Intervju Nataše Kandić za agenciju FENA

Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo i regionalna koordinatorica procesa REKOM (Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriju bivše SFRJ) u intervjuu za Agenciju FENA govori o najnovijem raspletu u srbijansko-kosovskim odnosima, politici zvaničnog Beograda prema BiH koja u poslednje vrijeme kroz susrete srbijanskih i bh zvaničnika pokazuje znake otopljavanja,  izvinjenju predsjednika Srbije Tomislava Nikolića te pitanju pomirenja na prostorima bivše države.

Razgovarala: Senka Trgovčević

Govoreći o najnovijem zaokretu u odnosima Beograda prema Prištini, te intenziviranju trilateralnih i bilateralnih sastanaka na relaciji zvaničnog Beograda sa Briselom, Sarajevom i Ankarom, Kandić  smatra da je nakon uspostavljanja nove vlade u Srbiji najveći pomak napravljen u odnosu Srbije i Kosova.

– Glavni problem Srbije su ti zamrznuti odnosi s Kosovom, potpuno ignorisanje nekih činjenica koje traju 14 godina i precizno određuju te odnose između Srbije i Kosova, a koje Srbija ne želi da prizna – kaže Kandić.

Iako se prema njenim riječima očekivalo od prethodne vlade Srbije da će pomjeriti te odnose u boljem pravcu ističe da se ništa nije dogodilo i da „odjednom sada imamo vlast, koja je ista ona vlast iz 90-ih godina“.

Kandić  naglašava političku prošlost srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića.

– Predsjednik Srbije je iz partije koja je aktivno učestvovala u ratu, organizovanju dobrovoljaca, doprinijela da rat dobije sve te karakteristike užasnog zločina. Također, danas učestvuje u nečemu što smo mi očekivali od neke demokratske vlade – objašnjava Kandić.

Na pitanje da li je za pomirenje u Regionu važniji rad  nevladinog sektora, ili ipak  narodi čekaju signale svojih političara, Kandić kaže da  kada se pogleda historijsko iskustvo pokazuje se da uvijek ima više izgleda za uspjeh kada o prošlosti pokušavaju da govore oni koji jesu odgovorni.

– U Srbiji imamo tu situaciju, da u ovom trenutku pozitivne korake preduzimaju oni koji jesu odgovorni i imaju odgovornost za ono što se dogodilo. Svi oni koji su osuđeni u Haagu pripadaju tim njihovim političkim opcijama – kaže Kandić.

U tom smislu ističe da je taj pomak srbijanske politike važan te da se on uočava i u odnosu na susjede.

– U odnosu na BiH postoji pomaka, ali pitanje je da li je to trajno, odnosno da li je to privremeno? Da li su to samo neki koraci, koji se nama kritičarima prethodne vlade i uopšte zagovaračima suočavanja s prošlošću sada čine odlični? Treba da sačekamo da vidimo šta se događa, ali nije beznačajno ono što se događa – rekla je Kandić.

Naglašavajući da su to bila i njena očekivanja od prethodne vlade Srbije, koja se međutim nisu dogodila, kaže da je odjednom suočena da pozitivne pomake vuku oni koji jesu odgovorni za to gdje se mi danas nalazimo misleći na cijelu regiju.

Komentirajući nedavni intervju Tomislava Nikolića za BHT1, u kojem je predsjednik Srbije nekoliko puta uputio izvinjenje za zločine počinjene u Srebrenici govoreći da će otići u Srebrenicu da se pokloni žrtvama, Kandić je konstatirala da će taj intervju u budućnosti mnogo puta biti analiziran, dodajući da su se „tu dogodile neke stvari koje treba objektivno posmatrati“.

– Nikolić nikako ne potječe iz nekih demokratskih krugova, odnosno nije iz krugova koji su se suprotstavljali zločinu u ratu. On je u tome aktivno učestvovao i kada on danas iz tih krugova progovori i kaže ”rat je završen treba nam nešto novo, evo hoću da klečim pred žrtvama Srebrenice uime Srbije” onda to ima daleko jače i važnije značenje nego ono što sam ja radila svih ovih godina, da se izvinjavam i da govorim o tome šta je uime Srbije urađeno drugima – kazala je Kandić.

Ako Nikolić otvori to da i oni drugi, koji su pripadali radikalnim ekstremnim nacionalističkim krugovima, koji su odgovorni za rat, zločine, žrtve…počnu da se izvinjavaju i da oni govore o tome da to što je urađeno nije trebalo da bude urađeno onda smo, kaže Kandić, na dobrom putu.

Naglašava da je važno da oni koji pripadaju ekstremnim krugovima polako preuzimaju tu agendu po kojem će oni biti suočeni s tom prošlošću jer ne vrijedi da se izvinjavaju oni koji nisu direktno u tome učestvovali.

Nataša Kandić kaže da joj se u emocionalnom smislu jako dopalo kada je na kraju intervjua predsjednik Srbije rekao da su za njega “svi koji žive u BiH Bosanci”.

– Toliko dugo se to nije čulo i toliko dugo se to izbjegava reći, a mi svi potajno čeznemo i volimo to da čujemo zato što je svima ta Bosna, Bosanci bilo nešto što je kao melem na ranu. Svi smo to voljeli i danas toga više nema, tako da meni kad bilo ko to kaže – strašno prija – kazala je Kandić.

