Ministarstvo odbrane skriva podatke o aktivnim pripadnicima Vojske Srbije optuženim za ratni zločin

Ministarstvo odbrane skriva podatke o aktivnim pripadnicima Vojske Srbije optuženim za ratni zločin

Ministarstvo odbraneDana 18. jula 2016. godine, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti (Poverenik) uputio je zahtev Vladi Republike Srbije da obezbedi izvršenje njegovog rešenja iz maja 2014. godine, kojim je naložio Ministarstvu odbrane (MO) da Fondu za humanitarno pravo (FHP) dostavi informacije da li su dva oficira Vojske Srbije (VS) – Pavle Gavrilović i Rajko Kozlina – i dalje u aktivnoj službi nakon podizanja optužnice protiv njih za ratni zločin. FHP smatra da Vlada treba prioritetno da postupi po ovom zahtevu Poverenika, da naloži MO-u da tražene informacije dostavi i time jasno stavi do znanja da državni organi ne smeju kršiti pravo javnosti da zna činjenice o zločinima iz prošlosti i ulozi države u njima, a naročito kada su u njih umešane osobe koje su i dalje u državnoj službi.

Oko 10% svih lica optuženih za ratne zločine u Srbiji je u trenutku optuženja bilo aktivno u državnoj službi.

Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo je u novembru 2013. godine optužnicu protiv aktivnih oficira i podoficira Vojske Srbije Pavla Gavrilovića i Rajka Kozline za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Optužnicom im je stavljeno na teret da su, kao nekadašnji pripadnici 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije (549. mtbr VJ), zajedno sa drugim pripadnicima Pozadinskog bataljona, 25. marta 1999. godine ubili najmanje 27 civila, stanovnika sela Trnje kod Suve Reke na Kosovu – starije muškarce, žene i decu, među kojima i dečaka starog četiri godine. Prvostepeni postupak pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je u toku.

Odmah nakon podizanja optužnice, FHP je poslao zahtev MO-u da dostavi informacije da li su dva oficira u aktivnoj službi u VS i nakon podizanja optužnice TRZ. MO je odbilo zahtev FHP-a, navodeći da su traženi podaci zaštićeni kao lični podaci i podaci „značajni za odbranu zemlje”, te da bi se njihovim odavanjem „nanela šteta operativnoj i funkcionalnoj sposobnosti Vojske za vršenje zakonom i Ustavom Republike Srbije određenih zadataka i misija, odnosno njihovim odavanjem bi se nanela šteta interesima odbrane Republike Srbije koji pretežu nad interesima za slobodan pristup informacijama od javnog značaja”.

Rešavajući po žalbi FHP-a, Poverenik je 2014. godine odbio argumente Ministarstva i naložio mu da tražene podatke dostavi. Poverenik je u obrazloženju ukazao da MO nije dokazalo „kakva bi se predvidljiva šteta mogla naneti operativnoj i funkcionalnoj osposobljenosti Vojske“, kao i da se zahtev FHP-a odnosi na informacije o profesionalnim vojnim licima u vršenju službene dužnosti, a ne na informacije o njihovom privatnom životu, te da one nisu zaštićene.

Zbog odbijanja MO-a da postupi po rešenju, Poverenik je doneo još tri zaključka u periodu od septembra 2015. do juna 2016. godine, kojima je izrekao novčane kazne u ukupnom iznosu od 200.000 dinara. Pošto MO nije izvršilo rešenje ni nakon serije kazni, Poverenik se nedavno obratio Vladi Republike Srbije kako bi ona prinudila MO da postupi u skladu sa rešenjem Poverenika.

FHP je nakon podizanja optužnice uputio apel načelniku Generalštaba VS Ljubiši Dikoviću da, u skladu sa Zakonom o Vojsci Srbije (član 77), udalji optužene Gavrilovića i Kozlinu iz vojne službe. FHP do danas nije dobio nikakav odgovor.

Ovakvo postupanje MO nije izolovan slučaj. Naime, MO unazad nekoliko godina nezakonito opstruira pristup informacijama i dokumentima od javnog značaja relevantnim za rekonstrukciju događaja iz prošlosti, uključujući i činjenice o počinjenim zločinima i prisilno nestalim osobama. FHP je u izveštaju iz 2016. godine („Pristup dokumentima o zločinima protiv međunarodnog prava u posedu institucija Srbije: DRŽAVNA TAJNA JAČA OD PRAVA NA ISTINU“) predstavio višegodišnju i sistematsku praksu državnih organa u skrivanju arhiva koje se odnose na zločine počinjene u ratovima iz 1990-ih godina.

FHP podseća da je Republičko javno tužilaštvo (RJT) nedavno pokušalo da dâ legitimitet nezakonitom postupanju MO time što je, postupajući na inicijativu MO, u aprilu i maju 2016. godine Upravnom sudu podnelo dve tužbe protiv rešenja kojima Poverenik nalaže da se dostave podaci o profesionalnom angažovanju pripadnika vojske tokom sukoba na Kosovu. Suprotno odredbama zakona o slobodnom pristupu informacijama i tajnosti podataka, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, ali i Upravnog suda, RJT u svojim tužbama tvrdi da javnost nikada nema pravo na pristup informaciji u posedu državnog organa ako je ona označena tajnom.

Koraci koje će buduća Vlada preduzeti u vezi sa zahtevom Poverenika će biti važan pokazatelj odnosa države prema pravu javnosti na pristup informacijama od javnog značaja i autoritetu nezavisnih institucija, ali i privrženosti principima vladavine prava. Takođe, postupak Vlade će predstavljati meru kojom će se ceniti njen odnos prema međunarodnim obavezama, posebno onim preuzetim u okviru pregovora sa Evropskom unijom (EU).

Smernice EU o pravu na slobodu izražavanja iz 2014. godine naglašavaju da je pravo na slobodu izražavanja ključna komponenta demokratskog upravljanja i da obelodanjivanje informacija u posedu državnih subjekata može, u nekim okolnostima, pomoći otkrivanju kršenja ljudskih prava – „Obezbeđivanje pristupa informacijama može poslužiti ostvarivanju pravde i reparacija, naročito nakon perioda teških kršenja ljudskih prava.“ U Smernicama se ističe da je sloboda izražavanja prioritet za zemlje kandidate; da će Evropska komisija pratiti stanje u ovoj oblasti; da ovo pitanje treba otvoriti u ranoj fazi pregovora za Poglavlje 23 o vladavini prava i ljudskim pravima i da će EU osuditi svako ograničenje prava na slobodu izražavanja. Akcionim planom za Poglavlje 23, Srbija se obavezala da će „poboljšati pravila slobodnog pristupa informacijama od javnog značaja i njihovo sprovođenje u praksi.”

Komitet UN za prisilne nestanke i Komitet protiv torture su u zaključcima izveštaja za Srbiju iz 2015. godine istakli neophodnost usvajanja propisa kojima će se osigurati suspenzija svakog pripadnika bezbednosnih snaga ili civilnih institucija koji je osumnjičen za krivična dela koja nadziru ova dva komiteta.

Share