NATAŠA KANDIĆ: ‘Suđenje u odsutnosti hrvatskim pilotima u Beogradu za raketiranje izbjegličke kolone 1995. na Petrovačkoj cesti, nije dobro rješenje’

NATAŠA KANDIĆ: ‘Suđenje u odsutnosti hrvatskim pilotima u Beogradu za raketiranje izbjegličke kolone 1995. na Petrovačkoj cesti, nije dobro rješenje’

nacional.hr-logoNataša Kandićutemeljiteljica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i jedna od najuglednijih aktivistkinja za ljudska prava na području bivše Jugoslavije, uoči 15. Foruma za tranzicijsku pravdu u Zagrebu govori o procesima kaznene pravde, prepoznavanja žrtava i poslijeratnog pomirenja

Na dan izlaska ovog broja Nacionala, u utorak, 13. prosinca, u Zagrebu će biti održan 15. Forum za tranzicijsku pravdu u post-jugoslavenskim zemljama, tradicionalni jednogodišnji skup predstavnika udruženja žrtava, država i pravosuđa te aktivista za ljudska prava, stručnjaka, umjetnika i novinara, na kojemu se raspravlja o uspjesima i neuspjesima u kompleksnim procesima poslijeratne tranzicijske pravde. Ti procesi obuhvaćaju kaznene postupke protiv počinitelja ratnih zločina, društveno i legislativno prepoznavanje i obeštećenje žrtava, kolektivnu kulturu sjećanja te procese pomirenja i suočavanja s prošlošću. Ovogodišnji Forum, najavili su organizatori, bit će posvećen “prekinutom pomirenju i odgovoru na prevladavajuće nacionalističke politike”, a razgovor će se voditi iz perspektive političara, akademske zajednice, žrtava, umjetnika, novinara i civilnog društva, “kako bismo iz različitih točki gledišta pokušali sagledati ima li pomirenje alternativu te kako nastaviti procese pomirenja ako nema političke volje”. U povodu Foruma, Nacional je razgovarao s beogradskom mirovnom aktivistkinjom Natašom Kandić, utemeljiteljicom Fonda za humanitarno pravo i jednom od najuglednijih aktivistkinja za ljudska prava na području Jugoslavije. Nataša Kandić jedna je od pokretačica antiratnog pokreta u Srbiji, koja se aktivno i hrabro, od samih početaka uspona Slobodana Miloševića na vlast, suprotstavljala agresivnome velikosrpstvu.


Nataša Kandić: Hrvatska je skroz izvan procesa pomirenja

Nataša Kandić: Hrvatska je skroz izvan procesa pomirenja

portalnovosti_logoHrvatska prednjači i u suđenjima u odsustvu, ali uvek je spremna deliti lekcije drugima. O njenoj potrebi i obavezi da bude primer drugim bivšim jugoslovenskim republikama u hrvatskoj se javnosti i društvenom i političkom životu ne govori. Kad bi Hrvatska prestala sa suđenjima u odsustvu, verujem da bi se ona zaustavila i u Srbiji i na Kosovu, kaže koordinatorica REKOM-a i osnivačica Fonda za humanitarno pravo.

Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, REKOM – mreža pomirenja, održala je od 12. do 14. decembra u Zagrebu XV. Forum za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama sa temom “Pomirenje nema alternativu”. Sa Natašom Kandić, koordinatoricom REKOM-a i osnivačicom Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, razgovarali smo o zamrlim sudskim postupcima za ratne zločine i ranjivim procesima pomirenja u zagrljaju nacionalnih politika.

Prošla je već 31 godina od početka ratova devedesetih, no odnosi među nekad zaraćenim stranama, novoosnovanim državama, i dalje su loši. Jesu li procesi pomirenja toliko neuspješni?


Sećanje na oružani sukob u Makedoniji 2001. godine: Modeli komemoracije i memorijalizacije

Sećanje na oružani sukob u Makedoniji 2001. godine: Modeli komemoracije i memorijalizacije

Publikacija-Oruzani_Sukob_u_Makedoniji-thumb-sr

Ovaj rad predstavlja analizu strategija komemoracija oružanog sukoba u Severnoj Makedoniji od njegovog zvaničnog završetka u avgustu 2001. godine do danas. Analiza pokazuje da postoje dva dominantna obrasca sećanja na 2001. godinu u postkonfliktnoj Makedoniji, koja se poklapaju sa dve najveće etničke zajednice u državi, makedonskom i albanskom. Opservacija razvoja događaja svake godine, međutim, pokazuje da komemorativne prakse unutar ta dva domena nisu uniformne koliko se to možda čini. Rad tvrdi da je u poslednje dve decenije došlo do kritičkih promena u komemorativnim diskursima, akterima i aktivnostima, koje ukazuju na menjanje dinamike moći vezane za sećanje na sukob i na mirovni sporazum koji ga je okončao.


