CRNOGORSKO PRAVOSUĐE JOŠ NE REAGUJE NA RATNE ZLOČINE: Veo ćutanja oko napada na Dubrovnik

SDT pola godine neće da odgovori da li će tražiti dokaze, koji se odnose na crnogorske državljane, u postupku koje je hrvatsko tužilaštvo pokrenulo prije 15 godina protiv 10 bivših oficira JNA

“Najteže mi je bilo kada sam u jednoj kući vidio sakrivene igračke iza bojlera… Neke ljude su zakopavali tako plitko, da su im ruke izlazile, kad bi počela padati kiša”…

Ovo je dio potresnog svjedočenja jednog od bivših rezervista Jugoslovenske narodne armije (JNA) Marjana Šantića, na skupu koji je 2022. godine organizovala Akcija za ljudska prava (HRA), a koji je, pod prijetnjom da će mu pobiti porodicu, otišao te 1991. na dubrovačko ratište.

Predlog praktične politike: Silovanje kao zločin protiv čovečnosti

Praksom međunarodnih krivičnih sudova postavljeni su standardi za procesuiranje silovanja i seksualnog nasilja u ratu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR) prepoznali su da takva dela, kada se izvrše u okviru sistematskog i rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo, mogu biti kvalifikovana kao zločini protiv čovečnosti.

Zločin protiv čovečnosti predstavlja krivično delo koje obuhvata teška dela kao što su ubistvo, progon, mučenje, silovanje i dr. počinjena kao deo sistematskog i širokog napada na civilno stanovništvo. Za razliku od ratnih zločina, zločin protiv čovečnosti može biti počinjen i u mirnodopskim uslovima. Do danas, nijedno lice nije pred sudovima u Srbiji optuženo za taj zločin.

Predlog praktične politike: Primena otežavajućih i olakšavajućih okolnosti u postupcima za ratne zločine

Do avgusta 2024. godine, pred Višim sudom u Beogradu kao prvostepenim i Apelacionim sudom u Beogradu kao drugostepenim, vođeno je i pravnosnažno okončano 68 postupaka za ratne zločine. U tim postupcima, 95 lica osuđeno je na kazne zatvora u rasponu od jedne godine do dvadeset godina za krivična dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Suština suđenja u predmetima ratnih zločina u tome je da se utvrdi potpuno činjenično stanje kako bi se individualizovala krivica lica koja se terete za izvršenje krivičnih dela, te da se adekvatno kazne oni za koje se utvrdi da su krivi i ostvari pravda za žrtve. Stoga se utvrđivanje otežavajućih i olakšavajućih okolnosti za odmeravanje kazni pokazuje posebno značajnim.

Reakcija Inicijative mladih za ljudska prava na medijski istup Ante Nazora povodom obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne

33. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne bila je povod za gostovanje povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Republike Hrvatske (HMDCDR), prof. dr. sc. Ante Nazora, u Dnevniku RTV Herceg-Bosne u kojem se osvrnuo na ulogu Republike Hrvatske, Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Nazorovo gostovanje je moguće pogledati ovdje, a preneseno je i na web stranici Hrvatskog medijskog servisa.

Nazor je, komentirajući “priče o odgovornosti Hrvatske, pokušaju Hrvatske za podjelu BiH, za agresiju na BiH” izjavio da su one “laži, neutemeljene na izvorima” te da su “činjenice upravo suprotne”. Ovim bismo putem htjele podsjetiti prof. dr. sc Antu Nazora, povjesničara i, kako sam ističe, arheologa te ravnatelja HMDCDR-a koji je osnovan radi ”istraživanja istine o Domovinskom ratu i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s utvrđenim činjenicama” (Zakon o HMDCDR), na vrlo jasne, nedvosmislene i na dokazima utemeljene činjenice o ratu u Bosni i Hercegovini koje je dokumentirao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Skrenule bismo pozornost na presudu Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Prlić i dr. (IT-04-74-A) iz studenog 2017. čija se šesta obljetnica prigodno i bliži. Radi jednostavnosti i preglednosti, ukazujemo na dostupan sažetak te presude. 

Procesuiranje ratnih zločina u zemljama bivše Jugoslavije – dvadesetogodišnji pregled

Fond za humanitarno pravo organizuje međunarodnu konferenciju „Procesuiranje ratnih zločina u zemljama bivše Jugoslavije – dvadesetogodišnji pregled“ kako bi se sagledali dometi dosadašnjih suđenja i dale konkretne preporuke za unapređivanje tih procesa, posebno u domenu procesuiranja ratnih zločina seksualnog nasilja i položaja žrtava u sudskim procesima. U tom okviru, konferencija će se baviti i društvenim posledicama relativizacije sudski utvrđenih činjenica, istorijskog revizionizma i medijske glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca.

