”Čak i politički protivnici Slobodana Miloševića pokazuju malo interesovanja da priznaju da su [na Kosovu] počinjeni zločini. Nataša Kandić je usamljeni primer.”
New York Times, 29. avgust 1999.
Za vreme NATO bombardovanja, u Orahovcu su bile stacionirane vojne jedinice iz Niša i Leskovca, jedinice MUP-a iz Kraljeva i Pirota, ruski plaćenici i dobrovoljci iz Srbije i Republike Srpske. Oko 200-250 albanskih porodica bilo je primorano da napusti Orahovac, na osnovu naredbe policije i vojske. Oko 1000 orahovačkih Muslimana je napustilo grad iz straha. Šezdeset Albanaca je bilo prisilno mobilisano. Dvadeset i pet Albanaca je bilo u zatvorima, na osnovu optužbe iz 1998. godine, za izvršenje krivičnih dela terororizma i neprijeteljske delatnosti. Svi Albanci koji su ostali u Orahovcu, oko 17.000 njih, proveli su vreme od 24. marta do dolaska KFOR-a, skrivajući se od srpske policije, vojske i paramilitaraca.
OSNIVANJE: Međunarodni krivični sud za prethodnu Jugoslaviju (Tribunal) je uspostavljen Rezolucijom 827 Saveta Bezbednosti UN, 25. maja 1993. SEDIŠTE: Hag, Holandija. JURISDIKCIJA: Ima mandat da krivično goni lica odgovorna za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije, od 1991. godine.
Ovim podneskom tužilačka stranka se izjašnjava na navode tuženika iz odgovora na tužbu.
ZLATKO ALEKSOVSKI (Kordić i drugi – Lašvanska dolina) ZATVORENICI KAO ŽIVI ŠTITOVI Poslednja nedelja marta 1998. godine Tužilac Grant Niemann završio je izvođenje dokaza protiv Zlatka Aleksovskog, bosanskog Hrvata optuženog za zločine nad muslimanskim pritvorenicima u logoru Kaonik, srednja Bosna.