Mi samo tražimo pravdu

Mi samo tražimo pravdu

Fatos Bitići, brat trojice ubijenih, nakon sastanaka u institucijama Srbije, kaže da je dobio obećanja, međutim ne može da veruje u to dok ne vidi da su odgovorni za ovaj slučaj uhapšeni. “Nije lako ni za Vladu Srbije da pohapsi ove ljude pošto su oni još uvek deo političkih stranaka i institucija”, kaže on

Fatos Bitići, brat trojice američkih državljana, Illija, Agrona i Mehmeta, koji su ubijeni u nastavnom centru MUP-a u Petrovom Selu kod Kladova u istočnoj Srbiji, u julu 1999. godine, kaže da nikada neće odustati da traži pravdu od srbijanskih vlasti.

“Ja sam u stalnom kontaktu sa američkim institucijama, i sa odeljenjem pravde i FBI-om”, kaže Bitići.

Trojica braće su radili kao picameni u Njujorku kada je počeo rat na Kosovu. Tokom bombardovanja SR Jugoslavije, oni su se prijavili i postali članovi brigade Atlantiku koja se priključila Oslobodilačkoj Vojsci Kosova.

Dok su oni iz Albanije putovali ka planini Paštrik iznad Đakovice, deo njihove porodice iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), bio je u to vreme na Kosovu, u rodnom gradu Prizrenu.

Dugogodišnje prijateljstvo sa komšijama romske nacionalnosti Fatosu, njihovoj majci i ostalima pomoglo je da prežive. Romska porodica je za njih obavljala kupovinu na pijaci jer oni nisu mogli da izađu napolje.
Nakon toga, porodica Bitići je morala da napusti svoju kuću i da krene prema Albaniji. Komšije nisu odustali da ih prate dok nisu bili sigurni da se njima ništa neće desiti.

“Oni su išli sa nama u koloni putem ka Vrbnici gde je albanska granica jer su se plašili da nam se nešto ne desi”, ispričao je Fatos Bitići, koji je prošle nedelje ponovo putovao iz Njujorka za Beograd da se sretne sa najvišim zvaničnicima Republike Srbije, koji su mu obećali da će se angažovati oko rasvetljavanja slučaja njegove braće.

Braća Bitići, rođeni u Ilinoisu u Chicagu, nakon završetka rata su stigli u Prizren.

Nedelju dana kasnije oni su odlučili da uzvrate pomoć njihovim komšijama i krenuli da ih voze do Prištine, odakle je trebalo da javnim prevozom krenu za Srbiju. “Oni se više nisu osećali bezbednim, a i nije bilo bezbedno za njih. Međutim, kad su moja braća stigla do Prištine, tamo nije bilo prevoza taj dan pa su odlučili da ih voze do Podujeva. Granica nije bila obeležena i oni su ušli u teritoroju koja je bila pod kontrolom Srbije”, kaže Fatos.

Međutim ovaj gest je njih koštao života.

Američki državljani su uhapšeni za ilegalni prelazak granice SR Jugoslavije i prebačeni su u Petrovo Selo, međutim nikada nisu bili oslobođeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici u mestu blizu nastavnog centra.

“Oni koji su ubili moju braću nisu ljudi. Moja braća su htela da pomognu, a pomoć je pomoć bez obzira na veru i nacionalnu pripadnost”, kaze Fatos Bitići, brat trojice ubijenih, koji je već par puta posetio Beograd pokušavajući da dobije odgovore.

O ovom slučaju je na sudu svedočilo preko sto svedoka, uglavnom pripadnika MUP-a Srbije, koji su svedočili kako se ne sećaju dobro tog slučaja.

Istraga je obuhvatila i tadašnjeg komandanta protivterorističke jedinice, Gorana Radosavljevića Gurija, protiv koga se još uvek vodi postupak.

Radosavljević, poznat kao Guri, vodio je nekoliko akcija tokom rata na Kosovu. Poznat je po tome što je učestvovao i vodio nekoliko akcija, uključujući napad na porodicu Adema Jašarija, komandanta Oslobodilačke vojske Kosova i takođe akciju u selu Račak, 15 januara 1999. godine, što su srpske vlasti karakterisale kao akciju protiv terorista. Međutim, ovaj događaj koji je bio ključan za akciju NATO bombardovanja nad SR Jugoslavijom, međunarodna misija OEBS-a je procenila kao “masakr nad civilima”.

