Pismo premijeru Ivici Dačiću

Poštovani predsedniče Vlade,

Obraćamo Vam se povodom odluke Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike (Ministarstvo) da ukine stečena svojstva civilnih žrtava rata jednom broju žrtava teških zločina počinjenih van teritorije Republike Srbije i članovima njihovih porodica. Odluci Ministarstva prethodilo je obraćanje Fonda za humanitarno pravo (FHP) opštinskim organima uprave u Priboju sa zahtevom da porodicama žrtava ratnog zločina iz Sjeverina (opština Priboj), prizna status člana porodice civilne žrtve rata na osnovu Zakona o pravima civilnih invalida rata („Službeni glasnik RS” 52/96). Radi se o porodicama 16 Bošnjaka poreklom iz Sjeverina koji su u oktobru 1992. godine oteti u mestu Mioče (BiH) dok su putovali na posao u Priboj. Njihovu otmicu, a potom i ubistvo izvršila je zloglasna jedinica vojske bosanskih Srba „Osvetnici“, pod komandom Milana Lukića. Tela njih 15 ni do danas nisu nađena.

Opštinski organ uprave u Priboju je u tri slučaja odbio zahteve porodica žrtava iz Sjeverina sa obrazloženjem da se otmica desila na teritoriji druge države a da se  Zakon primenjuje samo na slučajeve koji su se desili na teritoriji Republike Srbije. Zbog ovakvih odluka opštinskih organa, advokati FHP-a su uložili žalbu Ministarstvu kao nadležnom da odlučuje u drugom stepenu. U žalbama smo ukazali da je u Republici Srbiji svojstvo civilnih invalida/članova porodica civilnih žrtava rata priznato i određenom broju osoba u vezi sa događajima koji su se desili na teritoriji Republike Hrvatske i BiH u i to u vreme kada te osobe nisu imale državljanstvo Republike Srbije i da je zbog prinicipa jednake zaštite prava i zabrane diskriminacije Ministarstvo u obavezi da isto svojstvo prizna i porodicama žrtava iz Sjeverina. Ministarstvo je rešenjem (580-02-01025/2012-11) odbilo žalbu advokata FHP-a podnetu u ime Dževada Koldžića, sina otete Mevlide Koldžić, sa obrazloženjem da se zakon primenjuje samo na slučajeve koji su se dogodili na teritoriji Republike Srbije. Ministarstvo nas je obavestilo i da su, nakon pomenute žalbe FHP-a, pokrenuli postupak vršenja službenog nadzora koji je rezultirao ukidanjem svih rešenja kojima su priznata svojstva civilnih invalida rata u slučajevima koji su se desili van teritorije Republike Srbije.

Nakon svega rečenog, ističemo sledeće:

  1. Sa stanovišta ljudskih prava i solidarnosti sa žrtvama najtežih zločina počinjenih tokom ratova devedesetih, ukidanje stečenih prava nekolicini civilnih invalida rata, odnosno članovima porodica žrtava koje su stradale van teritorije Republike Srbije sa pozivanjem na princip teritorijalnog važenja zakona predstavlja svojevrsno kažnjavanje žrtava nezabeleženo u zemljama bivše Jugoslavije. U pitanju su stečena prava koja, osim što ovim osobama predstavljaju osnovni izvor egzistencije često jesu i jedini vid priznanja da je prema njima učinjena nepravda.
  2. Institucionalni akteri koji učestvuju u kreiranju i sprovođenju ove vrste zakona treba da budu senzibilisani na probleme i potrebe žrtava. U ovom slučaju, službenici Ministarstva su pokazali odsustvo elementarnog saosećanja i razumevanja za žrtve, iako rade upravo u Ministarstvu čiji je jedan od osnovnih zadataka dobrobit i unapređenje položaja žrtava. Naime, ako je problem teritorijalnog važenja zakona nepremostiva prepreka za priznanje svojstva civilnih invalida /članova porodica civilnih žrtava rata, bilo bi sasvim prirodno da Ministarstvo pronađe adekvatan model podrške ovim osobama koji su nesumnjivo naši najugroženiji sugrađani. Umesto toga, Ministarstvo je donelo odluku kojom se ove žrtve na najgrublji način odstranjuju iz sistema državne podrške.
  3. Posebno uznemirava činjenica da je Ministarstvo zloupotrebilo podatke koje je FHP izneo u žalbi podnetoj u ime porodica žrtava iz Sjeverina. Naime, FHP je ukazao da se u drugim slučajevima radi o dobroj praksi Ministarstva koja uvažava specifične okolnosti pojedinih slučajeva i interes pravičnosti za žrtve teških kršenja ljudskih prava. Međutim, Ministarstvo je te podatke iskoristilo za pokretanje postupka službenog nadzora koji su rezultirali ukidanjem jedinog izvora egzistencije žrtvama najtežih zločina. Među žrtvama kojima je odlukom Ministarstva ukinuto svojstvo civilnog invalida rat je i G.T. koja je kao 13-ogodišnja devojčica ostala u potpunosti slepa kada su na nju pucali pripadnici hrvatske vojske tokom akcije Oluja i D.N. koja je ostala teški invalid nakon brutalne torture koju je preživela u logoru Dretelj (BiH) koji su kontrolisali pripadnici vojske bosanskih Hrvata.

Uz uverenje da u državi koja se deklarativno zalaže za vrednosti socijalne pravde i brige o najugroženijima rigidni pravni principi ne mogu imati primat nad dobrobiti i ljudskim dostojanstvom žrtava teških zločina, molimo Vas da iskoristite svoj autoritet i hitno pronađete zadovoljavajuće rešenje kako bi se osobama kojima je Ministarstvo u pomenutim postupcima službenog nadzora ukinulo svojstvo civilnih invalida rata to svojstvo vrati kao i da se porodicama otetih Sjeverinaca prizna svojstvo člana porodice civilne žrtve rata.

Na kraju napominjemo da smo pismo gotovo identične sadržine pre tačno dva meseca uputili nadležnom Ministru, dr Jovanu Krkobabiću. Međutim, do danas nismo uspeli dobiti ni načelnu informaciju da li je ovo pismo uzeto u razmatranje i pored više od deset telefonskih poziva kabinetu Ministra i državnim sekretarima Ministarstva.

S poštovanjem,

izvršna direktorka FHP-a

Sandra Orlović

Share