Uprkos tvrdnji premijera Srbije Aleksandra Vučića da njegova zemlja ima najbolje rezultate u procesuiranju ratnih zločina na Balkanu, podaci pokazuju da Srbija zapravo zaostaje za svojim susedima, BiH i Hrvatskom.
Obmanjujuća tvrdnja Aleksandra Vučića, koju je on izneo ove sedmice, da Srbija prednjači u regionu kada je reč o predmetima ratnih zločina, ponovo je aktualizovala pitanje o tome koliko se balkanske zemlje angažuju u procesiranju odgovornih za zločine i zloupotrebe počinjene tokom raspada Jugoslavije.
“Hoću da kažem veliko izvini što su postojali oni u Srbiji koji su u trenutku zločinačke Oluje okretali glavu od vas i nisu dovoljno brinuli o svom narodu”, rekao je premijer Srbije Aleksandar Vučić na manifestaciji povodom obeležavanja Dana sećanja na stradanje i progon Srba iz Hrvatske 1995. godine. Rekao i ostao nedorečen. Iz njegovog nastupa ne vidi se precizno čak ni kome se izvinjava, a kamoli ko su „ljudi koji nisu dovoljno brinuli o svom narodu“. Da li je baš on među tim ljudima?
Ni jedne nema bolje od naše policije
Akciji “Oluja” prethodio je neuspjeli pokušaj međunarodne zajednice 3. kolovoza u Ženevi da kninske vlasti privoli da prihvate Plan Z-4 koji je trebao Srbima garantirati određeni stupanj autonomije u Hrvatskoj i osigurati reintegraciju Hrvatske u ustavno-pravni poredak zemlje.
U petak, 4. kolovoza 1995. godine, u pet sati ujutro, započela je vojno-redarstvena akcija. U Hrvatskoj ističu da je akcija provedena vojno besprijekorno, a da su se pojedinačni zločini dogodili kasnije.
Pamtimo svoju patnju, ali želimo da nam danas država omogući normalan život u Srbiji, kažu neki od meštana Busija, prigradskog naselja nadomak Zemuna, gde će u četvrtak biti održana državna manifestacija Dan sećanja na žrtve i prognane u hrvatskoj vojnoj akciji „Oluja“.
U Fondu za humanitarno pravo smatraju da Srbija ne može izbegavati medjunarodne obaveze pozivajući se na domaće zakonodavstvo.
“Postoji pravilo u međunarodnom pravu da se država ne može pozivati na svoje unutrašnje pravo kao izgovor za nepoštovanje međunarodnog prava jer kada bi to mogao da bude slučaj onda bi međunarodno pravo moglo a bude izigrano kad god I u svim slučajevima”, ističe Milica Kostić iz FHP-a.
Ona dodaje da ovo pitanje nije novo i da su naši državni organi upoznati s tim jer je na to upozorila još i Venecijanska komisije kada je donošen Ustav Srbije.
Do medija u Srbiji pre su, čini se, stigle reakcije domaćih političara na poništavanje presude Branimiru Glavašu nego sama vest o tome. Kao da je verbalni plotun predstavnika vlasti već unapred bio pripremljen i samo se čekala odluka o Glavašu ili neki drugi zgodan povod.