Nataša Kandić: Hrvatska je skroz izvan procesa pomirenja

Nataša Kandić: Hrvatska je skroz izvan procesa pomirenja

portalnovosti_logoHrvatska prednjači i u suđenjima u odsustvu, ali uvek je spremna deliti lekcije drugima. O njenoj potrebi i obavezi da bude primer drugim bivšim jugoslovenskim republikama u hrvatskoj se javnosti i društvenom i političkom životu ne govori. Kad bi Hrvatska prestala sa suđenjima u odsustvu, verujem da bi se ona zaustavila i u Srbiji i na Kosovu, kaže koordinatorica REKOM-a i osnivačica Fonda za humanitarno pravo.

Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, REKOM – mreža pomirenja, održala je od 12. do 14. decembra u Zagrebu XV. Forum za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama sa temom “Pomirenje nema alternativu”. Sa Natašom Kandić, koordinatoricom REKOM-a i osnivačicom Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, razgovarali smo o zamrlim sudskim postupcima za ratne zločine i ranjivim procesima pomirenja u zagrljaju nacionalnih politika.

Prošla je već 31 godina od početka ratova devedesetih, no odnosi među nekad zaraćenim stranama, novoosnovanim državama, i dalje su loši. Jesu li procesi pomirenja toliko neuspješni?


Share

Sećanje na oružani sukob u Makedoniji 2001. godine: Modeli komemoracije i memorijalizacije

Sećanje na oružani sukob u Makedoniji 2001. godine: Modeli komemoracije i memorijalizacije

Publikacija-Oruzani_Sukob_u_Makedoniji-thumb-srOvaj rad predstavlja analizu strategija komemoracija oružanog sukoba u Severnoj Makedoniji od njegovog zvaničnog završetka u avgustu 2001. godine do danas. Analiza pokazuje da postoje dva dominantna obrasca sećanja na 2001. godinu u postkonfliktnoj Makedoniji, koja se poklapaju sa dve najveće etničke zajednice u državi, makedonskom i albanskom. Opservacija razvoja događaja svake godine, međutim, pokazuje da komemorativne prakse unutar ta dva domena nisu uniformne koliko se to možda čini. Rad tvrdi da je u poslednje dve decenije došlo do kritičkih promena u komemorativnim diskursima, akterima i aktivnostima, koje ukazuju na menjanje dinamike moći vezane za sećanje na sukob i na mirovni sporazum koji ga je okončao.


Share

Velika čast Ivi Josipoviću i priznanje FHP-u i Documenti

Velika čast Ivi Josipoviću i priznanje FHP-u i Documenti

Logo FHPIvo Josipović, predsednik Republike Hrvatske 2010–2015, u Lajpcigu je primio prestižnu nagradu Hanno R. Ellenbogen za 2021. godinu, koju dodeljuje Praško društvo za međunarodnusaradnju, pod  pokroviteljstvom Češke Republike. Među dosadašnjim laureatima bili su i Vladimir Ashkenazy, Madeleine Albright, Vaclav Havel, rumunski kralj Michael, Dalaj Lama i predsednik Kolumbije Andrés Pastrana. U obrazloženju nagrade, Josipoviću se odaje priznanje za njegov rad na poziciji hrvatskog predsednika, njegovu mirovnu inicijativu za posleratno pomirenje na području bivše Jugoslavije, borbu protiv korupcije, kao i za kompozicioni rad.


Share

Nagrada Hanno R. Ellenbogen uručena Ivi Josipoviću

Nagrada Hanno R. Ellenbogen uručena Ivi Josipoviću

logo_documentaIvo Josipović, predsjednik RH od 2010. do 2015., u Leipzigu je primio prestižnu nagradu Hanno R. Ellenbogen za 2021. godinu. Nagrada se dodjeljuje od 2000. godine i smatra se jednim od najvećih priznanja civilnog društva u srednjoj i istočnoj Europi. Među dosadašnjim laureatima bili su i Vladimir Ashkenazy (2000.), Madeleine Albright (2002.), Vaclav Havel (2003.), rumunjski kralj Michael I. (2004.), 14. Dalaj Lama (2009.) i predsjednik Kolumbije Andrés Pastrana (2013). Ova međunarodna nagrada predstavlja osobitu čast, jer se dodjeljuje osobama koje su dale izvanredne doprinose u razvoju građanskog društva. U obrazloženju nagrade stoji da se Ivi Josipoviću odaje priznanje za njegov rad na poziciji hrvatskog predsjednika, njegovu mirovnu inicijativu za poslijeratno pomirenje na području bivše Jugoslavije, borbu protiv korupcije, kao i za skladateljski rad. Na prigodnom koncertu pijanistica Katarina Krpan izvela je tri skladbe Ive Josipovića.


