Pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, 17. aprila 2008. godine, počelo je suđenje za ratni zločin u selu Lovas 1991. godine u Hrvatskoj. Izvršna direktorka i advokat Fonda za humanitarno pravo (FHP) zastupaju porodice žrtava ovog zločina. FHP je omogućio porodicama žrtava iz Lovasa da prate ovo suđenje.
Suđenja za ratne zločine odvijaju se pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, koje je osnovano u julu 2003. godine. Pored toga, pred Okružnim sudom u Požarevcu sudi se dvojici pripadnika MUP-a Srbije za ratni zločin na Kosovu (slučaj Orahovac), Okružni sud u Nišu izrekao je prvostepenu presudu dvojici pripadnika MUP-a Srbije za ubistvo na Kosovu u vreme oružanih sukoba (slučaj Emini), a i u slučaju Pakšec, Okružni sud u Novom Sadu izrekao je prvostepenu presudu za krivična dela ubistvo i silovanje.
Presuda Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu optuženim pripadnicima Škorpiona za ubistvo šest bošnjačkih civila u Trnovu, u BiH, u julu 1995. godine, objavljena 10. aprila 2007. godine, nije zasnovana na zakonu i činjenicama utvrđenim tokom dokaznog postupka.
U Srbiji su u toku četiri suđenja za ratni zločin: dva za ratni zločin protiv Bošnjaka, jedno za ratni zločin protiv albanskih zarobljenika i jedno za ratni zločin protiv albanskih civila
Odluka Vrhovnog suda o ukidanju prvostepene presude u predmetu Ovčara je pravno i činjenično neutemeljena. Vrhovni sud nastavlja praksu da svaku prvostepenu presudu za ratne zločine ukine i vrati na ponovno suđenje.
Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, kojim je predsedavala sudija Olivera Anđelković, oglasilo je 18. septembra 2006. godine, Antona Lekaja, bivšeg pripadnika OVK-a, krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Presuda je bila glavna vest u svim medijima u Srbiji, za razliku od samog suđenja koje se odvijalo u tišini, bez novinara i stručne javnosti.
Vrhovni sud Srbije je 18. maja 2006. potvrdio presudu Okružnog suda u Beogradu, kojom se četvorica pripadnika oružane formacije Osvetnici koja je bila u sastavu Vojske Republike Srpske, osuđuju na višegodišnje kazne zatvora zbog otmice i ubistva 16 Bošnjaka iz sela Sjeverin u mestu Mioče u Bosni Hercegovini u oktobru 1992. godine. Za ovaj zločin osuđeni su Milan Lukić, Dragutin Dragičević, Oliver Krsmanović i Đorđe Šević.
Priznanje optuženog Ivana Atanasijevića na suđenju 16-orici za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u Ovčari [Hrvatska] 20. novembra 1991. godine, pred Većem za ratne zločine u Beogradu je prvo priznanje krivice pred domaćim sudovima. Iako je optuženi priznao krivicu na samom kraju suđenja, to jeste novina koja doprinosi potpunijem utvrđivanju istine.
Suđenje 17-orici pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) Vukovar i dobrovoljačke jedinice „Leva Supoderica“ za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu prati Regionalni tim posmatrača, koji su formirali Fond za humanitarno pravo (Srbija), Istraživačko-dokumentacioni centar, Sarajevo (BiH) i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek (Hrvatska).
U Okružnom sudu u Beogradu 20. januara 2003. godine je počelo suđenje Milanu Lukiću, Oliveru Krsmanoviću, obojici u odsustvu i Dragutinu Dragičeviću i Đorđu Ševiću koji su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva (član 142 KZ SRJ). Ovo suđenje, poznato kao “slučaj Sjeverin”, po selu odakle su žrtve, viđeno je u javnosti kao test za srpsko pravosuđe i njegovu spremnost da sudi po zakonu i izrekne presudu kojom će pravda biti zadovoljena…