Dana 5. februara 2024. godine Sudsko veće Specijalnog Odeljenja Osnovnog suda u Prištini / Prishtinë izreklo je oslobađajuću presudu optuženom Zlatanu Arsiću u vezi sa sumnjom da je izvršio krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Fond za humanitarno pravo Kosovo (FHPK), koji je pratilo ovaj sudski postupak, smatra da je Sudsko veće održalo pravično suđenje u razumnom roku. Glavni pretres u ovom slučaju završen je u roku od (3) meseca.
Trideseta je godina kako 05. februar na mapi sjećanja Sarajeva znači kratko i neporecivo – Markale. Smještena u centralnom dijelu grada, zelena pijaca koja je dobila naziv po obližnjoj tržnici građenoj u vrijeme Austro-Ugarske (Markt halle), 05. februara 1994. je bila poprište nezapamćenog masakra. Poginulo je 68 stanovnika opkoljenog Sarajeva. Skoro 200 ih je teže ili lakše ranjeno. Posljedica je to jedne minobacačke granate.
U prisustvu gradskih čelnika i sve manjeg broja preživjelih žrtava, Sarajlije se podsjećaju tog dana.
Tog dana, prije trideset godina, nije se u Sarajevu govorilo o počiniocima zločina. Sva raspoloživa vozila su prebacivala ranjene i mrtve prema gradskim bolnicama, građani su bili u stanju strašnog šoka. Uostalom, odakle bi i stigla granata, ako ne odakle i stotine hiljada razornih projektila koji su kontinuirano zasipali grad od aprila 1992.
U posljednjih deset godina države bivše Jugoslavije bilježe simbolične korake ka priznavanju žrtava ‘druge strane’, odnosno jačanje u slavljenju ‘heroizma’ većinskog naroda i negiranje ‘tuđih’ žrtava.
Imamo svoju istinu o ključnim događajima tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, koja je jedino dozvoljena, poželjna i sveprisutna u javnom govoru, državnim medijima, udžbenicima, te programima memorijalizacije o kojima odlučuju samo većinski narod i stranke na vlasti.
U subotu 27. januara, Skupština Crne Gore odlučuje o izboru Vrhovnog državnog tužioca ili Vrhovne državne tužiteljke (VDT) između tri kandidata: Maje Jovanović, Suzane Mugoša i Milorada Markovića.
Od osobe koja će biti VDT zavisi da li će Crna Gora u narednih 5 godina strateški iskoračiti ka vladavini prava i uvjeriti Evropsku uniju da zaslužuje prijem u njeno članstvo, ili neće.
Imajući u vidu značaj izbora VDT za budućnost države, poslanici treba posebno da sagledaju stav kandidata prema procesuiranju ratnih zločina kao test spremnosti da procesuiraju i vrh bivše vlasti.
Nedosljednosti zaštite prava žrtava rata nisu potpuno uklonjene odlukom o otpisu i povratu troškova parničnog postupka donesenom na 274. sjednici Vlade RH u prosincu 2023. Opravdan je, premda zakasnio dio odluke o otpisu troškova žrtvama rata. Time možda napokon završava borba za otpis parničnih troškova koja je počela od prvih presuda prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Međutim, Vlada RH, koja više od trideset godina nakon početka rata nije željela otpisati parnične troškova žrtvama, sada na iznenađenje javnosti uključuje i osuđene počinitelje ratnih zločina. Taj dio odluke podriva krhko povjerenje u institucije vlasti.
Vlada RH treba definirati postupak za povrat parničnih troškova te imenovati nadležno povjerenstvo. Rok od godinu dana vrlo je kratak.
U selu Račak, na Kosovu i Metohoiji, opština Štimlje, pre 25 godina, 15. januara 1999. godine, ubijeno je 45 Albanaca. Bio je to masakr nedužnih civila – tvrdio je Vilijam Voker. Bila je to legitimna akcija, tvrdi i danas Srbija. SR Jugoslavija je potom bombardovana. Četvrt veka kasnije ista pitanja, da li je za Račak neko odgovarao ili nema presude, kako čujemo. da li je Račak legitimna akcija, kako tvrdi Srbija, ili masakr. O tome je u Dnevniku televizije Nova govorio advokat Sead Spahović.
Samo ulaganjem u obrazovanje i informisanje o ratovima devedesetih može doći do pomirenja Srba sa Albancima i Hrvatima, ali do toga neće doći u skorijoj budućnosti, pošto su se mladi radikalizovali zbog stalnog zaoštravanja političkih odnosa među ovim zemljama, smatraju sagovornici Danasa.Razlog zašto mladi jako malo znaju o svojim komšijama leži u tome što nemaju nikakvog kontakta sa svojim vršnjacima iz Hrvatske i sa Kosova, ali i u tome što su svi isključivo upoznati samo sa zločinima počinjenim nad pripadnicima njihove etničke grupe, ali ne i sa zločinima nad drugim etničkim grupama.
Sud Bosne i Hercegovine osudio je petoricu optuženih za zločine počinjene 23. jula 1992. u prijedorskom selu Zecovi na ukupno 59 godina zatvora, dok su ostali oslobođeni.Prvostepeno vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je Dušana Milunića na 12, Iliju Zorića na 20, Zorana Stojnića na osam, Zorana Milunića na 14 i Ljubišu Četića na pet godina zatvora za zločine protiv čovječnosti zbog progona ubistvima, prisilnim preseljenjem i nečovječnim djelima. Ovom presudom su Radovan Četić, Željko Grbić, Boško i Rade Grujičić, Uroš Grujčića te Rajko Gnjatović oslobođeni optužbi.
Kako se navodi, u okviru širokog i sistematskog napada vojnih i policijskih snaga Republike Srpske, u Zecovima je ubijeno 69 civila, dok 32 tijela još nisu pronađena.
U srijedu 13. prosinca 2023. predstavili smo nadopunjene podatake istraživanja ”Ljudski gubici 1991.-1995. u Hrvatskoj” za područje Sisačko-moslavačke županije. Nakon što smo preliminarne podatke objavili tijekom 2017. godine, sada, u okviru Documentine crowdfunding kampanje ‘’Pamtimo sve žrtve’’, objavljujemo revidirani popis žrtava.
U priloženom dokumentu nalaze se podaci o žrtvama koje su imale prebivalište ili su stradale na području Sisačko-moslavačke županije.
Strazbur, Vašington — Hiljade osumnjičenih za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije još nije procesiurano, veliki broj predmeta je na čekanju, dok nastojanja u dostizanju pravde usporavaju, jedan je od zaključaka izveštaja komesarke Saveta Evrope za ljudska prava Dunje Mijatović pod nazivom “Suočavanje sa prošlošću za bolju budućnost”.
“Trenutna klima negiranja ratnih zločina i glorifikovanja ratnih zločinaca je nepovoljna za efektivno utvrđivanje državne odgovornosti. Zaštita svedoka i propisi o amnestiji i dalje su izazov. Jedna od ključnih prepreka pravdi je i minimalna ili nepostojeća pravosudna saradnja između nekih zemalja, što uključuje i njihovo odbijanje da izruče sopstvene državljane koji i dalje uživaju nekažnjivost, ponekad zahvaljujući činjenici da imaju dvojna državljanstva zemalja regije”, precizirano je u tekstu izveštaja čija je namena da ukaže na put pravde, mira i društvene kohezije u regiji bivše Jugoslavije – kako je precizirano njegovim podnaslovom.