Velika čast Ivi Josipoviću i priznanje FHP-u i Documenti

Velika čast Ivi Josipoviću i priznanje FHP-u i Documenti

Logo FHPIvo Josipović, predsednik Republike Hrvatske 2010–2015, u Lajpcigu je primio prestižnu nagradu Hanno R. Ellenbogen za 2021. godinu, koju dodeljuje Praško društvo za međunarodnusaradnju, pod  pokroviteljstvom Češke Republike. Među dosadašnjim laureatima bili su i Vladimir Ashkenazy, Madeleine Albright, Vaclav Havel, rumunski kralj Michael, Dalaj Lama i predsednik Kolumbije Andrés Pastrana. U obrazloženju nagrade, Josipoviću se odaje priznanje za njegov rad na poziciji hrvatskog predsednika, njegovu mirovnu inicijativu za posleratno pomirenje na području bivše Jugoslavije, borbu protiv korupcije, kao i za kompozicioni rad.


Nagrada Hanno R. Ellenbogen uručena Ivi Josipoviću

Nagrada Hanno R. Ellenbogen uručena Ivi Josipoviću

logo_documentaIvo Josipović, predsjednik RH od 2010. do 2015., u Leipzigu je primio prestižnu nagradu Hanno R. Ellenbogen za 2021. godinu. Nagrada se dodjeljuje od 2000. godine i smatra se jednim od najvećih priznanja civilnog društva u srednjoj i istočnoj Europi. Među dosadašnjim laureatima bili su i Vladimir Ashkenazy (2000.), Madeleine Albright (2002.), Vaclav Havel (2003.), rumunjski kralj Michael I. (2004.), 14. Dalaj Lama (2009.) i predsjednik Kolumbije Andrés Pastrana (2013). Ova međunarodna nagrada predstavlja osobitu čast, jer se dodjeljuje osobama koje su dale izvanredne doprinose u razvoju građanskog društva. U obrazloženju nagrade stoji da se Ivi Josipoviću odaje priznanje za njegov rad na poziciji hrvatskog predsjednika, njegovu mirovnu inicijativu za poslijeratno pomirenje na području bivše Jugoslavije, borbu protiv korupcije, kao i za skladateljski rad. Na prigodnom koncertu pijanistica Katarina Krpan izvela je tri skladbe Ive Josipovića.


“Između redova” istorijskih lekcija za maturante u Srbiji

“Između redova” istorijskih lekcija za maturante u Srbiji

Slobodna EvropaMeđu gotovo 400 stranica jednog od udžbenika istorije za maturante gimnazija u Srbiji, može se pročitati da su Crna Gora i bh. entitet Republika Srpska “srpske države”.

Ne može se pročitati da su srpske snage u Srebrenici 1995. počinile genocid, a ostali zločini srpskih snaga u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije gotovo se i ne pominju.

“Problematični iskazi, selektivni prikaz činjenica, fokus koji odgovara srpskom nacionalizmu”, tako delove udžbenika opisuje istoričarka sa Univerziteta u Beču Jelena Đureinović.

Ona je sa Radijom Slobodna Evropa (RSE) analizirala sadržaj lekcija u knjizi izdavača Novi Logos o raspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i novim državama koje su nastale.


Otmica iz autobusa – 30 godina zločina

Otmica iz autobusa – 30 godina zločina

pescanik_ffLinija Priboj-Rudo

U oktobru 1992. godine, rat u Bosni i Hercegovini uveliko je bio u toku. Bošnjaci iz pograničnih mesta u Srbiji su od početka rata bili izloženi povremenom nasilju pripadnika snaga bosanskih Srba. Međutim, prelasci granice su za mnoge stanovnike tih područja ostali svakodnevna nužnost.

