Da li vas je iznenadila pravomoćna presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, jer je proširena u odnosu na prvostepenu i obuhvata i druge gradove u BiH, a ne samo Bosanski Šamac, kao i Hrvatsku?
Iznenadilo bi me da je bilo drugačije. Ovaj proces upravo je primer da je pravda možda spora i nepotpuna, ali je ipak dostižna. Pratio sam ovaj predmet tokom prethodnih 20 godina, od trenutka kada su optuženi uhapšeni i dovedeni u pritvorsku jedinicu u Scheveningenu. Već u prvoj prvostepenoj presudi pred Haškim tribunalom, pre deset godina, a zatim i u presudi na ponovljenom suđenju 2021., sudije su utvrdile većinu činjenica na osnovu kojih su sada osuđeni. Dakle, već od prve presude nije bilo sumnje šta se dogodilo: utvrđene su činjenice o zločinima koje su srpske snage počinile tokom 1992. godine u Bosni i Hercegovini, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu; o zločinima počinjenim 1995. godine u Trnovu i Sanskom Mostu; o ubistvu Marije Senaši u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Utvrđeno je i koje jedinice su izvršile te zločine, a to uključuje i Crvene beretke, Srpsku dobrovoljačku gardu, Škorpione i Jedinicu za specijalne namene, koja je kasnije preimenovana u Jedinicu za specijalne operacije. Dakle, u smislu utvrđivanja činjenica o počinjenim zločinima u gradovima koje pominjete ova presuda nije donela ništa novo. Ono što je novina u presudi Žalbenog veća jeste to da je sada van razumne sumnje utvrđeno da su čelnici Službe državne bezbednosti Republike Srbije odgovorni za te zločine koje su ove jedinice počinile širom BiH i u Hrvatskoj. Žalbeno veće ih je sada proglasilo odgovornima ne samo za njihovo pomaganje i podržavanje počinjenja zločina na ograničenom području, već za to što su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) zajedno sa, među ostalim, drugim predstavnicima državnih organa Republike Srbije, čiji je cilj bio etničko čišćenje okupiranih delova BiH i Hrvatske od nesrba. Ovo je presuda koja osvešćuje i poziva na odgovornost. Presuda pred kojom trebamo i moramo da zastanemo i da se najzad nad njom duboko zamislimo, a pred žrtvama da se poklonimo.