Bilten: Suđenja za ratni zločin u Srbiji
U Srbiji su u toku četiri suđenja za ratni zločin: dva za ratni zločin protiv Bošnjaka, jedno za ratni zločin protiv albanskih zarobljenika i jedno za ratni zločin protiv albanskih civila
U Srbiji su u toku četiri suđenja za ratni zločin: dva za ratni zločin protiv Bošnjaka, jedno za ratni zločin protiv albanskih zarobljenika i jedno za ratni zločin protiv albanskih civila
U vojnom službenom listu broj 39/2006. od 11. decembra 2006. godine, objavljena je Naredba ministra odbrane Republike Srbije o postupanju pripadnika Ministarstva odbrane i Vojske Srbije u odnosu na lica optužena pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (MKTJ), kojom se pripadnici Vojske i Ministarstva odbrane podstiču na neprijavljivanje i prikrivanje lica optuženih pred MKTJ, jer im se umesto obaveznog i neizbežnog krivičnog progona za učinjena teška krivična dela, stavlja u izgled (i to javno, u službenom glasilu) samo eventualna disciplinska odgovornost.
Prema mišljenju Fonda za humanitarno pravo, naredba koju je doneo ministar odbrane o postupanju pripadnika Ministarstva odbrane i Vojske Srbije u odnosu na lica optužena pred Haškim tribunalom u suprotnosti je s odredbama Krivičnog zakonika i Ustava Republike Srbije
Osnovni sud u Rožajama doneo je 26. decembra 2006. godine prvostepenu presudu kojom je Mihailo Marković iz Berana osuđen zbog prevare na kaznu zatvora u trajanju osamnaest meseci, jer je u periodu od decembra 2000. godine do decembra 2004. godine od Sadrija Tahiraja (Sadri Tahiraj), Albanca iz Đakovice (Gjakove), na prevaru uzeo 84.000 DEM u zamenu za navodne informacije o sinu, Rustemu Tahiraju (Rustem Tahiraj). Naime, Rustema Tahiraja je za vreme oružanih sukoba na Kosovu odvela srpska vojska i policija. Sud je obavezao Markovića da oštećenom Sadriju Tahiraju, koga je u postupku zastupao FHP, isplati 42.000 evra na ime naknade štete.
Fond za humanitarno pravo (FHP) upozorava da se pojačava pritisak na Veće Posebnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu pred kojim se odvija proces za ubistvo premijera Zorana Đinđića, a pre svega na predsedavajućeg sudiju Marka Kljajevića, što se podudara sa nagoveštajem završetka dokaznog postupka.
Haris Pašović, profesor i reditelj, Akademija scenskih umetnosti, Sarjevo, BiH:
”Ako se govori o instrumentu koji će nas približiti nekom našem idealu rješavanja pitanja istorijskog pamćenja, koje nije strogo umjetnički instrument ili nije uopće umjetnički, nego je znači jedan društveni, socijalni i politički možda i antropološki instrument, za mene to jeste Komisija za istinu i pomirenje ili ekvivalent toj komisiji kako je znamo iz Južne Afrike. I ja bih volio kada bi postojala jedna takva komisija na tlu bivše Jugoslavije koja bi omogućila ljudima koji nose teret zločina u sebi i onim ljudima koji nose teret žrtve u sebi da iskomuniciraju to na jednom širem nivou, jer taj zločin i ta žrtva su masovni i sudovi će moći samo djelomično da riješe taj problem.
Vlada Republike Srbije ozbiljno ograničava uspostavljanje vladavine prava time što ne hapsi haške optuženike koji se skrivaju u Srbiji, što ne sprovodi reforme u policiji, vojsci i bezbednosnim službama, što utiče na tužilaštvo za ratne zločine da sprečava utvrđivanje istine u vezi sa učešćem institucija Srbije
Odluka Vrhovnog suda o ukidanju prvostepene presude u predmetu Ovčara je pravno i činjenično neutemeljena. Vrhovni sud nastavlja praksu da svaku prvostepenu presudu za ratne zločine ukine i vrati na ponovno suđenje.