Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

Arhiva FHP-a o otmicama meštana Sjeverina

ArhivaFHP-sjeverinČinjenice

Dana 22. oktobra 1992. godine, u mestu Mioče (BiH), pripadnici jedinice „Osvetnici” zaustavili su autobus užičkog preduzeća „Raketa”, koji je saobraćao na redovnoj liniji od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija). „Osvetnici”, koji su delovali u okviru Vojske Republike Srpske, legitimisali su sve putnike i zatim iz autobusa izveli 16 civila bošnjačke nacionalnosti. Oteti civili su vojnim kamionom odvezeni u motel „Vilina vlas” u Višegradu. Pripadnici „Osvetnika“ su ih tamo fizički zlostavljali, a potom ubili na obali Drine.

Ubijeni su: Melvida Koldžić, Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović i Ramahudin Ćatović.

Veče pred otmicu civila iz autobusa, 21. oktobra 1992. godine, nekoliko nepoznatih lica kidnapovalo je Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Nekoliko meseci kasnije, 6. aprila 1993. godine, četiri naoružane osobe u maskirnim uniformama i sa maskama na licu napale su i odvele još jednog meštanina Sjeverina, Hasana Mujovića.

Do sada su pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci Medredina Hodžića, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica.

Odmah po saznanju o otmici Fond za humanitarno pravo pokrenuo je nezavisnu istragu. Od početka 1993. do sredine 1996. godine objavljena su tri izveštaja „Pod lupom” u kojima se iznose informacije o otmici.

Pod lupom br. 2, februar 1993.  PRIBOJ – diskriminacija, otmica i zastrašivanje Muslimana u Srbiji

Kolektivnu seobu meštana Sjeverina pokreće otmica 18 ljudi muslimanske nacionalnosti. Prema podacima koje su objavila sredstva javnog informisanja i na osnovu izjave jednog svedoka sa kojim su razgovarali predstavnici Fonda, ljudi iz Sjeverina su tog 22. oktobra prošle godine redovnim autobusom krenuli na posao, a jedno dete u školu. Na putu prema Priboju, u selu Mioče na teritoriji Bosne, naoružana grupa uniformisanih lica pod nazivom “Garavi sokak” zaustavlja autobus užičke “Rakete”. Izvesni Momir, Milan Lukić i Dragutin Dragićević vrše proveru ličnih dokumenata putnika, onda navodno izdvajaju Muslimane i ubacuju ih u kamion koji je bio skriven pored kafane “Amfore”. Dvanaestogodišnji dečak muslimanske nacionalnosti ostaje u autobusu, jer su otmičari poverovali da je reč o mlađem sinu Srbina pored kojeg je stajao.

Sledećeg dana republička milicija uhapsila je Lukića i Dragićevića koji su se sa oružjem zatekli u Sjeverinu. Istog dana, na sednici Skupštine Srbije ministar republičke policije potvrdjuje informaciju da su “privedena dva naoružana lica zbog osnovane sumnje da imaju veze s ovom otmicom”.

Tih dana predsednik SR Jugoslavije je imenovao specijalnu komisiju za utvrđivanje činjeničkog stanja. Komisija ni do danas nije objavila izveštaj o svom radu, a ni demantovala vest iz vojnih izvora da su oteti ljudi istog dana likvidirani u blizini Višegrada.

Osumnjičeni za otmicu pušteni su iz zatvora nakon devet dana s obrazloženjem da ne postoje razlozi za njihovo zadržavanje, jer je reč o pripadnicima vojske Republike Srpske koji su se zatekli sa oružjem u Sjeverinu zato što su zaduženi za naoružanje u drugoj državi.

Iako se na kontrolnim punktovima prema Bosni nalazi republička milicija, a po selima rezervisti Vojske Jugoslavije, od te otmice u autobusima koji saobraćaju na relaciji Sjeverin-Priboj nema Muslimana, a oni koji krenu u selo pešače isključivo šumskim stazama koje su udaljene od granice.

Najnoviji slučaj otmice građanina Priboja ukazuje na činjenicu da ni kontrolni punktovi nisu jednako bezbedni za sve stanovnike opštine. Na jednom takvom mestu 18. februara je nestao Senad Kadić, radnik “Poliestera”. Ubrzo se saznalo da je odveden u stanicu milicije Rudo koja se nalazi na teritoriji druge države. Otpočeo je pregovarački proces između opštinskih vlasti Priboja i ratne uprave Ruda. Nakon tri dana Senad Kadić je vraćen na teritoriju države Srbije. Mnogi veruju da je ostao živ zahvaljujući “slučaju Kukurović” i proceni srpskih vlasti iz Bosne da se preteralo u dnevnim aktivnostima.

***

POD LUPOM br. 4, maj 1993.MUSLIMANI U SRBIJI I CRNOJ GORI – Otmica putnika iz voza br 671

Ko je Milan Lukić, komandant paravojne grupe koja je navodno izvršila otmicu putnika iz voza 671?

