Predstavljen Dosije „Operacija Reka“

Predstavljen Dosije „Operacija Reka“

Logo_FHP Fond za humanitarno pravo (FHP) predstavio je 23. oktobra 2015. godine Dosije „Operacija Reka“. Dosije pruža uvid u događaje od 27. i 28. aprila 1999. godine u selima zapadno od grada Đakovica na Kosovu, kada je sprovedena opsežna zajednička operacija Vojske Jugoslavije (VJ) i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) pod nazivom „Operacija Reka“. Tokom ove operacije, pripadnici srpskih snaga ubili su najmanje 350 civila – kosovskih Albanaca, a njih nekoliko hiljada proterali u Albaniju. Tela 309 ubijenih pronađena su 2001. godine u tajnim masovnim grobnicama u predgrađu Beograda. Najmlađa žrtva ovog zločina imala je 15 godina.

Otvarajući konferenciju, izvršna direktorka FHP-a Sandra Orlović rekla je da je cilj ovog dosijea da podseti na odgovornost za neke od najvećih zločina u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Istovremeno, ovaj dosije mnogo više od prethodnih ukazuje na preovlađujuću nekažnjivost za ratne zločine u Srbiji.

Predstavljen Dosije „Operacija Reka“

Tokom istraživanja, FHP je identifikovao najmanje 10 različitih jedinica koje su učestvovale u ovoj vojno-policijskoj akciji, kao i oko 20 pojedinaca čiju bi ulogu u dešavanjima na prostoru đakovačke opštine u datom periodu trebalo istražiti. Najistaknutiji među njima je Momir Stojanović, tadašnji načelnik Odseka za bezbednost Prištinskog korpusa, a danas narodni poslanik i predsedavajući Odbora za kontrolu službi bezbednosti Narodne skupštine Republike Srbije. U martu 2015. godine Interpol je raspisao poternicu za 17 pripadnika srpskih snaga bezbednosti upravo u vezi sa događajima u dolini Reka u aprilu 1999. godine. Za ovaj zločin je pred Haškim tribunalom osuđen civilni i vojno-policijski vrh Srbije, dok pred sudovima u Srbiji još uvek niko nije procesuiran.

Orlović je istakla da je „Operacija Reka“ primer koordinisane akcije VJ i MUP-a sa ciljem proterivanja Albanaca iz opštine Đakovica, te da predstavlja primer matrice činjenja zločina srpskih snaga na Kosovu.

Ovo je naglasila i Milica Kostić, direktorka FHP-a za pravna pitanja. Proterivanje meštana, sprovođenje do granice sa Albanijom i uništavanje ličnih dokumenata trebalo je da spreči njihov povratak na Kosovo. Opisujući obrazac postupanja srpskih snaga prilikom proterivanja Albanaca iz doline Reka, navela je da bi najpre isterivale meštane iz kuća i upućivale ih da se u kolonama kreću ka Albaniji; prethodno bi ih opljačkale i iz kolone izdvojile muškarce i dečake, koje su potom ubijale. Samo u selu Korenica ubijeno je 68 civila. Kostić je istakla da brojna vojna i policijska dokumenta, kao i svedočenja pripadnika VJ, nepobitno ukazuju da su na dan zločina u Korenici u ovom selu delovale jedinice VJ i MUP-a.

Pravna analitičarka FHP-a Ivana Žanić govorila je o prisilnom izbeglištvu civila iz sela u okolini Đakovice i dokazima o tome da je ceo prostor u okolini Meje bio pod kontrolom i blokadom srpske vojske i policije. Izbegličke kolone su bile izložene maltretiranjima i pljački, dok su muškarci izdvajani iz kolone i pod pretnjom oružjem odvođeni na obližnju livadu. Odvojeno je 274 muškarca, od kojih je njih oko 30 bilo maloletno. Od 274 ubijena muškarca, 252 posmrtna ostatka pronađena su u masovnim grobnicama u Batajnici, 10 tela u Meji i u okolnim selima, dok se za 12 osoba i dalje traga.

Žanić je naglasila da danas nema saznanja o tačnim okolnostima ubistva svih muškaraca iz Meje, jer se radi o jednom od retkih masovnih zločina izvršenih na Kosovu bez ijednog preživelog. Ipak, jedan od svedoka i očevidac pljačke i odvajanja muškaraca, nekadašnji pripadnik VJ je na suđenju pred Haškim tribunalom izjavio da je video kada su pripadnici policije odvodili nekoliko grupa muškaraca do obližnjeg imanja, odakle je potom začuo pucnje. Kasnije tog dana je na tom imanju video tela ubijenih. Na pitanje šta se dešava sa Albancima, jedan od pripadnika srpskih snaga mu je odgovorio da „kolju Šiptareˮ.

Obdukcija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice u Batajnici pokazala je da su svi stradali imali prostrelne rane, dok je Haški tribunal utvrdio da su svi muškarci izdvojeni u Meji bili civili i da u vreme odvajanja nisu imali oružje niti su učestvovali u borbama.

Lush Krasniqi iz sela Ramoc bio je svedok izdvajanja muškaraca od žena, dece i starih, a njegova dva brata i stric bili su među izdvojenim osobama. Njihovi posmrtni ostaci nađeni su u masovnoj grobnici u Batajnici.
Lush je ispričao kako se 27. aprila 1999. godine u jutarnjim časovima začula pucnjava, a ubrzo se video i dim sa zapaljenih kuća. On se sa porodicom spremao da napusti svoju kuću kako bi se sakrio u obližnju šumu. Međutim, ubrzo je celo selo opkolila vojska i meštane naterala da odu do jedne raskrsnice na kojoj su se nalazili spremni traktori. Tu su izdvojili muškarce i dečake, starosti od 15 godina naviše, a među njima i njegovog strica i braću. Ostalim civilima naložili su da idu ka Korenici. Na putu ka Korenici bili su maltretirani i opljačkani, a Lush je među policajcima prepoznao dojučerašnje poznanike. Njihova kolona od oko 100 izbeglica je iste večeri stigla u Korenicu, a potom i u Meju. Lush je u Meji ostao sa svojom porodicom sve do 11. juna 1999. godine. Po povratku u svoje mesto zatekao je spaljenu kuću.
Lush danas od odgovornih za počinjene zločine i neposrednih počinilaca očekuje istinu o njima i razloge njihovog učešća u tim nedelima. On je poručio da je rat na Kosovu svima uzeo 25 godina života, a da na kraju pobednici nisu ni Srbi ni Albanci već isključivo političari. Zbog toga institucije treba očistiti od pojedinaca koji su u zločine bili umešani; u suprotnom, ignorisanjem zločina i žrtava, stvaraju se uslovi za neke buduće sukobe.

Dosije “Operacija Reka” možete preuzeti ovde.

Share