Odata počast ubijenim na Korićanskim stijenama: “Ruža ruži”

Bacanjem 224 crvene ruže i učenjem Jasina, preživjele žrtve i porodice ubijenih su danas, u organizaciji Udruženja logoraša “Prijedor92” i “Kozarac”, obilježili 26. godišnjicu stravičnog zločina nad logorašima na Korićanskim stijenama.

Kako javlja reporterka N1 koja prati ovaj događaj, okupljeni su poručili da su kazne za izvršioce preblage.

Ruže su bačene uz poruku “Ruža ruži”, a kod prisutnih se na licu vidio bol, suze i grč prilikom učenja Fatihe i Jasina.

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović kazao je da je masakr na Korićanskim stijenama monstruozan zločin nad grupom od najmanje 224 bošnjačka i hrvatska civila iz Prijedora koji se dogodio 21. augusta 1992. kao dio kampanje etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora.

Masakr je izvršen po nalogu Kriznog štaba općine Prijedor, izveli su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije. Potraga za posmrtnim ostacima ubijenih logoraša još nije završena.

“Tog dana su srpski policajci iz izbjegličkog konvoja izdvojili prijedorske logoraše na planini Vlašić. Dovezeni su na Korićanske stijene. Logorašima civilima je naređeno da stanu na rub provalije, a zatim su im pucali u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i pucati kako nitko ne bi preživio”, kazao je Duratović.

Za zločin na Korićanskim stijenama kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na 8, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Preuzeto sa portala N1

Oči su mu bile napola otvorene, kao da je živ

Ja dolazim iz Srebrenice, članica sam pokreta „Majke enklava Srebrenica i Žepa“.

Kada sam obavljala razgovor i pripreme za ovo svjedočenje, ja sam se odlučila za jedan dan za koji smatram da je bio najteži za mene i moju djecu. Slučajno ili ne, to je bio baš današnji dan, 8. maj 1992. godine, kada je moj muž ubijen i kada su meni arkanovci ušli u stan. I uvijek se predstavljam kao žrtva genocida prvo iz 1992. godine, pa tek onda iz 1995. godine, jer 1995. je bila kraj i tada sam pogubila sve.

Danas je baš 8. maj, baš se potrefilo tako. On se obilježava i u Srebrenici. Sramota me da plačem kada čujem ove majke. Već dvadeset godina gazim ovaj put, ali nisam uspjela da savladam emocije. Ponosna sam na samu sebe.

Kako je Srbija izgubila Kosovo?

Zašto je zaturen kontekst totalnog srpsko-albanskog razlaza i zbog čega se u dijalogu o Kosovu u Srbiji potpuno prećutkuje odgovornost za dešavanja koja su prethodila ratu 1999. godine, odnosno proglašenju kosovske nezavisnosti 2008. godine?

• Srpsko-albanski odnosi: Zločinci su uvek drugi

Politička i intelektualna elita ćuti o onome šta je dovelo do toga da Srbija izgubi deo teritorije, odnosno da građani albanske nacionalnosti svoju budućnost vide jedino u nezavisnoj državi Kosovo.

Sofija Todorović, iz Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji, koja je rođena 1992. godine, dakle posle početka ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, kaže da se o tome šta je prethodilo, dakle o kontekstu tih događaja, malo ili ni malo zna.

RS ne može ukinuti Izvještaj o Srebrenici, novi ne može dobiti međunarodno priznanje

Odbacivanje izvještaja Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine u Narodnoj skupštini RS i eventualno formiranje nove komisije politički je motivisano sa političkim posljedicama, ali to ne može promijeniti ništa što je utvrđeno i prihvaćeno u izvještaju iz 2004. godine, kaže za Vijesti.ba osnivač Fonda za humanitarno pravo i regionalna koordinatorica Koalicije za REKOM Nataša Kandić.

Nisu navodne nego stvarne grobnice

Kratkim mukom, a potom gromkim aplauzom pozdravljen je film „Teret“ Ognjena Glavonića koji je juče prikazan u okviru takmičarskog programa Sarajevo film festivala i koji su neki mediji u Srbiji preliminarno, iako ga nisu videli, proglasili antisrpskim jer se tiče prevoženja leševa kosovskih Albanaca u masovne grobnice u Beograd.

Posle „Dubine dva“, „Teret“ je drugi film Glavonića koji se tiče ratnih zločina i njihovog prikrivanja ali na različite načine. „Dubina“ je dokumentarni, a „Teret“ igrani film. U 98 minuta pokretnih slika pratimo Vladu (igra ga Leon Lučev) koji radi kao vozač kamiona tokom NATO bombardovanja Srbije. Nakon što je preuzeo da sa Kosova do Beograda preveze tajanstveni teret, Vlada kamionom prolazi kroz nepoznate krajeve i pokušava da pronađe pravi put u ratom razorenoj zemlji

Izbeglica i žrtava Oluje se setimo samo na godišnjicu

“Dok je ova garnitura političara na vlasti u Srbiji i Hrvatskoj ništa se neće desiti, žrtve se koriste u neku vrstu nacionalnog prebrojavanja, u Hrvatskoj će se govoriti isključlivo o hrvatskim žrtvama, u Srbiji o srpskim i to će služiti za dizanje tenzija”, kaže novinar Vremena Filip Švarm.

