Traži se memorijal za masovne grobnice u Batajnici

Traži se memorijal za masovne grobnice u Batajnici

Slobodna EvropaSamo pet odgovora stiglo je Inicijativi mladih za ljudska prava na poziv upućen kandidatima za lokalne izbore u Beogradu da se izjasne o predlogu o izgradnji Memorijalnog centra u Batajnici.

Od 24 izborne liste inicijativu o Memorijalnom centru u Batajnici na mestu gde je pre 18 godina otkrivena masovna grobnica sa telima kosovskih Albanaca, podržali su Republikanska stranka, Grupa građana „Šta radite, bre“, Liberalno demokratska partija, lider Pokreta slobodnih građana Saša Janković u svoje ime, navodeći da za odluku Pokreta i izborne liste „nije bilo vremena u roku do kog je odgovor tražen“, a Pokret obnove kraljevine Srbije zatražio je od Inicijative mladih „plan i činjenice vezane za izgradnju memorijalnog obeležja, kako bi u Skupštini Beograda mogli da zastupaju i njihove interese“.

U Inicijativi mladih kažu da je to što je odziv nije bio veliki dodatno poražavajuće i da samo potvrđuje raniju tezu da kandidatkinje i kandidati ne percipiraju ovu temu kao relevantnu.

Iako je Fond za humanitarno pravo još 2015. godine pokrenuo inicijativu za osnivanje Memorijalnog centra, poligon Specijalne antiterorističke jedinice nadomak Beograda, gde su 1999. godine dovezeni i zakopani leševi više stotina Albanaca, do danas je neobeleženo, baš kao i sva druga mesta na kojima postoje tragovi počinjenih ratnih zločina u Srbiji.

Povod za javni poziv Inicijative mladih su najave nekoliko stranaka u predizbornoj kampanji da će u Beogradu podići spomenik nekadašnjem predsedniku Srbije, haškom optuženiku Slobodanu Miloševiću, a u okviru sve otvorenije rehabilitacije aktera iz 90-ih koja se dešava poslednjih godina.

Nasleđe Miloševića ne bi smelo da bude tekovina ove zemlje, kaže Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava.

“Ova generacija mladih ljudi koju mi predstavljamo ima pravo na istinu, Beograd treba da označi sva mesta stradanja. Za početak, tražimo da to bude memorijal u Batajnici. Naravno da to ne sme ostati samo na tome. Tu su masovne grobnice koje su otkrivene u Raškoj odnosno Rudnici, tu je Petrovo selo, tu je i niz mesta zatočenja Srebreničana u centralnoj Srbiji koji su odatle deportovani nazad i ubijeni u Srebrenici”, objašnjava Marko Milosavljević.

[RSE/Video, 2014.]

U dokumentu Inicijative koji je ova nevladina organizacija poslala na adrese 24 beogradske izborne liste, a koji se oslanja na istu takvu inicijativu Fonda za humanitarno pravo navodi se da su "iako se rat na Kosovu završio pre tačno dve decenije, zločini srpske policije, vojnih i paravojnih snaga nad albanskim stanovništvom još uvek tabu tema u javnosti, a da je žrtve je prekrio zaborav".

Fond za humanitarno pravo je pre tri godine pokrenuo inicijativu za osnivanje Memorijalnog centra u Batajnici na mestu gde su otkrivena 744 tela albanskih civila koja su tajno prenošena sa Kosova u Srbiju u sklopu šire operacije prikrivanja zločina, podseća Nemanja Stjepanović iz Fonda. To je jedan od četiri lokaliteta u Srbiji na kojima je pronađeno blizu hiljadu tela kosovskih Albanaca.

Međutim, ta inicijativa nije stigla u Komisiju za spomenike i nazive ulice i trgova, rečeno je Radiju Slobodna Evropa (RSE) u Skupštini grada. Za sada se ona nalazi na sajtu Fonda kao web projekat, mesto sećanja u virtuelnom prostoru.

[RSE/Video, 2016.]
 

