Srbija: Vojni invalidi se nadaju pomoći

Srbija: Vojni invalidi se nadaju pomoći

BalkanInsight_logoSrpski ratni vojni invalidi se nadaju da bi im novi nacrt zakona mogao dati bolje državne beneficije, ali sa druge strane, taj zakon ignoriše određene kategorije civila koji su zadobili ozbiljne povrede tokom ratova devedesetih.

Dejan Ivanović je, kao učesnik rata na Kosovu ranjen u proleće 1999. godine, kada je stao na protivpešadijsku minu na Košarama i tom prilikom izgubio jednu nogu.

Ovaj vojni invalid se poslednjih 20 godina bori sa birokratijom da bi dobio beneficije koje mu zakonski pripadaju.

Srpsko zakonodavstvo nudi niz prava ljudima poput Ivanovića: vojni invalidi imaju, između ostalog, pravo na ortopedska pomagala, mesečnu nadoknadu i motorno vozilo.

Ali u praksi „postoje prava koja se mogu ostvariti, i ona koja se ne mogu“, kaže Ivanović za BIRN.

„Imam pravo na promenu proteze. Prema proceduri prvo idem u boračku upravu da kažem šta mi treba, i oni me šalju pred komisiju koja treba da utvrdi da li je promena neophodna. Onda se donosi odluka o tome kakva prava imam, pa to šalju Ministarstvu (za rad, zapošljavanje, boračka I socijalna pitanja). Potom dobijam odluku nakon koje mogu da odem na kliniku da naručim protezu”, objašnjava Ivanović.

On dodaje da ceo postupak traje dva meseca.

Ivanović je član nevladine organizacije „Graditelji mira“ iz Kruševca, koja je, između ostalih, učestvovala u nedavnoj javnoj raspravi o novom nacrtu zakona kojim će se regulisati prava boraca, vojnih i civilnih invalida rata i njihovih porodica.

Javna rasprava je završena početkom juna, a ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Zoran Đorđević, izjavio je da se očekuje da se nacrt zakona nađe pred Skupštinom na jesen.

Ovim zakonom se priznaje status onima koji su se borili u Hrvatskoj, BiH (do 1992. godine) i na Kosovu, ali on ne obuhvata neke grupe civilnih žrtava rata – invalide koje imaju manje od 50% invaliditeta, osobe koje su bile zatvorene ili mučene na teritoriji Srbije, ili one koje su zadobile povrede van nje.

Isti rat, različite beneficije

Nacrt je pripreman nekoliko godina, a za to vreme, vojni invalidi su organizovali niz protesta u Beogradu, kojima su zahtevali da se odmah donese zakon kojim bi se poboljšala njihova prava.

Vuk Stanić, sekretar Udruženja ratnih vojnih i mirnodopskih invalida Srbije, rekao je, međutim, da ratni  invalidi već imaju dobre beneficije.

„Sve ove godine naše udruženje se bori da zadrži prava koja već ima“, rekao je Stanić.

Ipak, on naglašava da su podzakonski akti ograničili neke od beneficija koje su imali.

„U praksi, neke stvari dobijete, neke ne. Veliki je problem što se zakon, koji je teoretski dobar u praksi ponekad uništava pravilnicima”, istakao je on.

On navodi primer jednog veterana koji je proglašen invalidom nakon što je ranjen metkom u glavu. Njemu je odbijen zahtev za automobil jer ima obe ruke i noge. Takođe ističe da se borcima sa invaliditetom s vremena na vreme traži dokaz da imaju zdravstvenih problema.

Novi nacrt zakona garantuje i neke beneficije za civile koji su postali invalidi tokom rata. Međutim, dok je za borce prag invaliditeta 20%, za civile on iznosi 50%.

Predsednik Saveza civilnih invalida rata Slavko Đorđević kaže da to nije logično.

„Ista komisija ocenjuje vojne i civilne invalide rata, ali oni nemaju ista prava. To nema nikakvog smisla”, rekao je Đorđević za BIRN.

U komentarima koje je Savez civilnih invalida rata uputio Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja ističe se da civilne žrtve zaslužuju ista prava kao i vojni veterani.

Iz Saveza ističu kako civili koji su postali invalidi tokom sukoba, posebno oni koji su zadobili dugotrajne povrede u detinjstvu, ne mogu da žive normalan život niti da se zaposle kako bi osigurali svoje osnovne potrebe.