Ovog vikenda navršavaju se 23 godine od akcije “Oluja”. Hrvatska slavi, dok Srbija podseća na proterivanje više od 200.000 i ubistvo oko 2.000 Srba tokom te akcije. Međutim, i ovi podaci se razlikuju u zavisnosti od izvora. U “Oluji” je, prema podacima srpskog Komesarijata za izbeglice, proterano 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, 1.856 je ubijeno, a 836 vode se kao nestali.

Sinoć je u Bačkoj Palanci održana centralna državna komemoracija povodom Dana sežanja na žrtve.

Generalima ordenje, žrtvama ni priznanje

Prošlo je 23 godine od operacije Oluja, ali o tome šta se tada desilo, šta je bio cilj te operacije i kakve su njene posledice – između Hrvatske i Srbije nema ni minimuma konsenzusa. Za jedne je Oluja samo oslobodilačka, za druge samo zločinačka operacija. Nekada zaraćene strane danas su, makar u vezi sa tim šta se u ratu dešavalo, i dalje posvađane. Za to vreme, srpske žrtve Oluje osuđene su na čekanje. Čekaju sudsku pravdu, čekaju ostvarenje svojih prava (naknadu štete od Hrvatske, priznanje statusa civilnih žrtava rata od Srbije), čekaju otkrivanje sudbine nestalih, čekaju na procese koji su mogli biti okončani nakon tri a ne 23 godine.

Documenta: 23 godine traju istrage o zločinima nakon Oluje

Voditeljica Documente Vesna Teršelič i novinar i Drago Pilsel u petak su, povodom predstojeće 23. obljetnice Vojno-redarstvene akcije “Oluja”, upozorili da još nije završena istraga za zločine koje su pripadnici Hrvatske vojske (HV) počinili 12. kolovoza 1995. u Komiću i Poljicima, selima nedaleko Udbine.

Upozorivši kako je pred hrvatskim pravosuđem procesuiran jako mali broj zločina, Teršelič je rekla da su stradanja u selima Komić i Poljice, nedaleko Udbine, prijavljena policiji neposredno nakon počinjena zločina, ali je istraga još uvijek u tijeku. Navela je da je, temeljem podataka HHO-a, u selo Komić, u kome je nakon “Oluje” ostalo 20-tak mještana, tenkovima i oklopnim transporterima ušla grupa hrvatskih vojnika koji su pucali iz vatrenog oružja i palili kuće.

Zamagljivanje prošlosti – zajednički interes političke elite i ratnih profitera

Ko sve i iz koji razloga pokušava da onemogući iznošenju istine od ratnim zločinima i proces pomirenja u regionu

Zemlje regiona Zapadnog Balkana ne rade dovoljno na procesu suočavanja sa prošlošću i pomirenju, a Evropa i njene institucije nemoćne su ili nezainteresovane da ih na to nateraju, ocenjuju pojedini sagovornici VOICE-a. Drugi smatraju da to pitanje ne može niko da nametne spolja, pa ni EU, te da zemlje regiona moraju između sebe da „poguraju“ taj proces, naravno uz pomoć EU.

Poslednji udarac procesu suočavanju sa prošlošću zadat je na Samitu zemalja Zapadnog Balkana, održanom u Londonu 9. i 10. jula, kada je izostala je podrška formiranju REKOM-a – regionalne komisije za utvrđivanje činjenica, koja bi napravila registar žrtava ratova devedesetih. Na nemoć EU u konkretnom slučaju ukazala je u svom autorskom tekstu i Denisa Kostovicova, vanredna profesorka globalnih politika na Katedri za upravljanje Londonske škole ekonomije i političkih nauka (LSE). Kako je navela, na površinu je isplivao nedostatak konkretnog programa EU sa ciljem rešavanja problema vezanih za zločine počinjene u prošlosti i za dalji napredak u procesu pomirenja, dok su aktivisti civilnog društva, prema njenom mišljenju, ostavljeni da se bore sa pitanjem kako da nastave dalje.

Žrtve ‘Oluje’ zaboravljene i u Hrvatskoj i u Srbiji

Namera predsednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović da na 23. godišnjicu od završetka vojno-policijske akcije „Oluja“ odlikuje hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača je loša i neće doprineti pomirenju u regionu, rekao je Nemanja Stjepanović, istaživač Fonda za humanitarno pravo (FHP), na javnom času o akciji „Oluja“, koji je održan u ponedeljak u prostorijama Fonda.

„To što mi imamo tu Žalbenu presudu Haškog tribunala i dalje ne znači da u toj operaciji koju su predvodili generali Gotovina i Markač nisu počinjeni brojni zločini nad civilima. Zbog toga, bez obzira na tu presudu, mislim da je loša odluka da generali budu odlikovani i da ona neće doprineti približavanju stavova šta se u ’Oluji’ dešavalo i da će još manje doprineti da činjenice izađu na videlo“, rekao je Nemanja Stjepanović, u osvrtu na drugostepenu presudu Haškog tribunala iz novembra 2012. godine, kojom su generali hrvatske vojske Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni optužbi za ratne zločine nad civilima u avgustu 1995. godine.