Danas posjeta logorima za Bošnjake u Srbiji

Predstavnici Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Saveza logoraša BiH, zajedno s Fondom za humanitarno pravo i Ženama u crnom posjetit će danas logore Šljivovica i Mitrovo polje u Srbiji.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije (MUP) su u ovom logoru od augusta 1995. do aprila 1996. godine držali više stotina bošnjačkih muškaraca iz Žepe i okoline, koji su nakon pada Žepe prešli Drinu i utočište potražili u Srbiji.

Koordinator projekta reparacije u Fondu za humanitarno pravo iz Beograda Petar Žmak potvrdio je Feni da je ovaj fond organizator ove posjete.

“Želimo da Srbija napokon prizna žrtve 90-tih godina za koje je odgovorna. Želimo da se utvrdi odgovornost svih institucija te pojedinaca koji su činili zločine u tim logorima. Želimo da se priznaju ljudi koji su pretrpjeli bilo kakvu nepravdu”, objasnio je Žmak.

Preživjeli logoraš Senad Jusufbegović izjavio je za Fenu da je ovo prva posjeta logoru Šljivovica i Mitrovo polje.

“Cilj posjete je da se prisjetimo i da obilježimo stradanje ljudi. Ljudi su tamo bili izloženi velikoj torturi te da se prisjetimo šest osoba koji su u logoru izgubili svoje živote ili umrli od posljedica torture u logorima. Neki su ubijeni, neki su umrli od gladi, neki od batina”, prisjetio se Jusufbegović.

Nakon osvajanja Srebrenice 14. jula 1995. godine, snage vojske RS-a su napale Žepu, drugu zaštićenu zonu UN u istočnoj BiH. 

Nakon pada Žepe, 30. jula 1995. godine, više od 800 bošnjačkih muškaraca, civila i vojnika, u strahu za svoje živote, pobjeglo je preko Drine u Srbiju. Po dolasku na srbijansku obalu, hapsili su ih graničari Vojske Jugoslavije (VJ) i u grupama sprovodili do školskog igrališta u selu Jagoštica (opština Bajina Bašta) gdje su popisivani.

Tokom procedure popisa, vojnici, policajci i civili su tukli zarobljene. Iz Jagoštice, zarobljeni Bošnjaci su u vojnim kamionima prevoženi u Šljivovicu (opština Čajetina) i Mitrovo Polje (opština Aleksandrovac).

U kamione u kojima nije bilo mjesta za više od petnaestak ljudi, vojnici i policajci su uvodili po pedeset muškaraca. Uslijed vrućine i nedostatka zraka ljudi su padali u nesvijest, a Edhem Torlak, mladić iz Žepe se ugušio. Njegovo tijelo je iznijeto iz kamiona tek po dolasku u Šljivovicu.

Logore Šljivovica i Mitrovo Polje osiguravali su pripadnici MUP-a. Po dolasku u logore, zarobljenici su morali da prođu kroz “špalir”.

Sobe u kojima su bili smješteni bile su pretrpane ljudima. Tokom noći, policajci bi prozivali logoraše ili bi ulazili po njih u sobe, izvodili ih i tukli pendrecima, letvama i električnim kablovima.

Neki policajci su logorašima gasili cigarete po tijelu i tjerali ih da piju vodu u koju su prethodno sipali motorno ulje. Nekoliko logoraša je i seksualno zlostavljano. 

Policajci su svakodnevno logoraše fizički i psihički zlostavljali,naređivali su im da se međusobno tuku, da premještaju veliko kamenje sa jednog mjesta na drugo, da po cijelu noć trče po logorskom krugu, da rade sklekove, da stoje u dvorištu i gledaju u Sunce dok ne padnu u nesvijest.

Od posljedica zlostavljanja, u logorima je preminulo pet logoraša:Ahmo Krlić, Meho Jahić, Šećan Dizdarević, Nazif Krlić i jedan muškarac porijeklom iz Srebrenice čiji identitet do sada nije bilo moguće utvrditi.

Inspektori MUP-a Republike Srbije i Državne bezbjednosti Srbije (DB) su ispitivali logoraše o njihovom učešću u ratu. Tokom ispitivanja, tukli su logoraše i prisiljavali ih da priznaju da su učestvovali u zločinima nad Srbima. Naročito surovo ponašanje zabilježeno je prema muškarcima za koje je utvrđeno da su bili pripadnici Armije BiH ili da su radili u administraciji Žepe.

Predstavnici MKCK su ušli u logore sredinom augusta 1995. godine i tada su popisali većinu logoraša.

Početkom decembra 1995. godine u logore su došli predstavnici Komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice koji su logorašima organizovali odlazak u treću zemlju. 

U logorima Šljivovica i Mitrovo Polje zabilježene su desetine slučajeva torture i nehumanog postupanja srpskih policajaca prema bošnjačkim muškarcima, a njih šestorica su podlegli povredama.

U decembru 2013. godine, Prvi osnovni sud u Beogradu donio je prvostepenu presudu kojom je državu Srbiju proglasio odgovornom za nehumano postupanje pripadnika MUP-a prema Muji Vatrešu u logoru u Mitrovom Polju i odredio da mu država Srbija isplati odštetu u iznosu od 500.000 dinara.

Fond za humanitarno pravo je 6. septembra 2011. godine podnio Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije (TRZ) krivičnu prijavu protiv 52 pripadnika MUP-a, Državne bezbjednosti Srbije (DB) i Vojske Jugoslavije (VJ) zbog ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika počinjenih u ovim logorima od kraja jula 1995. do 10. aprila 1996. godine nad preko 850 Bošnjaka.

FHP je u krivičnoj prijavi dostavio imena i kontakte više od 80 bivših zatočenika ovih logora, njihove izjave i drugu dokumentaciju. TRZ je 8. marta 2013. godine obavijestilo FHP kako je donio odluku “da nema mjesta krivičnom gonjenju…”.

FHP je naknadnom provjerom ustanovio da TRZ nije kontaktiralo nikoga od predloženih svjedoka. Zbog neprovođenja adekvatne istrage, FHP je 4. aprila 2013. godine podnio žalbu Ustavnom sudu Srbije u ime 78 Bošnjaka, bivših logoraša i članova porodica ubijenih u logorima.

Radiosarajevo.ba