U 24 godine od operacije „Oluja“, hrvatsko pravosuđe podiglo je tri optužnice za ratne zločine nad krajinskim Srbima i to protiv ukupno sedmorice pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi. Suđenja su rezultirala sa dvije osuđujuće presude, od čega je presuda za zločine u Prokljanu i Mandićima pravomoćna, a za zločin u Kijanima nepravomoćna.
Vojna operacija Hrvatske vojske (uz sudjelovanje Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH) nazvana „Olujom“ (započela je 4. kolovoza/augusta 1995. u 5 časova) bila je jedinstvena akcija kojom su u teritorijalni sastav i ustavno-pravni poredak reintegrirana područja označavana UN sektorima „Sjever“ (Banija i Kordun) i „Jug“ (Lika i Dalmacija) u Republici Hrvatskoj i razbijena srpska blokada Bihaća u Republici BiH.
Osnovni sud u Leskovcu potvrdio je Radiju Slobodna Evropa (RSE) da je Albancima sa Kosova počeo da šalje pozive za izdržavanje zatvorske kazne na osnovu pravosnažnih presuda koje su doneli drugi sudovi u Republici Srbiji, pred kojima su ti postupci vođeni. Dodaju da su pozivi već upućeni većem broju osuđenih osoba, najavivši nove naloge za zatvor.
Spoljnopolitički odbor Predstavničkog doma američkog Kongresa ponovo je usvojio rezoluciju kojom poziva Srbiju da pronađe ubice Braće Bitići, američkih državljana albanskog porekla, koji su ubijeni 1999. godine, nakon što ih je srpska policija pritvorila.
Žene u crnom i Fond za humanitarno pravo će i ovog 18. jula 2019. godine, zajedno sa porodicama žrtava, prisustvovati komemoraciji, na groblju Orlovača, na kome će položiti venac sa natpisom “Pamtimo zločine u Orahovcu”. I ovim činom Žene u crnom i Fond za humanitarno pravo će izraziti saosećanje i solidarnost sa porodicama žrtava, kao i podršku njihovim zahtevima za utvrđivanjem svih činjenica o ovom zločinu i privođenjem svih počinilaca pravdi.
„Od građana koji su lojalni Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini traži se da na svojoj kući na vidno mjesto istaknu bijele zastave, bijele zastave, bijele zastave…“ odzvanja sa Radio Prijedora glas Milomira Stakića u proleće 1992.
Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, za N1 je kazala da je 11. juli u Beogradu obilježen sa zahtjevom da zvaničnici te zemlje priznaju genocid kao djelo koje je počinjeno.
Nasuprot službenoj politici Srbije, pojedine nevladine organizacije ipak su obilježile godišnjicu genocida, a Kandić je kazala da je običaj predstavnika civilnog društva u Beogradu da 10. i 11. jula organizuju brojne akcije i događaje.
Marina Kljajić, zastupnica žrtava iz Fonda za humanitarno pravo, govori o suđenjima pred domaćim sudovima za masovna streljanja bošnjačkih civila posle pada Srebrenice u julu 1995: „Ne koristim reč genocid, jer se nikome u Srbiji ne sudi za genocid, kao ni za zločin protiv čovečnosti”. Razgovor vodi Svetlana Lukić.
Preuzeto sa portala Peščanik
U julu 1999. godine trojicu američkih državljana albanskog porekla – Ilija, Agrona i Mehmeta Bitićija uhapsile su srpske vlasti, a zatim su pronađeni mrtvi s rukama vezanim na leđima. Dvadeset godina kasnije, i dalje se, kako navode u Tužilaštvu za ratne zločine, vodi istraga protiv „nepoznatih učinilaca“, a u Ambasadi SAD ponavljaju da je nekažnjavanje odgovornih u slučaju ubistva braće Bitići problem koji „ne mogu i neće da zaborave“. Osim neposrednih počinilaca, SAD zahteva i odgovornost bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Gorana Radisavljevića Gurija.
