Žrtvama ratnih zločina odšteta, nalogodavcima zločina sloboda

Zbog ratnih zločina počinjenih na njenoj teritoriji Crna Gora morat će isplatiti višemilionsku odštetu žrtvama.

U avgustu 2010. godine Crna Gora je počela da plaća dio ratne odštete građanima Hrvatske za štetu učinjenu tokom “oslobađanja” Dubrovnika 1991. godine. Tada je vansudskim poravnanjem jednom Dubrovčaninu isplatila 30 hiljada eura na ime obeštećenja za njegov brodić ukraden 1991. sa veza u Cavtatu.

Prema najnovijim informacijama, Crna Gora će morati da isplati i oko 1.350.000 eura odštete žrtvama ratnih zločina počinjenim na njenoj teritoriji na osnovu pravosnažnih sudskih odluka. Ukoliko se usvoji i drugostepena sudska odluka onda će ta suma biti uvećana za još 128.530 eura.

U iz­vje­šta­ju o re­a­li­za­ci­ji Ak­ci­o­nog pla­na za 23. pre­go­va­rač­ko po­gla­vlje – Pra­vo­su­đe i te­melj­na pra­va, stoji da je žr­tva­ma rat­nih zlo­či­na do­su­đe­na na­kna­da šte­te od 1.347.080,41 eura. Su­do­vi su do­ni­je­li 145 od­lu­ka ko­ji­ma je pra­vo­sna­žno usvo­jen tu­žbe­ni za­htjev i ukup­no je do­su­đe­n 1.347.080,41 euro odštete.

Tužbe za naknadu štete

“Osam od­lu­ka ko­ji­ma je usvo­jen tu­žbe­ni za­htjev još ni­je pra­vo­sna­žno i nji­ma je do­su­đe­no 128.530 eura. U jed­noj od­lu­ci od­bi­jen je tu­žbe­ni zahtjev, če­ti­ri po­stup­ka su ob­u­sta­vlje­na, dok je u šest pred­me­ta tu­žba po­vu­če­na. Na dan 25. juna 2017. go­di­ne, je­dan pred­met je u ra­du (de­vet, uklju­ču­ju­ći i ne­pra­vo­sna­žne)”, navodi se u iz­vje­šta­ju ob­ja­vljenom na saj­tu Vlade Crne Gore.

Tu­žbe za na­kna­du šte­te u cr­no­gor­skim osnov­nim su­do­vi­ma pod­nijele su žr­tve rat­nih zlo­či­na u slučajevima  „Mo­rinj”, „Bu­ko­vi­ca”, „De­por­ta­ci­ja” i „Ka­lu­đer­ski Laz”.

„Nedavno je sa vrha crnogorske pravosudne piramide, ili bolje kazano sa nivoa Vlade, obznanjeno da je država Crna Gora na ime odštete zbog ratnih zločina do sada isplatila milione eura, kao i da će u nastupajućem vremenu porodice žrtava biti obeštećene. Po svemu sudeći takva vijest je iznuđena sa relevantne međunarodne adrese, jer da je drugačije ona bi kao i sve ove godine do sada slijedila nemilu istinu a to znači:  da je jednom broju porodica deportovanih bh. izbjeglica vladinom sudskom ili vansudskom nagodbom isplaćena dogovorena šteta. Da li je to učinjeno u namjeri da se kako tako zatvori priča o zločinu ili indirektno ‘abolira’ najodgovorniji, teško je dati pravi odgovor, ali svakako to je jedno od teških priznanja Crne Gore da je ona preko vladinih institucija počinila težak zločin prema nedužnim civilima. Da je slučaj Morinj ‘izmiksan’ do nevjerovatnog pravnog galimatijasa tipa -bilo je, te nije bilo zločina, a opet ispostaviće se platiti se mora, što je još jedna sudska potvrda da je logor za mučenje civila formiran sa znanjem vladinih institucija, što će reći da je i za taj zločin odgovorna Crna Gora, ali ne njeni posljednji  redovi već sami vrh vlade iz toga vremena. Da su murinske žrtve NATO alijanse i ove ‘pravne’ države, koja je zločin marginalizovala do neslućenih razmjera, ostale bez naknade štete iako je pravno država dužna da porodicama žrtava naknadi štete. Država je platila zločin izvršen montiranim policijsko-sudskim procesom i državnim terorom nad rukovodstvom bošnjačkih prvaka iz SDA“, kaže advokat Velija Murić, komentarišući vijest o tome da će Crna Gora morati da plati ratnu odštetu.

U logoru Morinj, nedaleko od Kotora, koji je formirala bivša Jugoslovenska narodna armija, 1991. i 1992. godine bilo je zatvoreno i zlostavljano više od 250 državljana Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U toku proces izvršenja

Advo­kat Zdrav­ko Be­go­vić, čija advokatska kan­ce­la­ri­ja za­stu­pa blizu 250 rat­nih za­ro­blje­ni­ka iz lo­go­ra Mo­rinj, izjavio je prije nekoliko dana  da je većina tu­žbe­nih za­htje­va za na­kna­du ne­ma­te­ri­jal­ne šte­te pra­vo­sna­žno okon­ča­na i u to­ku je po­stu­pak iz­vr­še­nja. Tužbama je tra­ženo  i do­bijeno kao na­kna­de od 10.000 eura pa na­vi­še.

Lo­go­ra­ši iz Mo­ri­nja dobiće ukupno više od mi­li­on eura.

