Crna Gora: Ratni zločini bez kazne
Dvadeset godina bez i jedne pravosnažne osuđujuće presude za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. To je bilans crnogorskog pravosuđa u dvije decenije dugoj istoriji suđenja za zlodjela za koja su inače pred sudovima do sada odgovarali samo izvršioci, ali ne i planeri i nalogodavci.
Zašto crnogorsko društvo toliko dugo čeka na prvu kaznu krivcima za nepočinstva učinjena na njenoj teritoriji tokom ratnih devedesetih?
Zašto na optuženičkoj klupi nema inspiratora i ko je ključni kočničar suočavanju sa prošlošću?
Javnosti dobro poznati slučajevi deportacije, Morinj i Kaluđerski laz još nijesu pravosnažno okončani, a na oslobađajuće odluke u pojedinim predmetima tužilaštvo se žalilo, tako da će suđenja biti ponovljena.
Nakon jučerašnje, po drugi put oslobađajuće presude optuženima za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, ponovo će Apelacioni sud odlučivati po žalbi koju je najavio tužilac ali i pravni zastupnici porodica deportovanih. Tako će i ovaj slučaj ući u novo prolongiranje.
Suđenje za slučaj Kaluđerski laz, gdje su u proljeće 1999. godine, tokom NATO bombarodovanja, tadašnji pripadnici Vojske Jugoslavije pucali na nenaoružane kosovske civile na granici sa Crnom Gorom i, prema optužnici, ubili njih šestoro, počelo je u martu 2009.godine, a prvostepena presuda još nije donesena.
Ni suđenje za zločin u logoru Morinj još nije pravosnažno okončano. Apelacioni sud je potvrdio oslobađajuću presudu Mladenu Govedarici iZlatku Tarleu, dok je preostalim ukinuta presuda i postupak vraćen na početak.
Jedan od preživjelih logoraša iz Morinja Metodije Prkačin o odgovornosti i nekažnjivosti krivaca za taj i druge ratne zločine pred crnogorskim sudovima
”Ja se loše osjećam među Crnogorcima jer sam od njih doživio ogromne neugodnosti, a niko za 20 godina nije sankcioniran. Šta onda misliti o njima? Vi se izvolite odlučiti koji Crnogorci su čisti, a oni koji su činili zlodjela da budu kažnjeni. Onda će biti kriv Petar, Janko i Marko a do tada su krivi Crna Gora i Crnogorci”, kaže.
Pravni zastupnik porodica ubijenih u Kaluđerskom lazu Velija Murić kaže da će crnogorsko društvo još čekati na prvu osuđujuću presudu za ratne zločine.Kako u prošlosti tako ni danas nema stvarne političke i institucionalne volje da se sudi pravim krivcima, kaže Murić i to ilustruje činjenicom da niti jedno suđenje koje traju nekoliko godina nijesu pokrenuli državni organi.
„Mi smo svjedoci da se u slučaju Kaluđerski laz, primjera radi postupak pokreće tek nakon pet godina, i to ne na inicijativu onih koji su po Ustavu i zakonu dužni da istraže i pokrenu taj postupak, nego na inicijativu NVO sektora. Isti slučaj je bio i na primjeru Bukovice. U slučaju deportacije tek nakon prijava pojedinaca koji su se osmjelili da ispričaju javno šta se i kako događalo, dolazi do pokretanja postupka”.
Institucije i država nijesu i ne žele da ispune još jedan važan uslov za prvu konačnu osuđujuću presudu za ratni zločin, smatraBoris Raonić iz Građanske alijanse.
“Presude neće ni biti dok se ne budu stekli uslovi, a uslovi će se steći onda kada, sa jedne strane budemo imali političku volju i kada će biti spremni da odgovaraju oni koji su nalogodavci i inspiratori tih ratnih zločina , a vidimo da oni i dan danas zauzimaju ključne funkcije kako u Crnoj Gori tako i u cijelom regionu. Sa druge strane, pravosnažne presude imaćemo i onda kada tužilaštvo bude radilo svoj posao. Jer ukoliko vidimo da tužilaštvo pripremilo optužnice od kojih je svaka pala, da se u određenim postupcima predmeti vraćaju na doradu po 7 puta, da se ignorišu informacije NVO sektora, odna možemo da zaključimo da je ključni problem tužilaštvo”.
Da je pored nepostojanja političke volje , pravosuđe glavni kočničar, smatra i advokat Velija Murić.
“Najveća nevolja je u tome što se postupci povjeravaju ili početnicima istražnim sudijama ili pak neprovjerenim pravnim stručnjacima koji treba da se nose sa tako krupnim slučajevima kakvi su procesi za ratne zločine”.
Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo kaže da u regionu su zbunjeni ponašanjem državnih organa Crne Gore koji sa jedne strane dodijele novčanu reparaciju porodicama žrtava a sa druge strane te iste porodice ponize u krivičnim postupcima.
„Tako da je to jedna teško objašnjiva situacija. Zašto u Crnoj Gori u kojoj postoji ta jedna spremnost da se o zločinima i prošlosti razgovara, postoji jaka podrška regionalnoj inicijativi REKOM, a onda vidimo da u krivičnim predmetima postoji jedno potpuno drugačije postupanje”.
Za sada jedina pravosnažna presuda, oslobađajuća izrečena je za zločin u Bukovici kada je sud uslijed nedostatka dokaza sedmoricu bivših pripadnika jugoslovenske vojske i crnogorskog MUP-a oslobodio optužbe za “nehumano postupanje” i protjerivanje Bošnjaka i Muslimana iz Bukovice kod Pljevalja 1992. i 1993 .
Osuđujuća presuda izrečena je Nebojši Ranisavljeviću koji je dobio 15 godina zatvora za učešće u otmici 19 putnika iz voza u stanici Štrpci od kojih su devet bili državljani Crne Gore, koje su naknadno likvidirali bosanski Srbi.
Iako je suđenje održano u Bijelom Polju taj zločin, međutim. nije se dogodio na teritoriji Crne Gore, već susjedne BiH.