Reč je o prvoj konferenciji, nakon više od decenije, koja okuplja tužioce za ratne zločine, sudije, predstavnike ministarstava, porodice žrtava, NVO i medije iz regiona u diskusiji i analizi procesuiranja ratnih zločina pred sudovima u zemljama bivše Jugoslavije. Organizator konferencije, Fond za humanitarno pravo, jedina je organizacija koja od prvog suđenja u kontinuitetu prati i analizira sudske procese za ratne zločine u Srbiji.

Pamtimo stradanje Škabrnje i Nadina

#pamtimo: Logori za Hrvate na teritoriji Srbije

Na teritoriji Srbije, između septembra 1991. i avgusta 1992. godine, postojalo je nekoliko logora i prolaznih centara za zarobljene borce i civile iz Hrvatske, u kojima su zatočenici svakodnevno bivali izloženi psihičkom i fizičkom zlostavljanju.

Fond za humanitarno pravo (FHP) podseća da su na današnji dan, pre 33 godine, u logor na ekonomiji „Livade“ u selu Stajićevo kod Zrenjanina (Srbija), koji je formirala JNA, zatočeni pripadnici hrvatskih snaga i civili, nakon zauzimanja Vukovara od strane JNA, srpske TO Vukovar i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije, 18. novembra 1991. godine zauzela Vukovar. Osim u Stajićevo, zarobljeni su odvođeni u logore u Sremskoj Mitrovici, Aleksincu i Nišu, u Vojno-istražni zatvor u Beogradu i logor u Begejcima, koji je bio aktivan još od septembra. Svi logori, izuzev Niša koji je bio u zoni odgovornosti 3. vojne oblasti (VO) JNA, bili su u zoni odgovornosti 1. VO JNA. Obezbeđenje logora vršili su pripadnici Vojne policije JNA.

Pamtimo razaranje Vukovara

Trideset i tri godine od pada Vukovara, tragedije razaranja grada i počinjenih zločina, naizgled je dovoljno vremena za objektivno sagledavanje događaja i objektivno suočavanje s prošlošću.

Na žalost, unatoč protoku godina, niti ovaj Dan sjećanja na žrtve Vukovara neće biti prilika za odavanje poštovanja svim žrtvama Vukovara stradalim neposredno prije i tijekom napada srpskih paravojnih snaga i bivše JNA na Vukovar. Velik dio političara na vlasti, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini, nemaju političke odgovornosti, građanske hrabrosti, niti očekivane mudrosti za ustrajan rad na procesima suočavanja s bliskom prošlošću u Hrvatskoj. Nije im strano ni sprječavanje iskazivanja poštovanja prema svim žrtvama od strane predstavnika srpske nacionalne manjine.

#pamtimo: Ubistvo ratnih zarobljenika na Ovčari

Ove srede, 20. novembra 2024, Fond za humanitarno pravo (FHP) seća se žrtava zločina počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara. Na ovaj dan pre 33 godine, pripadnici lokalne Teritorijalne odbrane (TO) i srpski dobrovoljci pod komandom Jugoslovenske narodne armije (JNA) ubili su 265 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika.

Neposredno po zauzimanju Vukovara, 20. novembra 1991. godine, pripadnici JNA izveli su ranjenike, bolesnike, civile i pripadnike hrvatskih oružanih snaga iz vukovarske bolnice i odveli ih u hangare na poljoprivrednom dobru Ovčara, koje se nalazi oko pet kilometara jugoistočno od Vukovara. U prisustvu pripadnikâ Vojne policije JNA, Hrvate zatočene na Ovčari premlaćivali su, zlostavljali i ponižavali pripadnici TO Vukovar i dobrovoljačke jedinice „Leva Supoderica“. U večernjim satima, pripadnici JNA su se, po naređenju pukovnika Mileta Mrkšića, povukli sa Ovčare, a pripadnici TO Vukovar i jedinice „Leva Supoderica“ su tokom noći između 20. i 21. novembra 1991. godine izvodili zatočenike iz hangara i odvodili ih, u grupama od po 10 do 20 ljudi, na lokaciju Grabovo, gde su ih streljali ispred ranije iskopane jame. Na Ovčari su, uz ranjene pripadnike hrvatskih oružanih snaga, ubijeni i civili, dve žene i tri maloletnika: Ružica Markobašić (32), koja je tada bila u poodmakloj trudnoći, Janja Podhorski (60), Dragutin Balog (17), Igor Kačić (16) i Tomislav Baumgertner (17).

Priznanje Krstića može utjecati na zaustavljanje negiranja genocida u Srebrenici