Propusti u procesu Branimiru Glavašu

Županijski sud u Zagrebu doneo je presudu kojom je optuženog Branimira Glavaša, bivšeg sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu (SNO) u Osijeku i zapovednika odbrane grada Osijeka tokom sukoba 1991, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset (10) godina, za krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovištva iz Člana 120 kaznenog zakona Republike Hrvatske. Za isto delo je optuženi Ivica Krnjak osuđen na osam (8), optužena Gordana Getoš-Magdić na sedam (7) a optuženi Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić na po pet (5) godina zatvora.

Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da, iako je krivica optuženih dokazana, kazne na koje su osuđeni neposredni izvršioci ubistava nisu prihvatljive za porodice žrtava, te da su pomirljive i neadekvatne za zločine koji su počinjeni prema civilima u Osijeku.

Na osnovu praćenja suđenja, FHP ukazuje i na nedostatak samog procesa u pogledu upravljanja postupkom od strane predsednika veća, sudije Željka Horvatovića. Horvatović nije koristio u potrebnoj meri svoja zakonska ovlašćenja i nije uspostavljao dovoljan nivo procesne discipline tokom glavnog pretresa. Predsednik veća je dopustio, u više navrata, da se optuženi izjašnjavaju o činjenicama navedenim u dokumentima, koji nisu deo sudskog spisa i za koje se kasnije ispostavilo da nose oznaku tajnosti.

Horvatović takođe nije uspeo da izađe na kraj sa taktičkim manipulacijama branilaca, koji su uspeli u nastojanju da nepotrebno odugovlače ovaj postupak i tako dovedu do njegovog ponavljanja i to po drugi put. Branioci su često uzimali reči, a da je prethodno nisu dobili. Svedoci su u nekoliko situacija bili izloženi pritiscima branilaca a da takav postupak nije sankcionisan od strane predsednika veća. U toku postupka došlo je i do grubih kršenja Zakona o kaznenom postupku, na taj način što je došlo do objavljivanja iskaza svedoka koji su dati na sednicama sa kojih je javnost bila isljučena.

Optuženom Glavašu, koji je od ranije bio poslanik u Hrvatskom saboru, početkom 2008. godine je konstituisanjem Hrvatskog sabora uspostavljen zastupnički imunitet od krivičnog gonjenja i određivanja pritvora pa je nadležno saborsko telo odlučilo da odobri dalje vođenje postupka protiv njega, ali ne i njegovo dalje pritvaranje, tako da mu je pritvor ukinut 11. janura 2008.

Obrazloženje te odluke bilo je da puštanje optuženog na slobodu ne može uticati na ishod postupka. Koliko to nije tačno pokazuje činjenica da su žrtve, koje žive u Srbiji, odbijale da se pojave pred sudom u Hrvatskoj zbog  zbog sumnje da Sabor štiti opuženog Glavaša od krivične odgovornosti, što je smanjilo šanse da se utvrdi istina o događajima u Osijeku 1991. i uloga optuženih u njima. Čak i oni svedoci koji su odlučili da se odazovu pozivu Suda bili su u strahu i pod jakim utiskom da je optuženi Glavaš moćniji od suda.

Napomene:

● Objedinjena i izmenjena optužnica podignuta je 30. septembra 2007. godine od strane Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i odnosila se na razdoblje od jula do septembra i od novembra do decembra 1991. godine. U tom periodu optuženi Glavaš je obavljao dužnost sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu (SNO) u Osijeku i zapovednika odbrane grada Osijeka. Sud je utvrdio da je optuženi Glavaš kriv jer je, iako je znao da njemu podređeni pripadnici Samostalne uskočke satnije (SUS) formirane pri Sekretarijatu narodne odbrane u Osijeku neovlašćeno lišavaju slobode i zlostavljaju civilne osobe, propustio da preduzme mere da takva nezakonita postupanja spreči, pa su tako pripadnici ove njemu podređene jedinice 12. jula 1991. uhapsili i zatvorili u podrumske prostorije navednog sekretarijata Nikolu Vasića, gde su ga batinali rukama, nogama, delovima oružja i palicama, te su 31. avgusta 1991. zatvorili u jednu od garaža u dvorištu pored Sekretarijata Čedomira Vučkovića i Đorđa Petkovića, batinali ih a zatim naterali Čedomira Vučkovića da popije kiselinu iz akumulatora, te nakon što je on zbog jakih bolova provalio vrata na garaži i izašao u dvorište, Krunoslav Fehir je u njega ispalio nekoliko hitaca, ali je smrt Čedomira Vučkovića nastupila od trovanja sumpornom kiselinom. Đorđe Petković je odveden na nepoznato mesto i od tada mu se gubi svaki trag.

● Sud je utvrdio da je optuženi Glavaš kriv jer je izdavao naređenja da se civili neovlašćeno lišavaju slobode, zatvaraju, zlostavljaju i usmrćuju, na taj način što je naredio optuženom Krnjaku i optuženoj Gordani Getoš-Magdić da u okviru SNO organizuju posebnu tajnu grupu (SUS)  koja bi bila pod njegovim nadzorom i nadorom optuženog Krnjaka. Nakon što je ta jedinica osnovana i u njen rad uključeni ostali optuženi izvršena su ubistva više lica na obali reke Drave i to Branka Lovrića, Alije Šabanovića, Jovana Grubića, Milutina Kultića, Svetislava Vukajlovića i Bogdana Počuče dok je Radoslav Ratković preživeo tako što je ranjen upao u reku i kasnije isplivao. Ruke svih ubijenih su vezane samolepljivom trakom a tela bačena u reku Dravu.

● U toku glavnog pretresa, koji je počeo 15. oktobra 2007. godine, saslušano je 120 svedoka, sudski veštaci patolozi i balističari, obavljen je uviđaj u objektu u kojem su zatvarani i ispitivani civili i izveden je veliki broj materijalnih dokaza. Među svedocima našao se Radoslav Ratković, koji je preživeo egzekuciju na obali reke Drave. Optuženog Glavaša najviše je teretio svedok Krunoslav Fehir i dva zaštićena svedoka, dok su iskazi većine svedoka bili suprotni optužnici. Svedok Krunoslav Fehir je svedočio da je po Glavaševom naređenju, u krugu Sekretarijata za narodnu odbranu, pucao na Čedomira Vučkovića.

● Optuženi Glavaš je u vreme istrage bio poslanik u Hrvatskom saboru, tako da je uživao zastupnički imunitet. Zahtev za određivanje pritvora Državno odvjetništvo nije podnelo paralelno sa zahtevom za pokretanje istrage, te je naknadno moralo tražiti od Sabora ukidanje imuniteta radi određivanja pritvora. To je razlog zbog koga je optuženi Glavaš tokom većeg dela istrage, za koje vreme je ispitano 43 od 45 svdoka predloženih od strane tužilaštva, bio na slobodi. Nakon što mu je određen pritvor, optuženi Glavaš je počeo štrajk glađu, što je za rezultat imalo privremeni prekid istrage. Takođe, već na samom početku suđenja optuženi je ponovo štajkovao glađu. Optuženi se u toku suđenja, u više navrata, obraćao javnosti pa je čak, nesankcionisano, suprotno pravilima o pritvoru, snimio nekoliko video poruka za predizbornu kampanju.

Share