General Goran Radosavljević Guri je bio angažovan za uspostavljanje opšte bezbednosti na jugu Srbije, u oblastima oko Bujanovca, Medveđe i Preševa, kada se deo lokalnih Albanaca digao na oružje. U ovom slučaju ocena njegovog angažovanja iz Brisela bila je pozitivna – odlikovan je medaljom NATO za doprinos u oblasti bezbednosti. Guri na albanskom znači kamen.

On je član glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS) i od 2005 nije više u policiji.

Tri puta je sud pokrenuo postupak o braći Bitići, ali za to su bili optuženi samo policajci Sreten Popović i Miloš Stojanović. Kako je tada tvrdio tužilac, Stojanović je 8. jula 1999. sproveo braću Bitići po naređenju policajca Popovića i zatvorio ih, a sutradan ih je predao pripadnicima MUP-a. Obojica su bili oslobođeni.

Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji je saopštilo da je predistražni postupak u toku, međutim došlo je do podataka o osobama koje su neposredno učestvovale u ubistvu braće Bitići. Kako je navodeno u izjavama za srpske medije, podaci ukazuju da su to bili ili su još pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ovaj predmet je vremenom postao prepreka u odnosima Republike Srbije i SAD, pošto su američke vlasti stalno tražili osvetljenje ovog slučaja.

Nakon što je State Departament par puta tražio od Srbije da se privedu odgovorni za ubistvo, 22. oktobra ovde godine, američki predstavnici doma Kongresa usvojili su rezoluciju kojom se traži od vlasti u Srbiji rasvetljavanje ubistva braće Bitići.

Rezoluciju su predoložili republikanski kogresmeni Michael Grimm i Eliot Angel, koja precizira da “napredak u rešavanju ovog slučaja, ili nepostojanje napretka, treba da ostane značajan faktor u utvrđivanju daljih odnosa između SAD i Srbije”.

“Nadamo se da će politički lideri Srbije preopoznati ne samo ozbiljnost koju mi dajemo ovom slučaju nego i to da je u interesu Srbije da dozvoli pravdi da prekine veze sa Miloševićevom prošlošću koja je držala zemlju dalje od Evrope kojoj inače pripada”, rekao je u svom govoru Timothy Bishop, demokratski predstavnik iz Njujorka.

Fatos Bitići, brat trojice ubijenih, nakon sastanaka u institucijama Srbije, kaže da je dobio obećanja, međutim ne može da veruje u to dok ne vidi da su odgovorni za ovaj slučaj uhapšeni.

“Nije lako ni za Vladu Srbije da pohapsi ove ljude pošto su oni još uvek deo političkih stranaka i institucija”, kaže on.

Fatos Bitići je ubeđen da je slučaj njegove braće politička stvar, a kako kaže, ovaj slučaj istražuju i pripadnici FBI. “Problem je što srpske vlasti neće da predaju ljude pošto se radi o značajnim ličnostima, mislim da pokušavaju da učine sve da ih ne predaju. Nije samo Guri u pitanju, mi tražimo ljude koji stoje iza Gurija, mi smo to našli i to tražimo”, objašnjava Bitići dok dodaje da mu “vlasti iz Srbije stalno spominju Kosovo, kao mi radimo to ali oni neće”.

On kaže da su njegova braća predala oružje odmah nakon Kumanovskog sporazuma, koji je i označio kraj rata na Kosovu. Međutim, oni su hteli samo da pomognu komšijama. Pošto su oni odrasli u drugačijem okruženju, kaže Fatos, to je bio humani gest, pokušali su da spasu ljude i na kraju su ubijeni. Toj romskoj porodici, kako tvrdi Bitići, prećeno je kada su svedočili i oni više nisu u kontaktu. Dok je glavni svedok iz te porodice u međuvremenu umro.

“Ljudi koji žive u Americi znaju da se tamo viđaš sa Srbima, Turcima, Amerikancima, sa svima i prirodno je da pomogneš ljudima. To je demokratija, a mi tražimo samo pravdu”, dodaje Bitići. 

Idro Seferi

Share