Milan Antonijević: Braniteljke i branitelji ljudskih prava – obaveze države

Delovanje pod Deklaracijom Ujedinjenih Nacija o braniteljima  ljudska prava

REZOLUCIJOM GENERALNE SKUPŠTINE UN 8. marta 1999. godine doneta je Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i društvenih organa kojom se unapredjuju i štite univerzalno priznata ljudska prava i osnovne slobode, skraćeno u literaturi nazvana Deklaracija o borcima za ljudska prava.

Zbog načina na koji je doneta, konsenzusom u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, Deklaracija predstavlja jaku obavezu svake države da po njoj postupa i pokazuje zrelost jedne države u odnosu na zaštitu ljudskih prava i dostignute demokratske standarde.

U članu 1. Deklaracije o braniteljima ljudskih prava, proklamovana su prava branitelja ljudskih prava tako što se propisuje da svako ima pravo, pojedinačno i u saradnji sa drugima, da promoviše i da se zalaže za zaštitu i ostvarenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Koristeći prava koja su navedena u ovoj Deklaraciji BRANITELJI LJUDSKIH PRAVA imaju pun legitimitet za svoj rad i samim tim njihovo delovanje, početkom devedesetih godina, sa prvim antiratnim akcijama i ukazivanje na rasprostranjeno kršenje ljudskih prava dobija novu dimenziju. Time nestaju argumenti svih kritičara delovanja branitelja ljudskih prava i samih nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima.

U isto vreme, razvoj demokratskih vrednosti u svetu nameće veće standarde – ostavlja veće zahteve pred državu u odnosu na građanina.
Shvatajući novu realnost branitelji ljudskih prava neprestano prate razvoj standarda i zalažu se za njihovu primenu od strane države, štiteći građane (a pre svega ranjive grupe) od ugrožavanja ljudskih prava.

Suprotno svojim preuzetim obavezama, država u proteklom periodu nije štitila, već je nizom mera opstruirala nesmetano delovanje branitelja ljudskih prava. Ovako oštar zaključak može se opravdati ukazivanjem na sledeće:

– kreiranjem negativnog javnog mnjenja okrenutog protiv branitelja ljudskih prava uz pomoć pojedinih medija.
– vođenjem postupaka od strane kritikovanih predstavnika vlasti protiv branioca ljudskih prava.
– opterećujućim finansijskim kontrolama, sistemom poreza, netransparentnim trošenjem budžeta i nepredviđanje budžetske linije za branitelje ljudskih prava.

U isto vreme, dok su meta napada, branitelji ljudskih prava i nevladine organizacije prate primenu tranzicionih zakona, pokreću inicijative za usvajanje zakona, pružaju pravnu pomoć građanima čija su prava ugrožena, pružaju pomog žrtvama, dobijaju slučajeve pred Evropskim sudom za ljudska prava u Srbiji, učestvuju u izradi izveštaja UN, Saveta Evrope, EU i drugih međudržavni organizacija.

Zbog svega ovoga, neophodno je ukazati na značaj Deklaracije o braniteljima ljudskih prava i na konkretne obaveze države, koje su sadržane u merama koje država mora preduzeti kako bi se poboljšao položaj branitelja ljudskih prava u Srbiji.

Milan Antonijević
YUCOM
Povodom 10. decembra, dana ljudskih prava i šezdeset godina od donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima u Generalnoj skupštini UN.

Share