Specijalni sud za Kosovo, početak rada

Specijalni sud za Kosovo je oživeo i sva je prilika da ćemo uskoro čuti vesti o prvim podignutim optužnicama. Posle meseci iščekivanja, Specijalizovano tužilaštvo pozvalo je nekolicinu bivših pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) na razgovore, po svemu sudeći u svojstvu „svedoka osumnjičenih“, što znači da bi neki od njih mogli biti optuženi ili, ako se to ne desi, pozvani da svedoče u pojedinim predmetima. U svakom slučaju, od njih će biti uzete izjave koje će posle biti korišćene u sudskim procesima. Paralelno sa tim, u Srbiji je počeo spektakl koji predvode vladi odani mediji uz saučesništvo predstavnika vlasti.

Medijski napisi u kojima se bivši pripadnici OVK koji su pozvani u Hag i pre podizanja optužnica, a kamoli izricanja presuda nazivaju zločincima, zlotvorima, koljačima, zverima, a OVK terorističkom i zločinačkom organizacijom jasan su pokazatelj sasvim nerealnih očekivanja od rada Specijalizovanih veća i Specijalizovanih tužilaštava Kosova (što je puni naziv za ono što kolokvijalno nazivamo kosovskim Specijalnim sudom). Izgleda da je prevladalo uverenje da će sud svojim radom potkrepiti crno-belu sliku plasiranu iz vrha aktuelne vlasti Srbije o „nama“ kao jedinim žrtvama i „njima“ kao jedinim, ili bar glavnim krivcima za zločine. Kao da se očekuje i potvrda teze da je sama pripadnost OVK dovoljan dokaz da je neko zločinac.

Civilne žrtve rata i dalje diskriminisane

Položaj civilnih žrtava rata u Srbiji, neće biti ništa bolji ni novim zakonskim rešenjem, upozorava nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP).

Nacrt zakona o boračko-invalidskoj zaštiti Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (Ministarstvo), kako navodi FHP, “zadržava diskriminatorne odredbe postojećeg zakonskog rešenja, ostavljajući civilne žrtve rata u nepovoljnijem položaju u odnosu na vojne”.

Aktuelni Zakon o pravima civilnih invalida rata, omogućio je da tek nešto više od 1.200 ljudi stekne status civilne žrtve, navode za RSE u Fondu za humanitarno pravo.

Za štur i zakasneli izveštaj milion dinara iz državnog budžeta

Tužilaštvo za ratne zločine je trebalo još 2015. godine da objavi izveštaj o pojedinim aktivnostima predviđenim Akcionim planom za Poglavlje 23.

Orden za Slavka Lisicu je uvreda za žrtve njegovih zločina

Odlikovanje se dodjeljuje odlukom predsjednice Republike Srpske, u ovom slučaju Željke Cvijanović, a dodijeljeno je u Palati Republike. Cvijanović je povodom dodjeljivanja odlikovanja izjavila da je Lisica to zaslužio kao neustrašivi ratnik i borac za slobodu srpskog naroda.

Slavko Lisica je pravosnažno osuđen 4. septembra 2001. godine na 15 godina zatvora kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio prvostepenu presudu iz 1998. godine po članu 120. stavu (1) Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. U presudi je dokazano da je tokom 1991. godine naređivao bombardovanje civilnih objekata i osoba u Šibeniku, te bombardovanje kulturnih, vjerskih i privrednih objekata.

