Kandić: Normalizacija odnosa Kosova i Srbije pomoći će priznavanju žrtava

RFE-logoPozitivni pomaci u dijalogu Beograda i Prištine osete se i u realnosti, iz medija je nestao neprijateljski jezik prema Kosovu, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa bivša direktorka Fonda za humanitarno prava i zagovaračica REKOM-a Nataša Kandić. Dodaje da je priznanje Vlastimira Đorđevića, bivšeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Srbije, o postojanju masovnih grobnica važno, za porodice, za društvo, za budućnost regije, ali njegovo pokajanje moraju da prate i dela, u ovom slučaju da iznese podatke o masovnim grobnicama.

RSE: Srbija i Kosovo ulažu napore da normalizuju svoje odnose ostavljajući po strani politiku. Iz vašeg iskustva, koliko vjerujete u ovu normalizaciju bez pravde o prošlosti?

Kandić: Verujem. Dajem poverenje ovim pregovorima i ovoj normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova zato što pre toga nije bilo nijedne slične ideje. Otkad su počeli razgovori u Briselu na najvišem nivou, u kojima su učestvovali premijeri Kosova i Srbije, vidi se da ima promena u realnosti u životu. To su mali pomaci, ali ono što je najvažnije u medijima je nestalo tog neprijateljskog jezika koji se godinama koristio. Sada postoji i sa jedne i sa druge strane uvažavanje. Prvi put se govori premijer Kosova – ranije smo imali u srpskoj štampi da se govorilo zločinac, učinio je to i to, a sada se priznaju kvaliteti premijera Kosova u tom dijalogu u Briselu i to je početak promene.

Ja mislim da će biti veoma težak, ali veoma značajan zadatak otvaranje mosta na reci Ibar. Tu su se tokom rata događale užasne stvari, toliko ima još nerazjašnjenih ubistava, toliko je oko te reke Ibar i kada je završen rat bilo teških događaja. Tu je onaj poznati kafić ‘Dolce Vita’ odakle su čuvari mosta, odakle su se organizovale  akcije i aktivnosti koje su bile usmerene i protiv Albanaca i protiv bilo kakvog zakona i za uspostavljanje jednog kriminalnog života u toj severnoj Mitrovici.

Ali ako se sada do kraja juna ostvare neki zadaci iz tog sporazuma, to će biti dobro prvi put, i to je onda neka realna nada da će se u budućnosti rešavati. Ja mislim da je priznavanje kosovskih institucija najvažnije i da uspostavljanje saradnje između institucija, znači prihvatanje kosovskog pravnog sistema, prihvatanje sistema bezbednosti, a onda će ta normalizacija, saradnja među institucijama pomoći onome što je, čini se, sa mog stanovišta najvažnije, to je priznanje žrtava, to je priznanje tih činjenica ma koliko one bile neutvrđene i u sudskim postupcima. Da se utvrde činjenice i ono što je najbolnije, da se iznesu podaci o masovnim grobnicama i da se razjasni sudbina još 1.700 ljudi.

RSE: Koliko je javnost u Srbiji, počevši od običnih građana, spremna da se suoči sa ovim što kažete?

Kandić: Normalizacija odnosa između Srbije i Kosova je najvažnija. I reakcije običnih ljudi su vrlo dobre. Oni su podržali Briselski sporazum – svi su odahnuli, svima je bilo dosta tog neprijateljstva sa Kosovom. I mislim da je to najvažnije. A sada dolazi težak  deo tog procesa o kojem ni današnja vlada ne govori ništa; ništa ne govori o tome šta se dogodilo 1998. i 1999. na Kosovu – o tome se još uvek govori na jedan politički način sa vrlo malo činjenica. Činjenice su bitne i o toj prošlosti moramo razgovarati na osnovu činjenica i prekinuti da iznosimo laži.

RSE: I kako ste i vi maloprije rekli, još uvijek je preko 1.700 nestalih lica od posljednjeg rata na Kosovu. Koliko postoji opasnost da oni ostanu takvi još mnogo godina? Ovdje mislim na upozorenje Crvenog krsta koji je rekao da su informacije o nestalim licima sve manje i manje?

Kandić: Pa to je tačno. Godinama se ta brojka ne menja. Mislim da je prethodna vlada bila potpuno nezainteresovana da se te informacije koje su u posedu državnih institucija ili onih grupa u institucijama koje su bile na vlasti 1998. i 1999. godine. Znači, sve te informacije postoje negde, ali hajde ja hoću opet da imam tu nadu da, jer je nedavno došlo do otkrivanja jedne masovne grobnice u Hrvatskoj, i to tako što je Srbija dala te podatke, da se sudbina nestalih razjasni. Znači, moraju da se otkriju sa srpske strane, a isto tako sa albanske strane da se otkrije šta se dogodilo sa tim ljudima. Ja verujem da je teško sada dokazati tamo gde je bilo spaljivanja. Verujem da podaci do kojih sam ja došla, da je osnovano misliti da je bilo uništavanja tragova, da je bilo i spaljivanja tela, ali to se mora priznati i ono što se krilo, masovne grobnice, to se mora reći.

RSE: Prošlog mjeseca Vlastimir Đorđević, bivši pomoćnik ministra Srbije koji se nalazi u zatvoru u Hagu, priznao je da je učestvovao u pokušaju skrivanja zločina nad kosovskim Albancima ukopavanjem tijela u masovne grobnice u Srbiji. Pošto je priznao, pretpostavlja se da on može da zna gdje su te grobnice.

Kandić: Da, to je tačno. Jeste važno njegovo priznanje. Znači, on je priznao odgovornost, ali jedno je to formalno priznanje – mi sad možemo da cenimo da li je to bilo iskreno ili je to u vezi sa činjenicom da sledi taj njegov  žalbeni postupak – ali ako nema konkretnih dela nakon tog njegovog priznanja, to je da kaže gde se nalaze masovne grobnice, onda njegovo priznanje ostaje samo na tom važnom nivou. On je priznao, znači manje je sada laži, oni koji govore nema zločina na Kosovu, oni nemaju više prostor, jer on je bio pomoćnik ministra policije i kaže da preuzima odgovornost za zločine. Ali za porodice, za društvo, za budućnost je veoma važno da to njegovo pokajanje ili priznanje krivice prate i dela. U ovom slučaju dela su to da iznese podatke o masovnim grobnicama.

Razgovarala: Valona V. Teliqi

 

Share