
Viši sud u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine doneo je 10. decembra 2025. godine presudu kojom je Krunoslava Fehira proglasilo krivim za pripadništvo grupi Branimirovoj osječkoj bojni (BOB) koja je otimala, mučila i ubijala srpske civile 1991. godine u Osijeku. Osuđen je na šest meseci zatvora, koliko je bio u pritvoru.
U kratkom obrazloženju presude predsednik veća, sudija Vladimir Duruz, je naglasio da sud nije prihvatio odbranu Krunoslava Fehira da nije bio deo grupe koja je vršila zločine jer je posle 10 do 15 dana saznao šta se događa; po oceni suda imao je moć zapažanja, svest i mogućnost za izražavanje stava. Takođe, nije prihvatio njegovu odbranu da je bio zadužen samo za zaštitu objekata i raspodelu hrane jer kako je onda znao šta se događa, a istakao je i da je bio naoružan dugim i kratkim oružjem. Sud nije prihvatio odbranu Krunoslava Fehira da ga je otac prisilno doveo u Branimirovu osječku bojnu i da nije mogao da mu se suprotstavi i da napusti Osijek, jer prema oceni suda, nije pokazao kako ga je otac prisilio, i bio je svestan događaja.
Kaznu od šest meseci, predsednik veća je obrazložio olakšavajućim okolnostima da je u vreme događaja Fehir bio mladić od 16 godina i da je bio ključni svedok u nepravosnažno okončanom sudskom postupku u Hrvatskoj koji je doveo do otkrivanja ratnih zločina 1991. godine u Osijeku.
Iako je suđenje vođeno efikasno i bez odlaganja, Fond za humanitarno pravo (FHP) i Documenta smatraju da je obrazloženje suda surovo i bez razumevanja da je reč o 1991. godini, kada je Krunoslav imao 16 godina, bio drugi razred srednje škole, imao oca koji je bio blizak saradnik zloglasnog Branimira Glavaša, prema čijim naredbama su nestajali i ubijani Srbi. U obrazloženju se ne uzima u obzir ni da je u društvenoj klimi u Osijeku, sa narativom da se Hrvatska bori za svoju suverenost, i da su svi Srbi sumnjivi, bilo moguće gotovo svakog dečaka od 16 godina povući u ekstremističke grupe, i lako ga ubediti da pucanje u Srbina nije zločin. Posebno uznemirava činjenica da sudsko veće nije imalo dovoljno sluha za snagu Krunoslava Fehira koji je 2005. godine počeo javno da govori o ratnim zločinima 1991. godine u Osijeku – a to nije bilo nimalo lako.
Prema mišljenju FHP-a i Documente suđenje Krunoslavu Fehiru je bilo nepotrebno. Organizovano je pod političkim zahtevom da se pravosuđe Srbije okrene pravdi za srpske žrtve. Poslušne institucije su optužile i sudile Krunoslavu Fehiru zbog krivičnih dela koje su počinili njegov otac, Branimir Glavaš i drugi pripadnici BOB-a, kao da je današnji Fehir pripadnik te grupe, i da je sa punom svešću učestvovao u ubijanju srpskih civila.
FHP i i Documenta smatraju da je sud širokim tumačenjem „pripadnosti grupi“ uveo mogućnost da se sudi svakom pripadniku grupe, uključujući maloletnike, koje sud, nezavisno od dokaza, smatra svesnim i sposobnim da se suprotstave autoritetu oca i starešine. Kazna ispod zakonskog minimuma, i to što je juče majka Ankica odvela svog sina kući sa rečima „vodim ga kući, sutra mogu mirno da zaspim“, ne menja suštinski problem ove presude – nije pravična jer je dečaka osudila za zločin oca prema sinu.