Srbija i Kosovo da ojačaju domaća pravosuđa

Ivana Žanić, direktorka pravnog programa FHP-a, govori za Danas o procesuiranju ratnih zločina, kosovskom Specijalnom sudu, ubistvu braće Bitići. Primetno je da se u regionu, a naročito u Srbiji, u poslednje vreme čuju sve jači glasovi koji glorifikuju ulogu osuđenih za ratne zločine u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Smatram da mi kao društvo još uvek nismo dovoljno učinili da prevaziđemo teret ratnih dešavanja, da odgovorne privedemo pravdi, da žrtvama obezbedimo reparacije, da utvrdimo tačne okolnosti njihovih stradanja i da na taj način priznamo patnju koju su preživele. Jačanje nacionalizma ni jednoj državi u regionu ne ide u prilog jer ono dodatno zaoštrava i opterećuje ionako krhke odnose. Nažalost, nasleđe zajedničke prošlosti je i nakon više od dve decenije od završetka sukoba dominantno obeležje odnosa država koje su nastale raspadom Jugoslavije. Bolja budućnost sigurno neće moći da se izgradi sa pozicije nacionalizma, već isključivo priznavanjem sopstvene odgovornosti za događaje iz prošlosti, kako bismo konačno kao društva krenuli napred – ističe u razgovoru za Danas Ivana Žanić, direktorka pravnog programa Fonda za humanitarno pravo (FHP), koja od aprila 2018. koordinira pravnim timom FHP-a.

Suočavanje Projekat organizacija za ljudska prava predstavljen u Zagrebu – Mapa žrtava ratova u bivšoj Jugoslaviji

Inicijativa za REKOM i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću predstavili su prošle sedmice u Zagrebu interaktivnu mapu žrtava ratova na području nekadašnje SFRJ od 1991. do 2001. godine, koja pokriva sudbinu žrtava od Domovinskog rata u Hrvatskoj do oružanog sukoba u Makedoniji.

Kako je prenela Hina, dugogodišnja istraživanja i dokumentacija ljudskih gubitka rezultat su nastojanja i saradnje regionalnih dokumentacijskih centara – Documente, Fonda za humanitarno pravo Beograd, Fonda za humanitarno pravo Kosovo i Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje Sarajevo.

Vesna Teršelič iz Documente je istakla da mapa donosi imena i prezimena ubijenih i poručila da se mapom želi doprineti smanjivanju i zaustavljanju manipulacija s brojem žrtava.

Višnja Šijačić o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina

Fahrudinov život nakon strijeljanja

Sedmogodišnjak koji je preživio strijeljanje danas je sam čovjek i želi sresti čovjeka koji ga je spasio iz ralja smrti.

Dijete, obamrlo od straha nekako rukama razgrće mrtve, milimetar po milimetar, preko tijela, kroz tijela svoje rodbine, komšija, kroz svo to meso izranja na svjetlost. Uspravlja se i vidi ljude naoružane kako ga gledaju.

„Iz te gomile mrtvih ljudi, gdje se puše, to više ne liči na ljude to je gomila mesa, iz te gomile mesa izlazi dječak od pet – šest godina. Izlazi živo biće i kreće se prema putu tom gdje stoje momci s automatskim puškama, koji su završavali to što su završavali, i dijete ide prema njima. I muk je. Sva vojska i sva policija, ti momci koji su olako pucali, a neki su to rado radili, spustili su puške. Dijete je bilo prekriveno dijelovima utroba ostalih pogubljenih“, započeo je u Haagu 2007. godine svoju priču zaštićeni svjedok, bivši vozač Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.

S Aleksandrom Zec, curicom u rozoj pidžami, pokopana je i naša savjest

TE HLADNE hladne večeri u jednom prosincu prije točno dvadeset i pet godina dvanaestogodišnja učenica zagrebačke Osnovne škole „August Šenoa“ Aleksandra Zec, vratila se iz škole i u svojoj sobi radila vjerojatno što djeca njene dobi i inače rade, slušala muziku, pisala domaću zadaću za sutra ili preslagivala ormar s garderobom.

Njen brat Dušan i sestra Gordana spavali su u drugom dijelu kuće. Njen otac, imućni zagrebački mesar, u kuhinji je zbrajao račune koje treba platiti, a majka, vlasnica kafića na Trešnjevki kuhala je ručak za sutra. Jedna posve normalna i obična večer u prosincu. Jedne posve normalne i obične obitelji kakve žive svojim mirnim životima svuda oko nas.

REKOM je temelj sećanja na prošlost – Lični stavovi Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo