izvođenjem dokaza koji su se odnosili samo na optužbe za Kosovo. Tužilaštvo je završilo izvođenje svojih dokaza u vezi s Kosovom 11. septembra 2002. Dana 26. septembra 2002, Tužilaštvo je započelo s izvođenjem dokaza koji se odnose na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tužilaštvo je završilo s glavnim izvođenjem svojih dokaza 25. februara 2004.

Dana 12. aprila 2004, generalni sekretar UN imenovao je Lorda Bonomyja za sudiju MKSJ. Lord Bonomy, čije je imenovanje stupilo na snagu 1. juna 2004., zamenio je sudiju Richarda Maya koji se povukao zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Odbrana je počela s izvođenjem svojih dokaza 31. avgusta 2004.

POSTUPAK U SKLADU S PRAVILOM 98bis

Dana 16. juna 2004, po završetku izvođenja dokaza optužbe, Pretresno veće je zaključilo da postoje dovoljni dokazi za svaku tačku sve tri optužnice.

Ipak, u skladu s pravilom 98bis, Pretresno veće je takođe zaključilo da ne postoje dokazi ili da ne postoji dovoljno dokaza za određene navode u vezi s nekim optužbama u optužnicama za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Između ostalog, oslobođen je optužbi za sledeće navode:

– postojanje objekata za zatočenje opisanih u paragrafima 64(b), 64(f), 64(h) i 64(p) optužnice za Hrvatsku, te uslovi, organizacija i mogući zločini počinjeni u njima;

– više navoda iz Priloga A (ubistva koja nisu povezana sa zatočeničkim objektima); Priloga B (ubistva povezana sa zatočeničkim objektima); Priloga C (postojanje zatočeničkih objekata); i priloga D (prisilno premeštanje civila nesrpske nacionalnosti) u optužnici za Bosnu i Hercegovinu;

– svi osim jednog od 44 navedenih incidenata otvaranja snajperske vatre u Sarajevu;

– svi osim jednog od 26 navedenih incidenata granatiranja u Sarajevu.

OKONČANJE POSTUPKA

Slobodan Milošević je preminuo 11. marta 2006.

Dana 14. marta 2006, Pretresno veće je okončalo postupak protiv njega.

Pretresno veće III: sudija Patrick Robinson, Jamajka (predsedavajući) sudija O-Gon Kwon, Južna Koreja sudija Iain Bonomy, Velika Britanija

Tužilaštvo: g. Geoffrey Nice gđa Hildegard Uertz-Retzlaff g. Dermot Groome g. Dirk Ryneveld

Optuženi: Slobodan Milošević se sam zastupao

Share