„Osnovna ideja svake vrste zaštite treba upravo da polazi od toga da se civilnim invlidima rata obezbede barem jednake mogućnosti kao i ratnim vojnim invalidima, polazeći upravo od činjenice da su ratni vojni invalidi to postali kao odrasle i oformljene ličnosti, svesno uzimajući aktivnu ulogu u ratnim dejstvima, dok su civilnim invalidima momentom nastupanja invalidnosti uskraćene mogućnosti za svesnu odluku o bilo kom obliku uzimanja učešća u normalnom životnom ciklusu“, objašnjavaju iz Saveza.

Prema novom nacrtu, ratni vojni invalidi imaju pravo na lečenje u banji, a neki imaju i pravo na novčana sredstva za kupovinu automobila. Civili koji su postali invalidi tokom rata nemaju ova prava.

Nacrt takođe predlaže da se osobe suočene sa određenim stanjima poput post-traumatskog stresnog poremećaja mogu klasifikovati kao vojni invalidi samo ako su se već lečili ili uradili nalaze u bolnici.

Ograničena prava civilnih žrtava

Prethodni zakon priznavao je veterane koji su se borili u oba svetska rata, kao i neke učesnike vojnih akcija 1990-ih godina (pripadnike oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili njenog naslednika od 1992. nadalje, Savezne Republike Jugoslavije, koja je postojala do 2003. godine).

Predloženi novi zakon proširuje prava i na ljude koji su bili pripadnici snaga jugoslovenske vojske u Hrvatskoj (do povlačenja 27. aprila 1992.) i u Bosni i Hercegovini (do povlačenja 19. maja 1992.).

Takođe se proširuju prava pripadnicima jugoslovenske vojske koji su „vojne dužnosti ili druge dužnosti u vezi sa učestvovanjem u oružanoj akciji preduzetoj za vreme mira posle 27. aprila 1992. godine radi odbrane suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne celokupnosti Savezne Republike Jugoslavije, Državne zajednice Srbija i Crna Gora, odnosno Republike Srbije”, kao i osobe koje su učestvovale u ratu na Kosovu tokom vojne intervencije NATO-a.

Međutim, Duško Čelić, predsednik Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije, tvrdi da je jedini pozitivan pomak u nacrtu zakona da će nestale osobe biti klasifikovane kao civilne žrtve rata, čime se proširuje pravo na beneficije za njihove porodice.

„Ali ova konceptualna definicija je izuzetno uslovna i uska, tako da veliki broj nestalih na Kosovu i Metohiji, na primer, nestali posle 10. juna 1999. godine, tj. nakon prestanka agresije NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju, neće biti obuhvaćeni predloženom zakonskom formulacijom“, objasnio je on.

Da bi bila priznata kao civilna žrtva rata ili civilni ratni invalid, osoba mora biti ranjena, ubijena ili nestala „kao rezultat zlostavljanja ili lišavanja slobode od strane neprijatelja za vreme rata u toku izvođenja ratnih operacija … na teritoriji Republike Srbije”, navodi se u nacrtu.

Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo kaže da to znači da neke grupe ljudi ponovo neće biti proglašene civilnim žrtvama.

„Članovi porodica žrtava iz Sjeverina (kada su Bošnjaci uzeti iz autobusa i ubijeni) ili oni koji su ubijeni nakon otmice iz voza u Štrpcima, neće moći da dobiju status člana porodice civilne žrtve rata, jer se ubistva nisu desila na teritoriji Srbije, niti ih je počinila ‘neprijateljska vojska’, jer Srbija ne smatra Vojsku Republike Srpske neprijateljskom vojskom”, rekla je Žanić.

„Takođe, članovi porodica ubijenih tokom operacije Oluja (u Hrvatskoj) neće moći da dobiju taj status jer se i ovo nasilje nije dogodilo na teritoriji Srbije“, dodala je ona.

„Kada detaljno analizirate predloženo zakonsko rešenje, postaje jasno je da će samo civilni invalidi i članovi porodica žrtava NATO bombardovanja (Jugoslavije od 24. marta do 10. juna 1999. godine) moći da dobiju status civilne žrtve sa invaliditetom ili člana porodice ratnog civilnog invalida“, zaključila je ona.

S druge strane, Aleksandar Sokolović, Ivanovićev kolega iz udruženja „Graditelji mira“, koji je takođe ranjen na Kosovu 1999. godine, skeptičan je da će predlog zakona dati nove beneficije ratnim vojnim invalidima.

„Što se tiče ovog zakona, nemam previše nade da će on doneti nešto novo i bolje“, rekao je Sokolović, i dodao: „Uvek postoji nada, ali ja sve više sumnjam u to“.

Preuzeto sa portala Balkan Insight

Share