Share

“Između redova” istorijskih lekcija za maturante u Srbiji

“Između redova” istorijskih lekcija za maturante u Srbiji

Slobodna EvropaMeđu gotovo 400 stranica jednog od udžbenika istorije za maturante gimnazija u Srbiji, može se pročitati da su Crna Gora i bh. entitet Republika Srpska “srpske države”.

Ne može se pročitati da su srpske snage u Srebrenici 1995. počinile genocid, a ostali zločini srpskih snaga u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije gotovo se i ne pominju.

“Problematični iskazi, selektivni prikaz činjenica, fokus koji odgovara srpskom nacionalizmu”, tako delove udžbenika opisuje istoričarka sa Univerziteta u Beču Jelena Đureinović.

Ona je sa Radijom Slobodna Evropa (RSE) analizirala sadržaj lekcija u knjizi izdavača Novi Logos o raspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i novim državama koje su nastale.


Share

Otmica iz autobusa – 30 godina zločina

Otmica iz autobusa – 30 godina zločina

pescanik_ffLinija Priboj-Rudo

U oktobru 1992. godine, rat u Bosni i Hercegovini uveliko je bio u toku. Bošnjaci iz pograničnih mesta u Srbiji su od početka rata bili izloženi povremenom nasilju pripadnika snaga bosanskih Srba. Međutim, prelasci granice su za mnoge stanovnike tih područja ostali svakodnevna nužnost.

Autobus užičkog preduzeća „Raketa“ redovno je saobraćao na liniji Priboj (Srbija) – Rudo (BiH). Na toj kratkoj ruti, od nešto više od 20 kilometara, tri puta bi prelazio granicu između Srbije i Bosne. Većina redovnih putnika bili su radnici iz područja Ruda koji su radili u pribojskim fabrikama i đaci koji su putovali do škole i nazad. Raketin autobus je, kao i svakog dana, 22. oktobra 1992. u prеpodnevnim satima krenuo iz Ruda ka Priboju, prešao granicu, pokupio putnike u Sjeverinu, a zatim se vratio na teritoriju BiH.

U mestu Mioče (BiH), kod kafane „Amfora“, grupa ljudi u maskirnim uniformama, naoružanih automatskim puškama, preprečila je put autobusu. Vozač Velislav Stojkanović prinuđen je da se parkira na proširenju kraj puta. Trojica vojnika ušli su u autobus i počeli da legitimišu putnike, dok su još trojica-četvorica stajali pored autobusa. Stojkanović je čuo komešanje i komentar „Izvode Muslimane“. Video je da naoružani ljudi odvode putnike iza kafane, gde je stajao parkiran kamion marke „Zastava 615“.

Nakon što su ih izveli, jedan od članova oružane grupe rekao je Stojkanoviću da produži put, na šta mu je vozač odgovorio: „Gde vodite ove putnike? Ovo je Jugoslavija!“. „Jebala te Jugoslavija“, odbrusio je vojnik.


Share

Izrečena 91 godina zatvora za zločin u Štrpcima

Izrečena 91 godina zatvora za zločin u Štrpcima

dektor.ba-logoSud Bosne i Hercegovine je nakon punih sedam godina suđenja izrekao prvostepenu presudu kojom su sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeni na ukupno 91 godinu zatvora za učešće u otmici 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993., koji su ubijeni na području Višegrada, te oslobođen Luka Dragičević da je izdao naređenje za odvođenje civila.

Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović su osuđeni na po 13 godina zatvora jer su kao saizvršioci sudjelovali u ubistvima 20 civila izvedenih iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar. Ovom presudom je Luka Dragičević oslobođen optužbe da je kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada dao naređenje za odvođenje civila.

Share

PAMTIMO: Sjeverin 1992-2022

PAMTIMO: Sjeverin 1992-2022

pamtimo-sjeverinNavršava se 30 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije, Bošnjaka iz mesta Sjeverin kod Priboja. Ovaj zločin su počinili pripadnici jedinice “Osvetnici”, koja je tokom rata u BiH sarađivala sa Vojskom Republike Srpske (VRS) i lokalnom policijom, i sastojala se od pripadnika Višegradske brigade VRS. Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Sandžački odbor) podsećaju da višegodišnja potraga porodica za posmrtnim ostacima žrtava još uvek traje i da je neprihvatljivo da institucije Srbije pune tri decenije odbijaju da porodicama žrtava pruže obeštećenje, podršku i priznanje.

Dana 22. oktobra 1992. godine, u mestu Mioče (BiH), pripadnici jedinice „Osvetnici” pod komandom Milana Lukića zaustavili su autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija). „Osvetnici” su legitimisali sve putnike, a zatim iz autobusa izveli 16 civila bošnjačke nacionalnosti. Oteti civili su vojnim kamionom odvezeni u motel „Vilina vlas” u Višegradu. Pripadnici „Osvetnika“ su ih tamo fizički zlostavljali, a potom ubili na obali Drine.