Autobus užičkog preduzeća „Raketa“ redovno je saobraćao na liniji Priboj (Srbija) – Rudo (BiH). Na toj kratkoj ruti, od nešto više od 20 kilometara, tri puta bi prelazio granicu između Srbije i Bosne. Većina redovnih putnika bili su radnici iz područja Ruda koji su radili u pribojskim fabrikama i đaci koji su putovali do škole i nazad. Raketin autobus je, kao i svakog dana, 22. oktobra 1992. u prеpodnevnim satima krenuo iz Ruda ka Priboju, prešao granicu, pokupio putnike u Sjeverinu, a zatim se vratio na teritoriju BiH.

U mestu Mioče (BiH), kod kafane „Amfora“, grupa ljudi u maskirnim uniformama, naoružanih automatskim puškama, preprečila je put autobusu. Vozač Velislav Stojkanović prinuđen je da se parkira na proširenju kraj puta. Trojica vojnika ušli su u autobus i počeli da legitimišu putnike, dok su još trojica-četvorica stajali pored autobusa. Stojkanović je čuo komešanje i komentar „Izvode Muslimane“. Video je da naoružani ljudi odvode putnike iza kafane, gde je stajao parkiran kamion marke „Zastava 615“.

Nakon što su ih izveli, jedan od članova oružane grupe rekao je Stojkanoviću da produži put, na šta mu je vozač odgovorio: „Gde vodite ove putnike? Ovo je Jugoslavija!“. „Jebala te Jugoslavija“, odbrusio je vojnik.


Izrečena 91 godina zatvora za zločin u Štrpcima

Izrečena 91 godina zatvora za zločin u Štrpcima

dektor.ba-logoSud Bosne i Hercegovine je nakon punih sedam godina suđenja izrekao prvostepenu presudu kojom su sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeni na ukupno 91 godinu zatvora za učešće u otmici 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993., koji su ubijeni na području Višegrada, te oslobođen Luka Dragičević da je izdao naređenje za odvođenje civila.

Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović su osuđeni na po 13 godina zatvora jer su kao saizvršioci sudjelovali u ubistvima 20 civila izvedenih iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar. Ovom presudom je Luka Dragičević oslobođen optužbe da je kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada dao naređenje za odvođenje civila.

PAMTIMO: Sjeverin 1992-2022

PAMTIMO: Sjeverin 1992-2022

pamtimo-sjeverinNavršava se 30 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije, Bošnjaka iz mesta Sjeverin kod Priboja. Ovaj zločin su počinili pripadnici jedinice “Osvetnici”, koja je tokom rata u BiH sarađivala sa Vojskom Republike Srpske (VRS) i lokalnom policijom, i sastojala se od pripadnika Višegradske brigade VRS. Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Sandžački odbor) podsećaju da višegodišnja potraga porodica za posmrtnim ostacima žrtava još uvek traje i da je neprihvatljivo da institucije Srbije pune tri decenije odbijaju da porodicama žrtava pruže obeštećenje, podršku i priznanje.

Dana 22. oktobra 1992. godine, u mestu Mioče (BiH), pripadnici jedinice „Osvetnici” pod komandom Milana Lukića zaustavili su autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija). „Osvetnici” su legitimisali sve putnike, a zatim iz autobusa izveli 16 civila bošnjačke nacionalnosti. Oteti civili su vojnim kamionom odvezeni u motel „Vilina vlas” u Višegradu. Pripadnici „Osvetnika“ su ih tamo fizički zlostavljali, a potom ubili na obali Drine.

Ubijeni su: Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović. Veče uoči ovog događaja, ispred porodične kuće u Sjeverinu otet je Sabahudin Ćatović, kojem se od tada gubi svaki trag.


Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

ArhivaFHP-sjeverinČinjenice

Dana 22. oktobra 1992. godine, u mestu Mioče (BiH), pripadnici jedinice „Osvetnici” zaustavili su autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija). „Osvetnici”, koji su delovali u okviru Vojske Republike Srpske, legitimisali su sve putnike i zatim iz autobusa izveli 16 civila bošnjačke nacionalnosti. Oteti civili su vojnim kamionom odvezeni u motel „Vilina vlas” u Višegradu. Pripadnici „Osvetnika“ su ih tamo fizički zlostavljali, a potom ubili na obali Drine.

Ubijeni su: Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović.

Veče pred otmicu civila iz autobusa, 21. oktobra 1992. godine, nekoliko nepoznatih lica kidnapovalo je Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Nekoliko meseci kasnije, 6. aprila 1993. godine, četiri naoružane osobe u maskirnim uniformama i sa maskama na licu napale su i odvele još jednog meštanina Sjeverina, Hasana Mujovića.