Milan Lukić je hapšen i u vezi sa otmicom sjeverinskih Muslimana. Tom prilikom ministar policije Srbije najpre potvrđuje da je Lukić uhapšen “u vezi sa otmicom meštana Sjeverina”, a destak dana kasnije ministarstvo policije daje obrazloženje da nema pravnih razloga za njegovo zadržavanje u zatvoru jer je dokazano “da se našao sa oružjem na teritoriji Srbije zato što je zadužen za naoružanje u vojsci druge države”.

Prema podacima kojima raspolažu međunarodne organizacije za ljudska prava i na osnovu izjava nekih svedoka, ima indicija da je Lukićeva grupa počinila veći broj zločina prema civilnom stanovništvu u Višegradu. Navodi se da su Lukić, Jovan Planojević i izvesni Momir ubili 22 civila muslimanske nacionalnosti 18. juna 1992, na mostu u Višegradu. Civile su prethodno mučili na najsuroviji način: muškarce su vezivali za automobile koje su onda vozili ulicama, a nekoliko dece bacili su preko mosta pucajući u tela koja su padala. Prema istim izvorima Lukić je, navodno, učestvovao u spaljivanju 60 civila u Pionirskoj ulici kojima je prethodno obećan bezbedan prolaz do sela Olova.

 

DRUGA OTMICA IZ SJEVERINA

Šestog aprila ove godine Hasan Mujović i Mustafa Polimac došli su iz Priboja u Sjeverin da obiđu svoje kuće iz kojih su se iselili nakon otmice 17 suseda. Mustafa se nalazio ispred njegove kuće kada su naišla četvorica naoružanih ljudi u maskirnim uniformama i sa maskama na licu. Bez razloga su ga napali. Na njegovo zapomoganje istrčao je sused Hasan. Napadači su se okrenuli pridošlici. U tom trenutku Mustafa je neometano pobegao u kuću i kroz prozor izišao na put prema šumi. Skrivao se neko vreme, a onda je izišao na kontrolni punkt, sačekao smenu milicionera i policijskima autom je stigao u Priboj. Hasanu Mujoviću gubi se svaki trag. Porodica je rasturena. Žena je na psihijatrijskom lečenju, a sedmoro dece kod rođaka i prijatelja u Priboju.

U vezi s ovim slučajem Fond za humanitarno pravo obraćao se policijskoj stanici u Rudom, koji je pod kontrolom bosanskih Srba, i dobio informaciju da imaju obaveštenje o tom slučaju, ali da nisu nadležni za sigurnost građana na teritoriji druge države.

***

Pod lupom br. 22, maj 1996.NESTANCI – Otmice Muslimana iz Srbije i Crne Gore u vreme oružanih sukoba u BH

 Nestanak sjeverinskih Muslimana

2.1. Zvanična istraga

Dan nakon otmice ovih ljudi, 24. oktobra 1992, tadašnji predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić i premijer Milan Panić upućuju u Sjeverin komisiju koju čine savezni ministar za ljudska prava Momčilo Grubač, pomoćnik saveznog ministra za ljudska prava Mahmut Memić, savetnik predsednika SR Jugoslavije Vladimir Matović i admiral Milosav Simić. Prema navodima samih članova komisije u Sjeverinu su zatekli ljude u velikom strahu i spremne da se kolektivno isele. Ljude odvraćaju od napuštanja njihovih kuća obećanjem da će država obezbediti granicu prema Bosni i zabraniti prelaske paravojnim srpskim grupama iz BH. Prema navodima članova ove komisije u izveštaju predsednicima Ćosiću i Paniću predloženo je da se u ovo područje upute specijalne jedinice MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Ovim je komisija izvršila svoj zadatak.

Dvadeset i petog oktobra, ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Zoran Sokolović obaveštava javnost da je policija uhapsila u Sjeverinu dva naoružana lica zbog osnovane sumnje da imaju veze s otmicom Muslimana iz Sjeverina. Odmah zatim tadašnji predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić obavestio je javnost da je imenovao specijalnu komisiju za utvrđivanje činjenica u vezi sa otmicom. Za predsednika komisije imenovao je ličnog savetnika Vladimira Matovića. Prvog novembra usledila je vest iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije da su uhapšeni u Sjeverinu oslobođeni jer nema razloga za njihovo dalje zadržavanje u pritvoru. Komisija tadašnjeg predsednika Jugoslavije nikada javno nije izvestila o svome radu i nalazima do kojih je došla.

2.2. Nezavisna istraga

Svojom istragom Fond je utvrdio da je 22. oktobra kidnapovano šesnaest Muslimana iz Sjeverina, a da je dan pre toga iz sela nestao Sabahudin Ćatović. U mestu Mioče, iz autobusa su nasilno izvedeni: Medo Hodžić, njegova sestra Mevlida Koldžić, Medredin Hodžić, Idriz Gibović, Alija Mandal, Ramahudin Ćatović, Mustafa Bajramović, Sead Pecikoza, Mehmed Šebo, Hajrudin Sajtarević, Ramiz Begović, Muzafer Hadžić, Esad Džihić, Derviš Softić, Mithad Softić i Mujo Alihodžić.