Na pitanje da li  aktuelni zaokret politike zvaničnog Beograda i izvinjenje Nikolića  istovremeno znači da za Beograd u BiH  više nije  glavna adresa Banja Luka nego Sarajevo,  Kandić kaže kako  se mogu očekivati pozitivni efekti.

– To može proizvesti i neke pozitivne efekte i tamo gdje se to više i ne priznaje, u Republici Srpskoj, zbog čega očekuje da ova Nikolićeva izjava ima uticaja da se prije svega mladi počnu pitati šta su to Bosanci i zašto odjednom nema tog pojedinačnog govora o tome da je neko Bosanac – kaže Kandić.

Upitana da li se potpisivanjem Sporazuma  između Srbije i Kosova stavlja tačka  na krvave balkanske priče, ona kaže da tu nije kraj balkanskih priča jer smo „tek na početku da shvatimo šta je to pomirenje?“.

– Toliko ima nesporazuma o tome, a zapravo toliko bjekstva od pravnog značenja. Pomirenje znači prihvatanje drugih, pomirenje s onim što smo mi učinili – prihvatanje, ali prihvatanje odgovornosti za druge. Tu su u prvom planu drugi i bez tih drugih, bez odnosa prema drugima zapravo nema tog pomirenja – poručila je Kandić.

Ono što je dobro na ovim prostorima vidi u tome što „imamo snažnu umjetničku zajednicu koja već posljednje tri godine, afirmiše empatiju kao glavni pokretač tog pomirenja i predstavljanje viđenja prošlosti iz ugla drugog.“

– Tačno je da bez toga nema pomirenja. Što manje politike, što više uvažavanja drugih je jedini put koji nas može dovesti da se približimo tom pomirenju i da pokušamo budućim generacijama da ostavimo nešto što su činjenice, što može da im pomogne u tom drugačijem viđenju drugih i sopstvene odgovornosti – kazala je Kandić.

S procesom pomirenja na prostorima bivše države mišljenja je da puno kasnimo jer ima još negativnog osjećanja i negativnog odnosa, to jest jakog etničkog odnosa.

Iz tog razloga poručuje da dokle god preovlađuje etnički odnos, dokle god ne preovlađuje odnos prema žrtvama nezavisno koje nacionalnosti nego ono što je u čovjeku urođeno, dotle ćemo imati problema.

Civilno društvo je putem Inicijative za REKOM, ponudilo novi pristup pomirenju koji se temelji na potrebi da se prekine praksa sjećanja na prošlost preko broja žrtava.

– Nedopustivo je da se sjećamo zločina preko brojki. Moramo se sjećati konkretnih ljudi i hvala Haškom tribunalu što će nas uvijek opominjati na imena onih koji su osuđeni. Sada nam treba jedno naslijeđe koje će nas uvijek vraćati prema konkretnim ljudima koji su izgubili život a da ni za šta nisu krivi – zaključila je Kandić u intervjuu za Agenciju FENA.

Iako je zbog prikupljanja i objavljivanja materijala o ratnim zločinima, Nataša Kandić postala nepopularna kod desničarskih vlasti i nacionalističkih krugova, istovremeno je dobitnica brojnih međunarodnih priznanja – nagradu Human Rights Watch je dobila 1993., a 2003. američki tjednik Time uvrstio ju je na listu 36 evropskih heroja.

Postala je počasna građanka Sarajeva 29. septembra 2005. zbog svog zalaganja za kažnjavanje svih onih koji su počinili genocid u Srebrenici, a odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1. septembra 2006. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske “za zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota kroz sudjelovanje u mnogim humanitarnim aktivnostima”.

Na ovogodišnjoj manifestaciji „Dani Sarajeva u Beogradu“ dobila je nagradu koja je namijenjena ljudima i institucijama koji doprinose uspostavljaju trajne i miroljubive komunikacije i saradnje Beograda i Sarajeva.

Fond za humanitarno pravo u Beogradu osnovala je 1992. godine kao nevladinu organizaciju koja istražuje ubojstva, mučenja, logore i nestanke ljudi tokom sukoba na području bivše Jugoslavije.

Ovaj fond je s Fondom za humanitarno pravo Kosovo, Inicijativom mladih za ljudska prava iz Hrvatske, udruženjem Tranziciona pravda, odgovornost i sjećanje iz Sarajeva, banjalučkim Centrom za demokratiju i tranzicionu pravdu i Centrom za istraživanje i kreiranje politike iz Makedonije učestvovao u pripremi Izvještaja o tranzicionoj pravdi koji je prošle sedmice predstavljen na Jahorini u okviru 9. međunarodnog foruma o tranzicionoj pravdi.

Izvještajem o tranzicionoj pravdi obuhvaćeni su sudski procesi za ratne zločine počinjene od 1991. do 1999. godine u zemljama bivše SFRJ, institucionalne reforme koje se tiču lustracije, odnos javnosti i institucija prema osuđenicima, izvještavanje medija o zločinima, pitanja nestalih osoba i povratka izbjeglica.

Share