Vla­da Cr­ne Go­re je 2008. go­di­ne pot­pi­sa­la sud­sko po­rav­na­nje sa žr­tva­ma de­por­ta­ci­je izbjeglica iz BiH. Tada su 247 žr­t­ve tog zločina do­bi­le ukup­no oko pet mi­li­o­na eura.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovičana u periodu od 1992. do 1996. godine iz Bukovice kod Pljevalja oteto je 11 osoba, a 70 njih je podvrgnuto teškoj fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, uništene dvije džamije, dok je 90 porodica sa oko 270 članova protjerano, i uglavnom sva domaćinstva opljačkana. Od 31 sela Bukovice, u kojima su živjeli Bošnjaci, potpuno su raseljena 24 sela.

Ratni zločin “Deportacija” odnosi se na deportovanje 66 bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog, od kojih je većina kasnije ubijena kada su izručeni snagama Radovana Karadžića. Nesrećne izbjeglice koje su potražile spas u Crnoj Gori većinom su bili muslimani. Njih je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila i predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.

U Kaluđerskom Lazu, u okolini Rožaja, počinjena je serija ratnih zločina 1999. godine od strane pripadnika vojske tadašnje SR Jugoslavije  nad albanskim civilima sa Kosova. U nekoliko odvojenih napada ubijena su  22 civila. U samom selu Kaluđerski Laz u jednom masakru ubijeno je šest osoba.

Slučaj „Murina“

Komentarišući ovaj slučaj, advokat Murić kaže:

„Nedavno se u Podgorici desio nenadani pomor oko četrdeset vrabaca i jednog goluba. Sa razlogom, angažovani su resorni i inspekcijski organi da se pronađe i privede pravdi zločinac nad pticama. Uz dužno poštovanje i jednih i drugih žrtava, ali one iz rožajskog Kaluđerskog Laza nije zadesio pomor već su im životi prekraćeni od još uvijek nekažnjenih pripadnika tadašnje srpsko-crnogorske vojske. Na krajnje pravno nepošten način, crnogorsko pravosuđe je osujetilo da se oštećenima isplati bilo kakva novčana naknada. Naprotiv, vođenjem sračunato ili iz neznanja nakaradnog krivičnog postupka i nepravednim epilozima postupaka radi naknade šteta, žrtve toga zločina su ostale bez naknada i ponižene do nerazuma. Taj slučaj prati paradoks koji je opet rezultat nepoštenog i neodgovornog rada pravosuđa, pa je optužnicom, za koju se sa više aspekata u samom startu znalo “da je ćorak”, desilo da se tada osumnjičenim i njihovim advokatima isplati novčani iznos koji se mjeri milionima eura“.

Po­ro­di­ce žr­ta­va NA­TO bom­bar­do­va­nja iz 1998. godine u Mu­ri­nu ta­ko­đe su pod­ni­je­le tu­žbe za na­kan­de šte­te. Od­lu­ku Osnov­nog su­da ko­ji je po­ro­di­ca­ma stra­da­lih do­su­dio na­kna­de po­tvr­dio je pod­go­rič­ki Vi­ši sud, ali je po­stu­pak za­stao kod is­pla­te nov­ca. Ustvari, Vr­hov­ni sud Cr­ne Go­re uki­nuo je pre­su­de osta­vlja­ju­ći žrtve bez ika­kvog pra­va. Desio se i ovaj paradox. Vr­hov­ni sud na­lo­žio je po­ro­di­ci Ko­ma­ti­na iz Mu­ri­na, či­ji je član stra­dao to­kom NA­TO bom­bar­do­va­nja, da dr­ža­vi vra­ti 69.000 eura, ko­li­ko im je is­pla­će­no na ime ne­ma­te­ri­jal­ne šte­te.

Kao prav­ni za­stup­nik po­ro­di­ca žr­ta­va NA­TO agre­si­je u pred­me­tu „Mu­ri­no” Ve­li­ja Mu­rić je u ju­nu 2015. go­di­ne pod­nio Vla­di za­htjev da dr­ža­va ko­nač­no za­u­zme stav u od­no­su na na­kna­du šte­te za mu­rin­ske žr­tve, ali od­go­vo­ra još ne­ma.

„Da li se može očekivati da će porodice žrtava zločina biti obeštećene od vlasti današnje Crne Gore. Tu mogućnost isključujem prije svega jer tadašnja – sadašnja vlast, nema interes da učini ono što je dužna učiniti. U velikom broju slučajeva problem je pravno zatvoren, jer pravosuđe nije imalo apsolutnu samostalnost u odlučivanju. U slučaju zločina Štrpci, naknada šteta je išla iz budžeta Srbije, tako da bi temu oko naplate šteta bilo moguće otvoriti samo na nivou vlade, koja  bi umjesto lustracije i sprečavanja donošenja zakona o lustraciji, jednom odlukom apsolvirala cjelokupan problem naknada šteta. Ako Crna Gora pravosuđe smatra naknadom šteta i isplate okrivljenima kojima je suđeno na osnovu pogrešnih optužnica, onda mi govorimo o različitim stvarima jer jedno je šteta od zločina, a drugo ona koja je uzrokovana nezakonitim radom pravosuđa“, kaže Murić.

Ratni zločini bez kazne

On je, kako kaže, potpuno uvjeren „da današnja Crna Gora neće, ne umije, ne smije ili čak ne ulazi u problematiku ratnih zločina. Da li se to ostavlja za neko drugo vrijeme ili se računa da će protokom vremena sve biti zaboravljeno, pravog odgovora nema“.

I kad se sve sabere, ispada da će, naravno sasvim opravdano, žrtve ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore dobiti bar kakvu takvu odštetu, dok nijedan nalogodavac tih zločina, znači oni iz vrhova tadašnje vlasti,  nikada nisu izvedeni pred lice pravde. Serija ratnih zločina bez kazne.

Preuzeto sa portala Al Jazeera