Haški tribunal nam ne dozvoljava da zaboravimo – Povodom 30 godina od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine

Kada sam 2005. godine prvi put došao u haški tribunal, činilo mi se nadrealnim da ću se naći uživo na mestu na kome se sudi političaru koji je uništio moju zemlju.
Prošao sam obezbeđenje i popeo se u galeriju sudnice. Seo sam u treći red, s leve strane, na jednu od 99 stolica koliko ih je bilo u galeriji Sudnice broj 1.
Bio sam radoznao, pomalo uzbuđen, ali kada sam ugledao optuženog, zbog koga sam proveo gotovo pola dotadašnjeg života u ratnom stanju, koga smatram odgovornim za zločine počinjene širom bivše Jugoslavije – kada sam video Slobodana Miloševića kako nemoćno sedi, na optuženičkoj klupi, između dvojice stražara suda Ujedinjenih nacija – osetio sam pravdu. Osetio sam žmarce kako prolaze kroz mene. Osetio sam da je taj decenijski gospodar života i smrti u Srbiji i regionu – sada na mestu koje mu i pripada.