Zahtev za udaljavanje iz policije načelnika Službe za otkrivanje ratnih zločina

Fond za humanitarno pravo zatražio je 23. januara 2006. godine od predsednika Vlade Republike Srbije Vojislava Koštunice da načelnika Službe za otkrivanje ratnih zločina Slobodana Borisavljevića udalji iz MUP-a. Istovremeno, FHP je podneo Tužilaštvu za ratne zločine krivičnu prijavu protiv Borisavljevića zbog postojanja osnovane sumnje da je u periodu od 1. janura 1999. do 20. juna 1999. godine počinio krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva pomaganjem iz člana 142. stav 1 KZ SRJ u vezi sa članom 24. KZ SRJ.

U pismu izvršne direktorke Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić republičkom premijeru se navodi da se Vlada Republike Srbije obavezala pred građanima Srbije i međunarodnom zajednicom da će u Srbiji uspostaviti vladavinu prava, izgraditi odgovorne institucije i poštovati ljudska prava, pa stoga imenovanje pukovnika Slobodana Borisavljevića na mesto načelnika Službe MUP Srbije za otkrivanje ratnih zločina predstavlja izigravanje pomenutih vrednosti i ozbiljnu prepreku za uspostavljanje odgovornosti i pravde u pogledu nedela počinjenih tokom oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

U krivičnoj prijavi FHP se kaže da je Slobodan Borisavljević u periodu od 1. janura 1999. do 20. juna 1999. bio šef kabineta pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Srbije i načelnika Resora javne bezbednosti MUP-a Srbije Vlastimira Đorđevića. U tom svojstvu Borisavljević je Đorđeviću i drugim licima pomogao da izvrše više krivičnih dela za koja se protiv njih vodi postupak pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Naime, pred Haškim tribunalom vodi se proces, između ostalog, zbog toga što su počev od 1. janura 1999. godine do 20. juna 1999. godine, postupajući na podsticaj ili uz podršku Nebojše Pavkovića, Vladimira Lazarevića, Vlastimira Đorđevića, Sretena Lukića, Slobodana Miloševića, Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Vlajka Stojiljkovića i drugih poznatih i nepoznatih lica, snage SRJ i Srbije ubile na stotine civila kosovskih Albanaca. Ta ubistva vršena su na sistematski način širom Kosova i imala su kao posledicu smrt mnogobrojnih muškaraca, žena i dece. U masovnim grobnicama na lokacijama Batajnica, Petrovo selo i Perućac pronađeno je preko 800 leševa ubijenih albanskih civila. MUP Srbije formirao je tajne masovne grobnice u Srbiji da bi prikrio tragove ratnih zločina počinjenih na Kosovu.

Osnovanost sumnje da je Borisavljević umešan u ratne zločine na Kosovu proizlazi pre svega iz pismene izjave koju je Slobodan Borisavljević dao 23. maja 2001. godine na zahtev kapetana Dragana Karleuše, u to vreme šefa radne grupe MUP Srbije koja je vodila istragu u vezi sa hladnjačom koja je pronađena u Dunavu u kojoj su bili leševi, a koja je kao dokument predata Haškom tribunalu i predočena u predmetu koji se vodi protiv Slobodana Miloševića.

U pomenutoj izjavi Slobodan Borisavljević je naveo kako se došlo do informacije o hladnjači u Dunavu, kako su leševi prebačeni u Batajnicu, koji radnici su leševe izvlačili iz hladnjače, utovarivali u kamion i sahranjivali u masovne grobnice. Borisavljević je naveo da su radnici plaćeni iz sredstava za posebne namene MUP-a Srbije. Takođe, u izjavi je Borisavljević naveo kako je došlo do tri sastanaka – kod predsednika SRJ Slobodana Miloešvića, ministra policije Vlajka Stojiljkovića i u zgradi Glavnog odbora SPS-a, na kojima su izdate naredbe i podeljeni zadaci za uklanjanje tragova ratnih zločina počinjenih na Kosovu.

S obzirom da postoje mnogobrojni dokazi da je Slobodan Borisavljević bio upoznat sa svim  planovima za ubijanje albanskih civila, skrivanje njihovih leševa, prebacivanje u Beograd leševa u hladnjačama, guranjem hladnjače u Dunav, prebacivanje leševa iz hladnjače u masovnu grobnicu u Batajnici i formiranje više masovnih grobnica na tri lokacije, Fond za humanitarno pravo zahteva od Vlada Republike Srbije da se hitno pokrene postupak za njegovo udaljavanje iz MUP-a Republike Srbije, a od Tužioca za ratne zločine traži da se pokrene istrage protiv Slobodana Borisavljevića za krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva pomaganjem.

Share