Presuda Gashiju, Rrustemu i Mehmetiju nije donela pravdu za žrtve

Okružni sud u Prištini/Prishtinë, u mešovitom veću kojim je presedavao međunarodni sudija Francesco Florit, izrekao je 2.10.2009. godine presudu kojom je osudio nekadašnjeg komandanta OVK Rrustema Mustafu na kaznu zatvora u trajanju od četiri, a njegove bliske saradnike Latifa Gashija na šest i Nazifa Mehmetija na tri godine zatvora zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. u vezi sa članovima 22, 24, 26. i 30. KZJ.

Dva dana nakon objavljivanja presude,  član sudskog veća, sudija Rrahman Ratkoceri, javno je izneo da se prilikom većanja i glasanja nije složio sa osuđujućom presudom jer je nepravedna u odnosu na optužene. Otkrivanje podataka o glasanju opravdao je pretnjama koje je primio nakon izricanja  i javnog objavljivanja presude. Tim povodom, Sudski savet Kosova zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv sudije Rrahmana Ratkoceri i on je u međuvremenu suspendovan.

Iako optuženima nije stavljeno na teret da su ubili zatvorenike Dritu Bunjaku, Agima Musliu, Idriza Svarqu, Alusha Kastratija i Hetema Jasharija, čija su tela nađena posle rata, jer su prethodnom odlukom Vrhovnog suda Kosova oslobođeni optužbe za njihovo ubistvo zbog nedostatka dokaza, FHP Kosovo smatra da izrečene kazne ne odgovaraju težini krivičnog dela [nehumano postupanje prema pritvorenim civilima] koje su počinili optuženi i da suđenje nije donelo pravdu za žrtve i njihove porodice.

S druge strane, FHP Kosovo daje punu podršku Sudskom savetu Kosova koje je blagovremeno reagovalo i poslao jasnu poruku javnosti da tu funkciju ne mogu obavljati pojedinci koje krše zakon i sudsku etiku. Sudija Rrahman Ratkoceri je prekršio odredbe Privremenog zakona o krivičnom postupku Kosova koji propisuje da se većanje i glasanje o presudi obavlja na tajnom zasedanju, i time dao povoda građanima da sumnjaju da se na ishod presude može uticati.

Fond za humanitarno pravo Kosovo smatra da pravda i porodice žrtava nisu u potpunosti zadovoljene ovim suđenjem, ali ono, ako se imaju u vidu mnogobrojni izazovi i prepreke sa kojima se kosovski sudovi suočavaju prilikom rasvetljavanja ratnih zločina na Kosovu, ipak predstavlja značajan korak ka uspostavljanju principa odgovornosti. Potpuna satisfakcija porodica žrtava i zadovoljenje pravde biće međutim mogući samo kada kosovsko pravosuđe bude osposobljeno da kompletno istraži zločine, identifikuje i kazni njihove učinioce.

Sud je utvrdio da su optuženi od oktobra 1998. do kraja aprila 1999. godine, delujući zajedno sa drugim nepoznatim pojedincima i u skladu sa zajedničkim zločinačkim poduhvatom, naredili i učestvovali u ustanovljavanju i održavanju režima nečovečnog postupanja prema civilima, kosovskim Albancima i jednom Srbinu, koji su protivpravno pritvoreni u centru za pritvor u Lapaštici/Llapashticë. Optuženi su držali civile u nehumanim uslovima, lišavajući ih higijenskih uslova, hrane i vode, te potrebne medicinske nege. Nehumano postupanje prema pritvorenim civilima izazvalo je neizrecivu patnju ili povredu telesnog integriteta i narušavanja zdravlja tih zatočenika i predstavljalo je primenu mera zastrašivanja i terora. Među zatočenim civilima bili su: anonimni svedok 7, anonimni svedok 4, Drita Bunjaku, svedok H, Agim Musliu, Idriz Svarqa, Alush Kastrati, Hetem Jashari i svedok V.

Prvu prvostepenu presudu, Okružni sud u Prištini/Prishtinë doneo je 16.07.2003. godine, kojom je optuženi Latif Gashi osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, Nazif Mehmeti 13 godina, Naim Kadriu 5 godina i Rrustem Mustafa 17 godina. Vrhovni sud Kosova doneo je 21.07.2005. godine presudu kojom je predmet vraćen na ponovno suđenje. Protiv optuženog Naima Kadriu postupak je obustavljen jer je u međuvremenu stradao u saobraćajnoj nesreći.

Ponovljeno suđenje je počelo 7.07.2009. godine. Ukupno je održano 12 dana suđenja tokom kojih je saslušano 16 svedoka. U toku dokaznog postupka odbrana je pokušala da dokaže da je pritvorski centar u Lapaštici/Llapashticë osnovan radi izdvajanja pojedinaca za koje se sumnjalo da sarađuju sa srpskim snagama, iz sredine u kojoj se živeli, čime bi se sprečilo njihovo dalje delovanje i zaštitili od osvete nezadovoljnog albanskog stanovništva. S druge strane, zatvorenici Drita Bunjaku, Agim Musliu, Idriz Svarqa, Alush Kastrati i Hetem Jashari su ubijeni i njihova su tela pronađena nakon završetka rata, međutim, odlukom Vrhovnog suda Kosova optuženi su osobođeni optužbi za njihovo ubistvo usled nedostataka dokaza, tako da izmenjenom optužnicom nisu obuhvaćene te optužbe.

Share