Reakcije na presudu u predmetu Skočić
Veće Višeg suda u Beogradu izreklo je 22.02.2013. godine osuđujuće presude pripadnicima grupe „Simini četnici“ za ratni zločin protiv civilnog stanovništva izvršen nad Romima 1992. godine u okolini Zvornika.
Veće Višeg suda u Beogradu izreklo je 22.02.2013. godine osuđujuće presude pripadnicima grupe „Simini četnici“ za ratni zločin protiv civilnog stanovništva izvršen nad Romima 1992. godine u okolini Zvornika.
Osnovni sud u Prizrenu, u mešovitom veću kojim je predsedavala međunarodni sudija Mariola Pasnik[1], dana 1. februara 2013. godine, doneo je presudu kojom su optuženi Ejup Kabashi i Sokol Bytyqi oslobođeni po optužbama za krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, član 142. u vezi sa članom 22 KZJ (delo je takođe kažnjivo po Krivičnom zakonu Republike Kosovo: član 152 u vezi sa članom 31).
U četvrtak, 17. januara 2013. godine, u Medija centru u Beogradu održana je debata o suđenjima za ratne zločine u Srbiji. Debatu je organizovao Fond za humanitarno pravo (FHP) povodom predstavljanja svog Izveštaja o suđenjima za ratne zločine u 2012. godini. Debati su prisustvovali predstavnici Tužilaštva za ratne zločine (TRZ), Višeg suda u Beogradu, Apelacionog suda u Beogradu, predstavnici OEBS-a, EULEX-a, Kancelarije za ljudska i manjinska prava, Višeg suda u Nišu i Prokuplju, ambasada, Ministarstva pravde i državne uprave i nevladinih organizacija.
Fond za humanitarno pravo objavio je Izveštaj o suđenjima za ratne zločine u Srbiji u 2012. godini. Izveštaj se sastoji iz dva dela – u prvom delu se nalaze opšta zapažanja o radu Tužilaštva za ratne zločine i primeni novog Zakonika o krivičnom postupku, kritika sistema zaštite svedoka, i analiza izveštavanja medija o suđanjima za ratne zločine. Drugi deo izveštaja sadrži rezime 20 postupaka koji su vođeni pred sudovima u Srbiji za ratne zločine.
Debata je organizovana uz podršku Instituta za održive zajednice i Američke agencije za međunarodni razvoj.
Povodom donošenja oslobađajuće presude Pretresnog veća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u delimično ponovljenom suđenju u predmetu Haradinaj i dr, Fond za humanitarno pravo (FHP) nalazi da ni prvobitnim a ni delimično ponovljenim suđenjem u ovom predmetu nije zadovoljena pravda za žrtve zločina koji su navedeni u optužnicama. Pored toga, ovaj postupak posebno karakterišu manjkavosti prilikom zaštite svedoka i neprofesionalizam istražitelja prilikom prikupljanja dokaza.
Povodom donošenja oslobađajuće presude Pretresnog veća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u delimično ponovljenom suđenju u predmetu Haradinaj i dr, Fond za humanitarno pravo (FHP) nalazi da ni prvobitnim a ni delimično ponovljenim suđenjem u ovom predmetu nije zadovoljena pravda za žrtve zločina koji su navedeni u optužnicama. Pored toga, ovaj postupak posebno karakterišu manjkavosti prilikom zaštite svedoka i neprofesionalizam istražitelja prilikom prikupljanja dokaza.
Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u veću kojim je predsedavala sudija Vinka Beraha Nikićević, osudilo je 19.11.2012. godine Marka Kashnjetija na dve godine zatvora zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da dokazi na kojima je zasnovana osuđujuća presuda sadrže ozbiljne nedostatke i da nisu dovoljni za zaključak o Kashnjetijevoj odgovornosti.
Nakon Žalbene presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska naglašava da su i poslije 17 godina najteži zločini počinjeni u operaciji «Oluja» bez kazne, a njihove žrtve bez pravde i priznanja.
U povodu donošenja oslobađajuće presude Žalbenog vijeća MKSJ-a u predmetu protiv hrvatskih generala Anta Gotovine i Mladena Markača, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da uspostavljanje pravde za žrtve nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije mora biti prioritet, i da se bez obzira na epilog ovog procesa, ne smije dozvoliti da počinjeni zločini ostanu tragedija bez adekvatnog epiloga.
Pravosnažna presuda generalima Gotovini i Markaču sasvim sigurno nije donela pravdu žrtvama. Oslobađanjem generala, drugostepenom presudom je utvrđeno da nema državne odgovornosti Republike Hrvatske za zločine počinjene za vreme i nakon operacije Oluja – nema zajedničkog zločinačkog poduhvata, te nema ni njihove krivične odgovornosti.