Evropska komisija: Srbija sporo ispunjava kriterijume za članstvo u EU

Evropska komisija: Srbija sporo ispunjava kriterijume za članstvo u EU

EUcommision

U junu 2017. godine Evropska komisija (EK) objavila je svoj drugi po redu polugodišnji izveštaj o napretku u ispunjavanju kriterijuma za pristupanje Srbije Evropskoj uniji (EU), onako kako su oni definisani za Poglavlje 23 (Pravosuđe i osnovna prava). Kriterijumi, odnosno prelazna merila, definisani su u Opštoj poziciji EU za Poglavlje 23, i kada je reč o ratnim zločinima predviđaju niz mera koje će omogućiti da se preporuke EU za veću efikasnost domaćih suđenja adresiraju na adekvatan način. Mere Vlade Republike Srbije za sprovođenje ovih preporuka definisane su u Akcionom planu za Poglavlje 23, i ovaj polugodišnji izveštaj prikazuje da li je i koliki napredak Srbija ostvarila u njegovom sprovođenju.

Zaključak EK je da, uprkos tome što je od usvajanja Akcionog plana za Poglavlje 23 prošlo više od godinu dana (usvojen je krajem aprila 2016. godine), sprovođenje je u mnogim slučajevima u ranoj ili vrlo ranoj fazi.

Budući da je od zvanične Srbije dobila informacije da su „uspostavljeni elementi strukture tela“ za praćenje sprovođenja Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina, ovo telo treba brzo da donese strateške pokazatelje za svaki cilj u strategiji, kako bi bila procenjena njena primena.

EK nalazi i da Srbija tek treba da usvoji strategiju postupanja Tužilaštva za ratne zločine (TRZ), da objavi izveštaj o radu TRZ-a, zaposli psihologa u TRZ-u, što su sve bile aktivnosti koje su čekale izbor novog tužioca za ratne zločine.

Jedina obuka za tužioce i sudije koji se bave ratnim zločinima jeste ona predviđena još uvek neusvojenom strategijom TRZ-a. Pravosudna akademija još uvek ne obezbeđuje sistematski program uvođenja u rad i program kontinuirane obuke.

Preporuke iz analize potreba Službe za otkrivanje ratnih zločina (SORZ), koja je završena krajem februara 2016. godine, tek treba da se sprovedu. Preporuke obuhvataju zadržavanje SORZ unutar Uprave kriminalističke policije, predlog za povećanje broja policijskih službenika, uvođenje kriterijuma selekcije kojim se isključuju svi podnosioci prijava koji su u prošlosti bili „uključeni u sukob“ i zahtevanje odgovarajuće ekspertize kroz specifično prethodno profesionalno iskustvo.

Još uvek nisu objavljeni zaključci sa ekspertskog sastanka o kaznenoj politici u predmetima ratnih zločina, koji je održan još u decembru 2015. godine.

Srbija tek treba da odštampa i podeli izveštaj o relevantnoj sudskoj praksi, u kojem se predviđa pregled njenih politika u oblasti donošenja krivičnih presuda u postupcima ratnih zločina.

Komisija za sprovođenje programa zaštite svedoka sprovela je u februaru 2016. godine analizu postupanja i rada Jedinice za zaštitu svedoka, sa fokusom na regulatorni okvir, ljudske kapacitete, prostorije i tehničke resurse. Preporuke iz ove analize su tek počele da se primenjuju.

Uprkos nekim inicijalnim koracima za uspostavljanje službe za pružanje podrške svedocima i žrtvama, Srbija i dalje nema nacionalnu i sveobuhvatnu institucionalizovanu podršku žrtvama i svedocima.

Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) imalo je odgovarajući pristup dokumentima, arhivama i svedocima, i saradnju sa Srbijom ocenilo je zadovoljavajućom. Službenici za vezu TRZ-a istražuju arhive ovog suda, identifikuju i analiziraju materijale i dokaze u cilju transfera neophodnih dokaza u Srbiju. Međutim, tužilac MKSJ-a je istovremeno izrazio i zabrinutost zbog nesaradnje Srbije sa MKSJ u pogledu neizručenja troje pripadnika Srpske radikalne stranke, koje MKSJ potražuje zbog ucene i drugih pritisaka na svedoke. Srbija je nastavila da krši sudske naredbe i da ne obaveštava MKSJ o svojim naporima da izvrši ove naloge za hapšenje, čije izvršenje se čeka od 19. januara 2015. godine.

Krivični zakonik je izmenjen u novembru 2016. godine kako bi bio usklađen sa Okvirnom odlukom Saveta Evropske unije od 28.11.2008. godine o borbi protiv određenih oblika rasizma i ksenofobije (2008/913/JHA), a po pitanju javnog odobravanja, poricanja ili trivijalizacije genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina. Zakon, međutim, nije usklađen i sa Odlukama Saveta iz 2002. i 2003. godine (2002/494/JHA i 2003/335/JHA), koje od država članica EU zahtevaju sprovođenje određenih mera usmerenih na efikasnu istragu i krivično gonjenje za genocid, zločin protiv čovečnosti i ratne zločine.

Share