Dva su razloga za inicijativu Fonda, objašnjava Stjepanović. Jedan je da se oda pošta žrtvama, a drugi da se ne dozvoli zaborav.

"Ne možete jednostavno da se pravite da se nije ništa desilo i da na mestima gde su otkopane masovne grobnice uradite ekshumacije, pomerite ta tela, zatrpate to mesto zemljom i nastavite da radite šta ste do tada radili", kaže Stjepanović.

Fond je početkom prošle godine tražio od MUP-a Srbije informaciju šta se događa na mestu gde je iskopana masovna grobnica u Centru za obuku antiterorističkih jedinica "13. maj" u Batajnici, koji je postojao i u vreme kada su tela ubijenih kosovskih Albanaca tu zakopavana da bi se prikrili zločini na Kosovu.

Dobili su ovakav odgovor: "Obaveštavamo vas da se u Centru '13. maj' u Batajnici svakodnevno odvijaju dnevne aktivnosti koje se odnose na obuku i trening pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice".

"Dakle, doslovno su te grobnice zatrpane i utabane, i nastavljene vežbe specijalaca MUP-a", kaže Stjepanović.

Ovo je pokazatelj amnezije jednog društva, odluke da se o onome što se dešavalo ne govori, poručuju godinama iz Fonda za humanitarno pravo.

Takvo upozorenje, iskazano umetničkim jezikom, može se naći i na jednom neočekivanom mestu, u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Radovi Darinke Pop Mitić pod nazivom "Pejsaži". Reč je o idiličnim pejsažima njiva, livada, seoskih kuća… Ništa što nagoveštava na strašne skrivene zločine. Masovne grobnice ubijenih skrivene su iza naziva slika Vukovar, Srebrenica.

"Htela sam da se bavim tim pokrivanjem", kaže autorka i podseća da je umetnička grupa "Spomenik" neuspešno pokušala da realizuje ideju o obeležavanju mesta masovnih zločina u Srbiji.

Ona navodi da su njene ideje bile da se slikama razotkrivaju laži.

"Jedan hrvatski filozof je rekao da su Jugoslaviju rasturile te male porodične laži, male porodične priče. To bi bila najbolja ilustracija ovog rada", kaže Darinka Pop Mitić.

Slike su nastale 2004. godine. Autorka je, kako kaže, sve do nedavno mislila da je tada zakasnila i da ih je trebalo naslikati 1999. godine, odmah po završetku rata na Kosovu ali pokazalo se da nije bila u pravu.

"I danas je to aktuelna poruka protiv organizovanog zaborava", kaže ona, objašnjavajući da je njen rad zapravo kompletna instalacija - slike mesta na kojima ništa ne podseća da su tu pronađene masovne grobnice i počinjeni masovni zločini, smeštene u ambijentu porodičnog salona.

 "Moja ideja je bila da pokažem kako se političko provlači kroz svakodnevno, kroz nešto što nas okružuje. Ta instalacija se sastojala od rekonstrukcije jedne srpske dnevne sobe sa sve foteljama, tapetama, znači uobičajenim mobilijarom za jednu srednjeklasnu porodicu", kaže umetnica Darinka Pop Mitić.

Poruku koja je upućena nije teško dešifrovati. Koliko li je dnevnih soba, porodičnih salona u Srbiji u kojima se nikad nije progovorilo o zločinima koji su činjeni i u njihovo ime?

Danas su u Srbiji, uz neobeležene masovne grobnice ubijenih Albanaca, neobeležena i mesta gde su bili logori sa hrvatskim zarobljenicima u Sremskoj Mitrovici, Stajićevu, Begejcima, Nišu, Beogradu.

Nema obeležja ni na mestu logora za Bošnjake iz Srebrenice i Žepe u Šljivovici, Mitrovom Polju i Sremskoj Mitrovici.

Jedina mesta koja u Srbiji spomeničkim obeležjima podsećaju na zločine prema drugim narodima su u Prijepolju, posvećena ubijenim Bošnjacima u Štrpcima i u Sjeverinu.

 
Share