Svedok Admir Džihić, jedini Muslman koji ostaje u autobusu zabunom otmičara (poverovali su da je sin Srbina pored kojeg je stajao), među otmičarima prepoznaje ljude koje viđa u Priboju. U razgovoru s predstavnicima Fonda u novembru 1992, pre odlaska u izbeglički kamp u Turskoj, dečak je ispričao da je među otmičarima prepoznao srpske vojnike Momira,

Milana Lukića i Dragićevića, koje je pre toga viđao u Priboju. Tragom informacije da je kamion kojim su transportovani kidnapovani ljudi šlepovan vozilom pribojske registracije Fond je otkrio da vozilo pripada Miloju Udovičiću, vlasniku kafane “Zlatibor” u Priboju. U razgovoru s predstavnicima Fonda on je ispričao da su ga u selu Mioče kod kafane “Amfora”

zaustavili neki vojnici s nagaravljenim licima i naredili da vuče kamion u kvaru. Prema njegovim navodima nakon nekoliko kilometara, na uzvišici na kojoj se nalazi selo Bijelo Brdo, motor kamiona je proradio i vojnici su ga odvezli prema Višegradu, a on sam je produžio prema Užicu (u Srbiji). Video je da se u kamionu pokrivenom ceradom nalaze neki ljudi ali nije video njihova lica. Takođe je tvrdio da među otmičarima nije video poznato lice.

Neposredno nakon ove otmice u Priboju se pričalo da su Srbi, putnici iz autobusa, prepoznali otmičare ali da iz straha ne govore o tome. Kao svedoci koji mogu identifikovati otmičare pominjali su se Ilija Kitić, vozač iz Sjeverina, vozač autobusa izvesni “Stojkan”, Beli Vilotić, koga su otmičari, navodno, izveli iz autobusa i vratili kada je ličnom kartom dokazao da je Srbin, Mira Javorac…

***

  1. Nalazi i preporuke

Uprkos navodima da je otmicu sjeverinskih Muslimana izvršila određena jedinica vojske bosanskih Srba koja je, mesecima pre i posle ovih događaja, neometano prelazila i boravila na teritoriji Srbije, nadležni organi SR Jugoslavije i Srbije nisu pokrenuli postupak za identifikaciju i privođenje pravdi odgovornih za ovo delo. U kratkom vremenskom razmaku, primenom iste matrice, dogodile su se još dve grupne otmice Muslimana. Zvanična istraga povodom otmice putnika iz voza, u kojoj nije utvrđena ni lista žrtava, pojačala je sumnju javnosti i rodbine da su državni organi SR Jugoslavije, Srbije i Crne Gore do detalja upoznati sa ovim događajem i da prikrivaju istinu. Blokada rada Parlamentarne komisije Crne Gore i odbijanje vlade da verifikuje istražne funkcije ove komisije dodatno su potvrdili da je rasvetljavanje slučajeva nestanka Muslimana stvar političke volje i da nje nema u Srbiji i Crnoj Gori.

Imajući u vidu činjenicu da je sudbina nestalih Muslimana iz Srbije i Crne Gore još uvek nerazjašnjena, Fond za humanitarno pravo poziva vladu SR Jugoslavije da stvori političke uslove za primenu međunarodnih mera za nestale na teritoriji bivše Jugoslavije. Fond očekuje da vlada SR Jugoslavije pozove u zvaničnu posetu člana Radne grupe za prinudno nestale, eksperta Manfreda Novaka, i obezbedi uslove za njegovu komunikaciju sa rodbinom i drugim relevantnim izvorima informacija o nestalim.

Fond smatra da uporedo sa rešavanjem humanitarnog aspekta pitanja nestalih vlada SR Jugoslavije, zbog neefikasnog rada nadležnih organa, treba da pokrene postupak za formiranje posebne istražne komisije koja će utvrditi činjenice u vezi sa nestankom Muslimana iz Sjeverina i Bukovice, kao i putnika iz voza, i na osnovu toga zatražiti pokretanje sudskog postupka protiv odgovornih lica.

***

SUĐENJE

Sudski proces protiv četvorica pripadnika oružane formacije „Osvetnici” počeo je 20. januara 2003. godine pred Okružnim sudom u Beogradu. Fond za humanitarno pravo zastupao je porodice žrtava i izveštavao javnost o toku suđenja. Nakon što je prvostepena osuđujuća presuda poništena odlukom Vrhovnog suda, optuženi Milan Lukić, Dragutin Dragičević, Oliver Krsmanović i Đorđe Šević osuđeni su u ponovljenom postupku. Vrhovni sud Srbije je 18. maja 2006. godine potvrdio presudu čime je konačno utvrđena odgovornost za ovaj zločin.

Predmet: Sjeverin (Milan Lukić i dr.) – optužnica i presude

FHP-SJ-008 FOND – Sudski spisi, sa suđenja pripadnicima paravojne jedinice Osvetnici za otmicu i ubistvo Muslimana iz Sjeverina u Srbiji

Share