Ubijeni su: Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović. Veče uoči ovog događaja, ispred porodične kuće u Sjeverinu otet je Sabahudin Ćatović, kojem se od tada gubi svaki trag.

Okružni sud u Beogradu je 2006. godine pravosnažno osudio četvoricu pripadnika jedinice „Osvetnici” na višegodišnje kazne zatvora. Međutim, tokom prethodnih 30 godina, pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, Medredina Hodžića, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica. Država Srbija uporno odbija da porodicama žrtava iz Sjeverina prizna status članova porodica civilnih žrtava rata, koji bi im doneo skromnu, ali važnu simboličku i materijalnu podršku. Razlog za to su diskriminatorne odredbe kako prethodnog, tako i sadašnjeg zakona koji reguliše prava članova porodica civilnih žrtava.  Naime, iako su žrtve iz Sjeverina bile državljani Srbije, zločin se dogodio na teritoriji BiH i izvršili su ga pripadnici vojske koju Srbija ne smatra neprijateljskom. Iz tih razloga, oni u očima institucija Srbije nisu civilne žrtve rata.

Porodice ubijenih Sjeverinaca bezuspešno su pokušale da dobiju obeštećenje tuživši Republiku Srbiju 2007. godine, zbog odgovornosti za nesprečavanje ovog zločina i obaveze da zaštiti građane pograničnog područja u vreme trajanja oružanog sukoba u susednoj BiH. Nakon više od šest godina suđenja, njihova tužba je odbijena s obrazloženjem da ne postoji veza države Srbije i zločina koji se dogodio. Evropski sud za ljudska prava je u februaru 2019. godine odbacio predstavku koju su mu članovi porodica uputili, s obrazloženjem da se zločin dogodio pre nego što je Srbija ratifikovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, čime su iscrpljene sve pravne instance kojima su porodice žrtava mogle da se obrate za ostvarenje svog prava na naknadu štete.

Opština Priboj je pomogla u izgradnji spomen-obeležja otkrivenog u oktobru 2015. godine. Ovo je jedan od retkih slučajeva u kojima su državne institucije, makar samo lokalne, priznale nesrpske žrtve. Međutim, memorijalizacija zločina nad Sjeverincima ograničena je na lokalnu zajednicu i, iako je reč o građanima Srbije, oni su izostavljeni iz politika sećanja na državnom nivou.

Tokom višegodišnje borbe za priznavanje prava žrtvama ratnih zločina, FHP, Žene u crnom i Sandžački odbor svedoče kontinuiranom ignorisanju i diskriminaciji sjeverinskih žrtava od strane institucija Srbije, kako u pogledu pronalaženja posmrtnih ostataka stradalih, tako i u pogledu pravičnog obeštećenja.

Zahtevamo od institucija Srbije da napuste politiku izbegavanja odgovornosti za zločine počinjene devedesetih i konačno preduzmu smislene korake ka priznanju i pravičnom obeštećenju svih žrtava.

Žene u crnom će 22. oktobra 2022. organizovati mirovnu akciju „Pamtimo zločin u Sjeverinu”, u Knez Mihailovoj ulici (ispred „Ruskog cara”), u Beogradu, od 12h do 12.30h.

Share

Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

ArhivaFHP-sjeverinČinjenice

Dana 22. oktobra 1992. godine, u mestu Mioče (BiH), pripadnici jedinice „Osvetnici” zaustavili su autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija). „Osvetnici”, koji su delovali u okviru Vojske Republike Srpske, legitimisali su sve putnike i zatim iz autobusa izveli 16 civila bošnjačke nacionalnosti. Oteti civili su vojnim kamionom odvezeni u motel „Vilina vlas” u Višegradu. Pripadnici „Osvetnika“ su ih tamo fizički zlostavljali, a potom ubili na obali Drine.

Ubijeni su: Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović.

Veče pred otmicu civila iz autobusa, 21. oktobra 1992. godine, nekoliko nepoznatih lica kidnapovalo je Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Nekoliko meseci kasnije, 6. aprila 1993. godine, četiri naoružane osobe u maskirnim uniformama i sa maskama na licu napale su i odvele još jednog meštanina Sjeverina, Hasana Mujovića.


Share

Kolarić: Samoizvinjenje u Morinju

Kolarić: Samoizvinjenje u Morinju

nomad-logo

Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj za zatočene hrvatske civile i branioce. Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici. Da se nikada ne ponovi!“

Delegacije vlada Crne Gore i Hrvatske su ovog ponedeljka otkrile spomen-ploču s navedenim tekstom postavljenu na mestu nekadašnjeg logora Morinj, u koji su jedinice JNA od oktobra 1991. godine zatvarale civile i vojnike hrvatskih snaga zarobljene na širem području Dubrovnika.

Iz teksta saznajemo da su dve žrtve velikosrpske agresije. Prva žrtva su, jasno kaže natpis, hrvatski civili i branioci zatočeni u logoru. Druga žrtva – ime i duh Crne Gore.


Share